Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt poslao je pismo predsjedniku i potpredsjednicima Federacije BiH u kojem traži da se završi procedura imenovanja sudija u Ustavni sud tog entiteta te popuni Vijeće za nacionalne interese. Zašta taj pritisak dolazi sada i u kakvoj je korelaciji sa izbornim zakonom pokušat ćemo obrazložiti u nastavku.
Schmidt je na dužnosti visokog predstavnika godinu dana, a do sada je već tri puta posezao za bonskim ovlastima, opcijom koja mu omogućava da interveniše u sve zakone i ustave izuzev onog državnog. Kako stvari stoje, Schmidt je misli stati te se nova nametanja zakona mogu očekivati.
Priprema terena
Kada je nedavno nametnuo tehničke izmjene izbornog zakona visoki predstavnik je kurtoazno pozvao domaće lidere da što prije pronađu rješenje za politički segment izbornog zakona. Ipak, vidljivo je da u odavno zahuktaloj kampanji nema nikakvih naznaka bilo kakvih pregovora, a kamoli dogovora. A bez toga, Schmidt je nagovijestio da će ponovo intervenisati.
Iako Schmidt, barem javno nije ostavio nikakav rok, Ambasada SAD-a ne nedavno istakla da je političkim akterima dato šest sedmica za mogućnost dogovora, što korespondira sa sredinom septembra.
A ukoliko visoki predstavnik nametne i političke segmente izbornog zakona, evidentno ne da će ta odluka ići u pravcu ranije objavljenog drafta odluke što je već izazvalo burne reakcije i ogromno nezadovoljstvo političkih stranaka sa sjedištem u Sarajevu.
Tu dolazimo do Schmidtovog pisma rukovodstvu Federacije BiH, u kojem visoki predstavnik prilično generalizira problem i podjednako poziva i predsjednika Marinka Čavaru (HDZ) i potpredsjednike Meliku Mahmutbegović (SDA) i Milana Dunovića (DF) da otkoče imenovanje sudija u Ustavjinsud FBiH.
Kratko podsjećanje
Predsjedniku Federacije BiH Marinku Čavari odavno je dostavljena lista kandidata (oktobar 2019.) s koje bi trebalo da imenuje troje sudija, uz pristanak dva potpredsjednika FBiH, nakon čega bi Dom naroda Federacije BiH potvrdio izbor. Proces je zapeo kod Čavare koji svjesno blokira imenovanje. Razlozi za ovakvu vrstu blokade mogu ležati u mogućnosti da HDZ ne vjeruje kadrovima koji su imenovani, ili su u procesu imenovanja, pa onemogućavaju i sam rad Vijeća.
A da je Čavara najodgovorniji potvrdila je i američka administracija, koja je ovog dužnosnika stavila pod sankcije.
“Od 2019. godine odbija da predloži sudije sa liste kandidata koje je dostavilo Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) radi popune upražnjenih mjesta u sudu. Odbijajući da provede proces predlaganja sudija, Čavara blokira funkcionisanje Vijeća za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa suda, tijela koje se sastoji od određenog broja i podrazumijeva određeni sastav sudija Ustavnog suda FBiH”, obrazloženje je američkih institucija.
Pored Ustavkog suda nije popunjeno ni Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pri istom sudu.
Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pri Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine zamišljeno je kao institucija koja bi trebala otkočiti proces donošenja oduka. Međutim, ako nije popunjeno, kao što je to sad slučaj, isto ne može donositi odluke, pa se koristi upravo suprotno od uloge koja mu je namijenjena.
Šta radi vijeće?
Vijeće odlučuje na zahtjev 2/3 delegata hrvatskog, srpskog ili bošnjačkog kluba u Domu naroda FBiH da neki prijedlog zakona ugrožava vitalni nacionalni interes ili 2/3 zastupnika u kantonalnim skupštinama koji mogu naprimjer zaustaviti formiranje kantonalnih Vlada ako Vijeće nije popunjeno.
Jedino HDZ ima kontrolni paket u hrvatskom kluba u Domu naroda FBiH (12/17 delegata), što ga čini nezaobilaznim političkim faktorom u FBiH, za razliku od svih drugih stranaka.
Ustavni sud FBiH ima ukupno devet sudija, od kojih minimalno dva moraju dolaziti iz svakog konstitutivnog naroda i jedan iz reda Ostalih. Trenutno sud čini samo pet sudija, što mu ipak omogućava rad, ali smanjenim kapacitetom. Međutim, Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa koje se bira od članova Ustavnog suda BiH, a koje u punom kapacitetu broji 7 članova, trenutno ima samo 4 člana, i ne može odlučvati dok nije u punom sastavu.
Od 7 članova Vijeća, po dva moraju biti iz svakog konstitutivnog naroda, a jedan sudija mora biti pripadnik Ostalih.
Vijeće odlučuje o prihvatljivosti takvih slučajeva 2/3 većinom u roku od jedne sedmice, a u roku od mjesec dana odlučuje o meritumu slučajeva koji se smatraju prihvatljivim.
Pismo kao uvod u nove akcije
Postavlja se pitanje zašto Schmidt tek sada, a tu je godinu dana, pritišće Čavaru da stavi potpis na imenovanje sudija u Ustavni sud FBiH. Kao potencijalni odgovor mogla bi uslijediti rečenica da je međunarodna zajednica čekala kako bi se domaći lideri dogovorili, ali kako se to nije dogodilo pritisak je pojačan.
Međutim, sve se dešava u veoma zanimljivom trenutku, u jeku predizborne kampanje te na samom kraju mandata u kojem je vlast u FBiH tehnička. Dakle, građani FBiH, za koje je Schmidt naglasio da brine i da bonske ovlasti koristi zbog njih, već skoro četiri godine imaju izvršnu vlast koja je izabrana nakon izbora 2014. Takav slučaj je rijetko kada gdje zabilježen. Ali sve ove godine trpili su svi, i politički akteri, i međunarodna zajednica.
Šta se sada može dogoditi
U periodu do izbora Schmidt sada može ostaviti prostor da Čavara nakon tri godine otkoči proces i odobri imenovanje sudija. Ako se to desi takav potez će biti predstavljen kao pozitivan iskorak i spremnost HDZ-a na saradnju. U takvim okolnostima veći pritisak će biti na stranke sa sjedištem u Sarajevu od kojih će se tražiti da popuste po pitanju izbornog zakona.
Ukoliko pak Čavara zadrži političku tvrdoglavost i nastavi ignorisati i zakon i Schmidtove poruke, to će biti signal da visoki predstavnik završi i taj dio posla i nametne odluku o imenovanju sudija.
Taj čin bi se mogao predstaviti kao “udar” na HDZ i ispravan potez u korist države, odnosno FBiH. To bi automatski moglo otvoriti prostor da Schmidt nametne i politički dio izmjena izbornog zakona, a koji bi u konačnici mogao više ići u prilog HDZ-u. Međutim, Schmidt bi sebi napravio alibi i mogao bi reći da je u posezanju za bonskim ovlastima donosio odluke koje se nisu svidjele nijednoj strani tenda su u interesu građana i funkcionisanju institucija.
Na to su ukazali i iz DF-a, smatrajući da Schmidt ovom potezima izlazi u susret HDZ-u.
Generalno se u odnosu prema političkim problemima u BiH gotovo u pravilu pokušava kreirati tronožac krivice. Ukoliko se iz međunarodnih krugova iznese kritika prema određenoj stranci ili nekom akteru koji se politički identificira kao pripadnik jednog od tri naroda, kao nepisano pravilo uslijedi pritisak da se slične kritike iznose i za predstavnike drugih naroda ili stranaka. U takvoj vrsti traženja političke vage često se izjednačavaju potezi i izjave koji se nikako ne bi mogli naći u istoj ravni.
Tako je naprimjer HDZ sada došao u poziciju da se, iako je blokirao formiranje i nove vlade i sudaca u Ustavni sud FBiH, sada predstavlja kooperativnim ili oštećenim ukoliko Schmidt nametne određene odluke, uprkos tome što je te iste probleme, na čije rješavanje Schmid proziva uzrokovao prije svega i najviše HDZ.
Nakon godina političkog gušenja, djeluje da je ne samo politička scena u BiH postala uspavana, sa elementima senilnosti, iste znakove pokazuje i međunarodna zajednica. Umorni od domaćih blokada, opstrukcija i nekooperativnosti ponekad se čini da više niko nema strpljenja za raspetljavanje problema onako kako su se redali. Traži se bilo kakvo rješenje, bez obzira što su novi izbori na pragu.
Nagrađivanje krivaca
U takvoj konstelaciji odnosa, oni koji su blokirali najviše procesa sada se dovode u poziciju da ispunjavanjem onoga što im zakon nalaže da su svakako trebali raditi, ispadaju kompromisni, a mogli bi dobiti i pohvale za to.
Jer ko se više sjeća presuda Evropskog suda za ljudska prava? Ko se sjeća da Jakob Finci i Dervo Sejdić 13 godina čekaju na implementaciju presude iz Strazbura? Čak ni Čovićeva kritike ka Komšiću zbog Predsjedništva BiH više nisu top tema. Suština i istinska politička borba je kontrola u Domu naroda FBiH te protočnost odluka i zakona. Sve druge sada djeluje kao dimna bomba.
