Brojni su oni koji se ovih dana pitaju zašto EUFOR pojačava svoje prisustvo u Bosni i Hercegovini? Zašto prvi čovjek NATO-a, kada govori o planiranim ruskim invazijama, uz Gruziju i Moldaviju, spominje i Bosnu i Hercegovinu? Kao odgovore donosimo vam dio informacija s kojima raspolažu službe NATO-a.
Rusija i Srbija su planirale vojnu agresiju, ili, kako to ovih dana agresori vole nazivati, – „Vojnu operaciju u BiH“, ali krenimo redom.
Milorad Dodik odavno ne krije da ide putem rušenja Bosne i Hercegovine, odnosno secesije. Zbog toga, sada već godinama, onemogućava normalno funkcionisanje države, izaziva sukobe, ubrzava ili zamrzava secesionističke aktivnosti, u zavisnosti od odgovora na njih i okolnosti na široj geopolitičkoj sceni, te u odnosu na precizna uputstva koja dobiva od predstavnika Kremlja u Bosni i Hercegovini i regiji.
NATO, SAD i službe Velike Britanije raspolažu s brojnim dokaznim materijalima, u koje su uvid imali i određeni zvaničnici Evropske unije, kako to tvrdi naš izvor, a oni pokazuju da su ambasadori i visoki službenici Kremlja, uz punu podršku i saglasnost zvaničnog Beograda s Miloradom Dodikom napravili Plan stvaranja nezavisne države Republike Srpske. Logistički centar za sve aktivnosti Rusije u BiH je „Srpsko-ruski humanitarni centar” u Nišu, koji, zapravo, predstavlja rusko sjedište za špijunažu na Balkanu. U periodu kreiranja Plana Milorad Dodik je imao i 3 i više sastanaka sedmično s ruskim Ambasadorom u Bosni i Hercegovini. U usaglašavanje svih elemenata plana direktno je bio uključen i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, a svaku od aktivnosti iz Plana direktno je odobravao Sergej Lavrov, ministar unutrašnjih poslova Ruske Federacije. Tako su svakoj blokadi državnih institucija, spornoj i retrogradnoj odluci Milorada Dodika, te svakoj sjednici Narodne Skupštine RS, sa nustavnim i nezakonitim tačkama dnevnog reda, prethodili sastanci ili telefonski pozivi između Dodika, Lavrova i Vučića.
Naposredno nakon jednog od takvih sastanak Milorad Dodik je naveo da planira povlačenje saglasnosti na sporazume o Oružanim snagama BiH, proglašenje ništavnim zakona o Sudu i Tužilaštvu BiH, Upravi za indirektno oporezivanje (UIO), Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), te Obavještajno-sigurnosnoj agenciji (OSA) BiH, nakon čega bi RS trebala da formira svoju vojnu i obavještajnu strukturu. U realizaciju planiranog Dodik je već krenuo.
O detaljima ovih aktivnosti Milorad Dodik je, u oktobru 2021. godine, u Beogradu razgovarao sa Sergejom Lavrovom, kada je jedna od tema sastanka bila i buduće opremanje i naoružavanje formiranih službi RS-a. Dodik je tada, uz pokušaj spina kako, dok on ruši državu Bosnu i Hercegovinu, neko zapravo želi rušiti entitet RS izjavio: “Ako je potrebno, branit ćemo je (Republiku Srpsku) i našim snagama. I neka se niko ne zavarava da to nije tako. Ako dođe do toga da će NATO nešto intervenisati, mi ćemo zatražiti pomoć od naših prijatelja koji su nam rekli, jasno i glasno, da oni svoje prijatelje nikada ne ostavljaju na cjedilu”.
O kako usaglašenim prijetnjama Bosni i Hercegovini se radi nedvosmisleno je i nakon što su, prije tačno godinu, saopštenjem iz ambasada Rusije u BiH poručili: “U slučaju praktičnog zbližavanja BiH i NATO-a naša zemlja će morati reagirati na ovaj neprijateljski korak”. Ovih dana ruski ambasador u BiH uputii je još otvoreniju prijetnju – Bosna i Hercegovina bi mogla doživjeti Ukrajinsku sudbinu. Ruska Federacija je tako, van svake sumnje, potvrdila da ima namjeru vojnom silom utjecati na događaje i donošenje odluka u suverenoj državi, članici Ujedinjenih nacija – Bosni i Hercegovini.
S druge strane, Republika Srbija je, kroz usvajanje dva dokumenta – Strategija nacionalne sigurnosti i Strategija odbrane, usvojila zakonski okvir koji joj „dozvoljava“ upotrebu vojne sile van granica Srbije. Tako se u strategijama navodi da su im osnovna polazišta očuvanje suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti, vojna neutralnost, evropske integracije, efikasna pravna država, ali i briga o srpskom narodu van granica Republike Srbije. Nakon usvajanja spomenutih dokumenata Aleksandar Vulin, ministar odbrane Srbije, izjavio je u Banja Luci kako „RS možda nema svoju vojsku, ali je Srbi imaju“, otkrivajući tako spremnost i plan Srbije da izvrši agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
NATO-ovi, ali i obavještajni podaci nekoliko zapadnih država, navode detalje Plana prije direktnog uključivanja ruske i srbijanske vojske na području Bosne i Hercegovine. U kratkim crtama i korištenjem pojednostavljenih formulacija taj plan se treba realizirati na sljedeći način – Milorad Dodik uz svoju i druge satelitske stranke blokirat će funkcionisanje države Bosne i Hercegovine, proglašavat će je nemogućom i štetnom po srpski narod, blokirat će svaku odluku koja bi značila približavanje euro-atlantskim integracijama, sve koji budu radili svoj posao i posao u interesu države proglašavat će izdajnicima ili srbomrscima, korištenjem medija kod srpskog naroda stvarat će osjećaj žrtve, uz stalno rušenje države BiH govorit će o pokušajima rušenja entiteta RS, svu podršku, računajući i finansijsku, dobivat će iz Beograda i Moskve, zvaničnici Vlade Srbije koorinirano će djelovati i donositi propise kojima se na jednak način regulišu različite oblasti u Republici Srbiji i BH entitetu RS, te tako, kroz „Srpski svet“ ustanovljavati okvir „Velike Srbije“ i stvarati osjećaj pripadnosti svih Srba jednoj države… Potom, prema Planu, slijede konkretne akcije razvlašćivanja i rušenja državnih institucija, uz stvaranje entitetskih paradržavnih institucija. Akcije zaustavljanja, bilo domaćim pravosuđem, odlukama OHR-a ili od strane država garanta Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, uz iscenirane incidente čija meta bi bilo Srbi, bit će proglašen napadom na sve Srbe i „oduzimanjem“ prava RS-a po „izvornom Dejtonu“, što će potom biti iskorišteno za donošenje odluke u Narodnoj Skupštini RS-a o proglašenju nezavisnosti RS-a, uz istovremeno slanje zahtjeva Kremlju za priznanje, potpisivanje Ugovora o prijateljstvu i apelacije kojom RS traži vojnu pomoć i zaštitu od „agresije“.
Prema Planu, kako tvrde naši izvori, a jednak scenarij i razvoj je već viđen na Krimu, u Lugansku i Donjecku, zvanična Moskva bi pozitivno odgovorila na ovakav zahtjev i preko Ukrajine, Mađarske i Srbije uputila svoje vojne trupe na prostor Bosne i Hercegovine. Također, iako zvanično ne bi priznala nezavisnost RS-a, Srbija bi, u skladu sa svojim Strategijama, izvršila okupaciju dijelova Bosne i Hercegovine.
U NATO-u, Londonu i Briselu su odavno upoznati sa Planom i secesionističkim akcijama Milorada Dodika, po uputama Moskve i Beograda, ali do ruske agresije na Ukrajinu, nisu smatrali kako bi realizacija plana zaista mogla otići tako daleko. Ipak, okolnosti su se promijenile, pa se trenutno poduzimaju prve u nizu odvraćajućih operativnih aktivnosti kroz ojačano prisustvo pripadnika EUFOR-a u Bosni i Hercegovni. U isto vrijeme, kako tvrde naši izvori, u sjedištu NATO-a, uz koordinaciju SAD-a i Velike Britanije, prave se sigurnosne procjene i akcioni plan djelovanja u slučaju da RS i faktički proglasi nezavisnost.
Prema svemu sudeći, Milorad Dodik trenutno ima upute Moskve i Beograda da planirane aktivnosti stavi na čekanje dok se ne naprave nove procjene ishoda okupacije i agresije na Ukrajinu. U svakom slučaju, od Plana širenja ruskog utjecaja na regiju, kroz pravljenje „vlastitog satelita-države“ se ne odustaje.
Pred NATO-om, SAD-om, Velikom Britanijom i Evropskom unijom je izbor – hoće li reagovati promptno i spriječiti novi rat na Balkanu i ulazak Rusije u još jedno dvorište Evrope ili će pasivnošću i pretjeranom birokracijom izgubiti bitku i rizikovati da možda još jedan svjetski rat započne iz regije Balkana.
Hayat
