“Ne postoje nikakve paralele između intervencije Sjevernoatlantske alijanse (NATO) u nekadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji i ruske invazije na Ukrajinu”, izjavio je Wesley Clark, penzionisani general i bivši glavnokomandujući evropskih snaga NATO-a u vrijeme operacije pod nazivom “Saveznička sila”, koja je trajala od kraja marta do početka juna 1999.
U intervjuu za Glas Amerike, Clark obrazlaže da je Alijansa vojnu akciju protiv Savezne Republike Jugoslavije pokrenula poslije više mjeseci pregovora sa tadašnjim jugoslovenskim vrhom, koji je predvodio bivši predsjednik Slobodan Milošević, konačno propalih u francuskom Rambujeu.
Tome su, kako podsjeća, prethodili represija nad albanskim življem na Kosovu, protjerivanje stotina hiljada Albanaca iz njihovih domova i sukobi vojno-policijskih snaga sa pripadnicima Oslobodilačke vojske Kosova (OVK).
“To je potpuno drugačije od onoga što se događa u Ukrajini. U toj zemlji nije bilo nikakvog progona. Jednostavno, Rusija želi tu zemlju i djeluje bez ikakvih ograničavanja – ubijajući civile. Radi se o ratnom zločinu, jer Rusija pokušava da pregazi i kontroliše jednu državu, ili makar da u potpunosti promijeni njenu aktuelnu vladu. Razočaravajuće je vidjeti ljude koji, na ulicama Srbije, demonstriraju u korist Rusije. Očigledno ne žele da uvide humanitarnu katastrofu koja se događa. Ili su loše informisani – ili pak, na neki način, politički motivisani”, ističe Wesley Clark.
Nekada visoko pozicionirani vojni zvaničnik pozdravio je to što su balkanske države podržale osudu ruske agresije na Ukrajinu.
Glas Amerike: Srbija je država koja je politički, ekonomski i vojno lojalan partner Rusiji. Da li vas je iznenadilo to što se svrstala sa većinom svijeta koji je u Ujedinjenim nacijama osudio rusku invaziju na Ukrajinu?
Clark: Moguće je da gospodin Vučić (Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, prim. nov) i srbijanske vlasti još traže srednji put – da uživaju podršku Rusije, ali i da se usmjere ka članstvu u Evropskoj uniji i većoj ekonomskoj integraciji sa Evropom. Možda su mislili da glasanje neće imati neki veliki značaj.
Glas Amerike: Sa druge strane, srbijanske vlasti čvrsto tvrde da neće uvoditi sankcije Rusiji, iako je Srbija država na putu pridruživanja Evropskoj uniji. Da li je tako nešto dugoročno moguće – ukoliko Srbija želi da zadrži kurs prema EU?
Clark: Mislim da ćemo kao rezultat svega ovoga vidjeti oštriju podjelu u Evropi. I mislim da će Srbija morati da se opredijeli – hoće li postati izolovana i ekonomski osiromašena predstavnica Rusije ili će se pridružiti Zapadu i napredovati.
Glas Amerike: Imate li utisak da Evropska unija i Sjedinjene Države u vezi sa tim imaju blaži stav prema Srbiji?
Clark: Djeluje da konačna orijentacija Srbije i dalje nije jasna: da li se gospodin Vučić može usaglasiti sa Zapadom ili će biti privučen u izolaciju sa Rusijom… Jasno je da bi evropske države i Sjedinjene Države pozdravile kada bi se Srbija pridružila Zapadu. Ali, to je odluka koju Srbija mora da donese.
Glas Amerike: Rusija je objavila spisak neprijateljskih država. Među njima su Sjeverna Makedonija i Crna Gora. Šta to znači i kakve posljedice bi mogle snositi?
Clark: Mislim da ih donekle štiti činjenica da su te dvije države članice NATO-a. Sa druge strane, njihove službe bezbjednosti trebalo bi da budu na oprezu. U njima postoji znatan ruski uticaj, na ovaj ili onaj način, koji se vrši preko kompanija poput Gasproma, interesa povezanih sa prirodnim ili ekonomskim resursima. Ako vjerujemo u međunarodni poredak zasnovan na pravilima da sporove treba riješavati mirnim putem, ili pak da zemlje treba da imaju pravo da izaberu političko opredijeljenje – onda je potrebno da podržimo Zapad.
Glas Amerike: Šta mislite da je glavna svrha ruske invazije u Ukrajini?
Clark: Mislim da Rusija želi da marginalizuje NATO, slomi lidersku ulogu Sjedinjenih Država i u tom procesu preuzme kontrolu nad Ukrajinom.
Glas Amerike: Da li je bilo šanse da se sukob nekako izbjegne ili je od početka bio neizbježan?
Clark: Konflikt je bio neizbježan. Posljedica je desetogodišnjeg plana gospodina Putina (Vladimir Putin predsjednik Rusije, prim.nov). Jedini način na koji se mogao izbjeći je da se Ukrajina predala. Da je, na primjer, predsjednik Zelenski (predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski, prim. nov) podnio ostavku i rekao: ”U redu je, možete da preuzmete moju zemlju”, to je bio jedini način za izbjegavanje ovog sukoba.
Glas Amerike: Zašto pregovori između Zapada i Rusije, koji su prethodili sukobima, nisu bili uspešni?
Clark: Alijansa jednostavno nije mogla da ispuni zahtjeve gospodina Putina. On je to znao i ti zahtjevi bili su izgovor za invaziju na Ukrajinu, a možda i da učini mnogo više. I to je ono što je zabrinjavajuće.
Glas Amerike: Da li je Rusija, na bilo koji način, imala pravo u sporu sa Zapadom?
Clark: Ruski spor sa Ukrajinom i Alijansom nema nikakvu suštinu. Dok se NATO nije proširivao, zemlje istočne Evrope tražile su da se pridruže, jer su strahovale od Rusije. Tokom tog procesa mi smo zapravo pozvali Rusiju da uđe u NATO – što je ona odbila. Onda smo, umjesto toga, predložili da uživa poseban status kroz Osnivački akt NATO-a i Rusije – koji bi joj omogućio posebne mogućnosti konsultacija sa Alijansom. Međutim, Rusija je time bila nezadovoljna – jer je željela da ima pravo veta. Smatra da joj pripadaju zemlje istočne Evrope. To sam prvi put čuo prije više od dvadeset godina. Putin i dalje potvrđuje da to potpada pod rusku psihu – ili barem ruskih obavještajnih službi koje predvodi.
I to je potpuno nekompatibilna ideja sa poimanjem savremenog svijeta. Pogrešno je razmišljanje jedne države da može da dominira drugom i smatra je svojim dijelom. U tome je srž aktuelne borbe savremenog svijeta. Ako bude izgubljena u Ukrajini – ponoviće se na drugim mjestima u svijetu. Ukoliko se to dogodi zbog nuklearne pretnje gospodina Putina, onda će Zapad morati da nauči da živi sa tom prijetnjom ili sa njom da se nosi. Riječ je o borbi koja će uticati na historiju svijeta i moguća je ključna tačka preokreta.
Glas Amerike: Kako biste ocijenili efikasnost sankcija, koje je zbog invazije na Ukrajinu, Zapad uveo Rusiji?
Clark: Mislim da su sankcije pokazale iznenađujuću efikasnost i to objašnjava ekstremnu reakciju gospodina Putina – koji je rekao da odgovaraju objavi rata. Ali, naravno, sankcije imaju i povratni efekat, tako da su i druge zemlje njima indirektno pogođene. Dakle, to može biti i prednost za gospodina Putina. Ipak, dovoljno su štetne kada je voljan da zaprijeti eventualnom upotrebom nuklearnog oružja.
Glas Amerike: Da li bi Zapad i saveznici mogli da urade još nešto dodatno da zaustave rat i pomognu Ukrajini?
Clark: Pomoć Ukrajini je pitanje prihvatanja rizika. I pitanje je kolikog? Kada bi stvari posmatrali iz perspektive, recimo 2027. godine, prihvatili bi veći rizik – jer bi rezonovali da bi, ukoliko bi bili sposobni da Putina zaustave u Ukrajini – ostalo bilo lako. Ukrajina je za Putina najteži mogući protivnik. Vjerujem da, jednom kada završi sa njom, može da rasturi Evropu. Da se okrene Baltiku, zauzme Moldaviju, jača gospodina Dodika u Bosni i Hercegovini (Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH iz redova srpskog naroda, prim. nov), izaziva probleme podstičući Srbe – možda čak i protiv Kosova. Znamo da su Rusi aktivni u Crnoj Gori – u odnosima sa tamošnjom strankom koja je prosrpski opredijeljena. Dakle, postoji mnogo prilika za Putina koje će biti otvorene – ako kampanja koju predvodi u Ukrajini bude uspješna.
Opširnije na portalu Glas Amerika.
N1
