Mjeseci priče i kritika naspram politike Milorada Dodika nisu rezultirali ničim konkretnim izuzev američkih sankcija, koje u praksi i nisu naročito pogodile prvog čovjeka vlasti u RS-u. Evropska unija nema jedinstvo da ozbiljnije sankcioniše antidržavne udare i jedini alat međunarodne zajednice u BiH ostaje OHR.
Christian Schmidt kao visoki predstavnik jedini na raspolaganju ima Bonske ovlasti da sankcioniše podrivanje države, urušavanje Ustava i Dejtona. A Ustav države se do sada prekršio više puta. Posljednji primjer je potez vlasti RS-a o usvajanju i objavljivanju Zakon ao nepokrentoj imovini RS-a. Taj zakon će na snagu stupiti za nekoliko dana, bez obzira što je usvojen mimo Ustava države i u suprotonosti da pravnim normama.
Schmidt za sada tek poziva nadležne u RS-u da zakon povuku, iako i sam zna da se to nikada neće desiti. Baš kao što ista ta vlast nije povukla zakon kojim odbacuju izmjene Krivičnog zakona BiH o zabrani negiranja genocida. Kao što nisu povukli ni zakon o osnivanju entitetske agencije za lijekove. Međutim, strpljivi Schmidt još vjeruje da će njegove magične riječi odobrovoljiti one iz RS-a koji pokušavaju urušiti državu.
Tako slušamo Schmidta da bez obzira na usvojeni zakon on nema pravnu snagu, jer o tome može odlučivati samo državni parlament. Koliko god to bilo tačno, vlast u RS-u mjesecima radi po svome. Nije se Dodik uplašio ni sankcija Amerike, niti najava iz EU, a posebno nakon što je dobio otvorenu podršku Mađarske. Nije se Dodik pretjerano primirio niti je konstruktivan ni nakon ruske agresije na Ukrajinu.
U međuvremenu slušamo priče kako oduzimanje državne imovine i njeno knjiženje na entitet, urušavanje državne Agencije za lijekove i tako dalje nisu baš ključni problemi, već je to korupcija. I da, korupcija jeste ogroman problem, ali ni međunarodna zajednica ne naziva sve probleme pravim imenom.
Američki izaslanik za Zapadni Balkan Gabriel Escobar je jučer u kontekstu pregovora o Izbornom zakonu BiH izjavio da je “BiH suverena i neovisna država i više nismo u poziciji da namećemo rješenja ili određujemo put njenog političkog razvoja”.
Iako se ta rečenica odnosila na priču o održavanju izbora ove godine, ona je i višeznačna. Iz nje se jasno može iščitati da stranci u ovoj državi više neće nametati nikakva rješenja te da se domaći predstavnici trebaju dogovoriti kako znaju i umiju. I tu ne bi bilo ništa sporno da su startne pozicije iste. Kako očekivati da se pregovara o nečemu što će legitimizirati neprihvatljivo i što će poniziti i urušiti državu. Kakva je to država bez imovine?
Ova Escobarova izjava je itekako indikativna u kontekstu pozicije Christiana Schmidta. Da li to znači da će Schmidt samo verbalno ukoriti neustavne poteze vlasti u RS-u i da neće posezati za Bonskim ovlastima. Ukoliko se to dogodi, a sve su prilike da će tako i biti, onda je je funkcija OHR-a i zvanično čisto ceremonijalna. Jer kako drugačije objasniti da vlasti RS-a mjesecima provode svoje neustavne ciljeve, dok se OHR predstavlja kao zaštitni mehanizam koji suštinski ne funkcioniše.
Klix
