Stjepan Kljuić, ratni član Predsjedništva RBiH, uputio je otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću pod naslovom “Hvala što ne dolazite”.
Prenosimo ga u cijelosti:
– Bez obzira na to da li su razlozi otkazivanja posjeta Vitezu, opravdani ili ne, ovo malo Hrvata što nas je ostalo u Bosni, smo istinski obradovani.
Vaše naglo zanimanje za sudbinu nas preostalih veoma nas je zabrinulo. Volite da se hvalite kako ste bili poseban odabir Ivice Račana, ali vjerovatno je Račan bio dobar čovjek, ali kao političar nije imao format. Jedna od najmizernijih slika iz novije hrvatske prošlosti bila je ona kada su Račan i Šuvar, kao delegati CKSK Jugoslavije, bili određeni da prisustvuju VIII sjednici CK SK Srbije na kojoj je Slobodan Milošević najavio srpski fašizam i brutalno srušio Ivana Stambolića i Dragišu Pavlovića. Oni su bili nijemi i jedva su dočekali da se sastanak završi.
Gdje ste vi bili
Zaista je neshvatljivo da ste se vi tako odlučno opredijelili za brigu o Hrvatima u Bosni. Šutili ste desetljećima i kada je Tuđman bio u Karađorđevu, a skojevci Boban i Karadžić u Grazu (6.5.1992.).
Ja sam Franji Tuđmanu kazao, da bi mi Hrvati lakše podnijeli da se on s Miloševićem sastao u Pećkoj Patrijaršiji nego u Karađorđevu. Za nas Hrvate Karađorđevo je bio simbol najvećeg stradanja, jer smo poslije sjednice CKJ ostali bez Savke Dabčević, Mike Tripala, Pere Pirkera, Vlade Gotovca, braće Veselica, Milovana Baletića, Ivana Zvonimira Čička, Dražena Budiše i tisuća najugledniji političkih Hrvata. I ja sam bio jedna od tih žrtava.
Najblaže bi bilo kazati da vi nikada niste pratili politička zbivanja u BiH. To vam govori utemeljitelj HDZ-a BiH kojem Zagreb nije dozvolio i da bude prvi predsjednik. Tek kada je naša pozicija tonula došli su po mene tako da sam ja postao prvi Hrvat predsjednik HDZ-a BiH. Imao sam sreću što se nisu mnogo miješali u izborni proces u BiH izuzev što su izlijepili 600 tisuća Tuđmanovih postera. Postao sam rekorder po broju osvojenih glasova što ih je jedan Hrvat osvojio još od 1910. godine.
Danas više nisam ponosan na taj rezultat, iako on neće nikad biti nadmašen, jer nema više Hrvata u Bosni. Od oko 900 tisuća nas, računajući samo sa evropskom dijasporom, u Bosni je živjelo nas 83 posto, a u Hercegovini 17 posto. Na našu veliku žalost danas ih ni u Hercegovini nema toliko.
Gdje ste vi bili kada su politički idioti i kosovci prenijeli sjedište HDZ BiH iz Sarajeva u Grude?
Vrlo ružno se izražavate prema našim Bošnjacima. Oni su dovoljno platili cijenu poraznim ponašanjem njihovog rukovodstva. Vi očito ne poznajete pokušaje Beograda da odvoje Bošnjake od BiH. To se radilo od početaka. Možda vam nije poznato da je čak i jedan Dobrica Ćosić pozivao provincijalce Bošnjake na tkz. Intelektualne razgovore, što je kasnije formulirano kao „Historijski sporazum“. To isto danas ponavlja Aleksandar Vučić. Međutim, pokušaj tog „sporazuma“ su osujetili najumniji Bošnjaci (Alija Isaković, Omer Behmen, Safet Isović, Nijaz Duraković…).
Da je beogradski projekat uspio…
Nisu oni to uradili vjerujući Tuđmanu, Šušku, Bobanu, Šariniću, Peri Markoviću, Tuti, Šteli ili Praljku. Oni su istinski vjerovali našim Hrvatima: Juri Pelivanu, fra Petru Anđeloviću, Vitomiru Lukiću, Stjepanu Kljuiću, Jerki Doki, Damjanu Vlašiću, Martinu Raguzu (predsjedniku Vrhovnog suda BiH), Franji Topiću, Matinu Udovičiću, Anti Mandiću…
A onda su bez ikakvog povoda Boban i njegovi kosovci napali Muslimane u Prozoru i izazvali hrvatsko-muslimanski sukob, koji je bio obostrano tragičan. Bio je to najveći uspjeh Slobodana Miloševića i KOS-a, te na upit brojnih svjetskih državnika – kako je to uopće moguće – nikada nisam mogao odgovoriti. Najviše su se čudili Bob Dole, Sayrus Vens, Anton Tus i Vaclav Havel.
Da je kojim slučajem beogradski projekat uspio i da su mobilizirali 200 tisuća Muslimana, uz naoružanje koje su imali i vojni kadar, ne bi cilj srpske agresije bio Karlobag nego bi otišli skroz do Umaga… Nisu nama Muslimani počinili zlo ni u Vukovaru niti Dubrovniku, kao ni u nizu drugih gradova.Vi očito nikada niste shvatili što je BiH dala Hrvatskoj. Od tri Nobelovca dva su naša. U sportu dali smo Hrvatskoj ono najbolje. Vi ćete stalno hvaliti nogometne uspjehe od onih koje je postigao Miroslav Blažević pa sve do Zlatka Dalića. Kada je Hrvatska drugi put osvojila Davis cup, od pet igrača čak četiri su bila naša. U svim sportovima najistaknutija su imena onih iz BiH. Najzad obnova vašeg stanovništva vršena je iz redova naše zemlje. Valjda znate da je Hrvatska demografski najugroženija u EU. Međutim, prava katastrofa očekuje Hrvatsku tek u narednih 15 godina, kada bude prestao priliv mladih iz BiH. Da biste stekli pravu sliku o vašim problemima dovoljno je da uzmete telefonski imenik, pa ćete lako zaključiti da je više od polovice naših ljudi. To je lako zaključiti po prezimenima. Pogrešnom politikom Zagreba taj proces obnove stanovništva u Hrvatskoj će doživjeti katastrofu.
Strpite se do kraja mandata
Čitam kako bi vi rado razgovarali sa Vučićem. To bi s obzirom na vaš današnji položaj bilo neophodno. Samo ne o Bosni. Vaša bi dužnost bila da od Beograda tražite nazad opljačkano kulturno blago Hrvatske, makar i putem obeštećenja, te ono što je najvažnije da se hrvatskim obiteljima vrate posmrtni ostaci nevinih žrtava, za koje Beograd ima sigurno istinsku dokumentaciju. Bilo bi to veoma humano, da žrtve i njihove obitelji konačno dobiju smiraj.
Vama bi taj fašista sa „dječijim licem“ sigurno udovoljio.
Najzad, moj savjet bi vam bio da se strpite na ovoj dužnosti do kraja mandata. Vaš izbor se može protumačiti samo Epicurovom teorijom objektivne slučajnosti. I neka na tome ostane.
Bilo bi neophodno da pronađete neki hobi, ja vam predlažem filateliju, ili možda da se angažirate u nekoj nevladinoj organizaciji za brigu o siromašnoj djeci, ili, pak udrugama koje se bore protiv narkomanije – zaključeno je u otvorenom pismu koje potpisuje Stjepan Kljujić.
