Banjalučki pisac Behrudin Gušić kaže da je očekivao Sanjino uključivanje u harangu koja se vodi protiv člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.
Sad je sve jasno. Javila se Sanja Vlaisavljević. Zatražila je od Visokog predstavnika Christiana Schmidta da smijeni člana Predsjedništva BiH Željku Komšića. To znači samo jedno, Komšić je na pravom putu, a pregovori o formiranju vlasti će pokazati koliko je istinskih spremnih u ovoj državi da se odupru daljoj etnizaciji BiH i segregaciji njenih građana, piše Ljudski.ba.
Banjalučki pisac Behrudin Gušić kaže da je očekivao Sanjino uključivanje u harangu koja se vodi protiv člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.
– Pitao sam se gdje je jedna prekaljena ustaškinja Sanja, poznata i po tome da se javno žalila da u sarajevskim mesnicama i marketima nema svinjetine. Žena klasični ksenofob! Ali evo, javila se, gdje će ova haranga bez nje! I traži to sto traži. No, ne treba potcijeniti ni nju, ni njen zahtjev, ne zato sto se njena negdje pika, nego zato što ona i Schmidt baštine istu ideologiju. Vidjet ćemo šta će biti, poručio je Gušić.
Za početak bilo bi dobro da se iz osmorke koja ima ambiciju formirati vlast sa HDZ-om oglase, ne da bi branili Komšića, već da pokažu kako Sanja i oni ne pripadaju istom svijetu. U suprotnom, prvenstveno SDP će dodatno sebi natovariti breme “bošnjačke” stranke kojoj je vlast važnija od vlastite ideologije, a to je borba za jednakopravnost svih građana BiH na svakom pedlju njene teritorije. To ne znači da ovaj autor ima nešto protiv da SDP i bilo koja stranka pregovara oko uspostave vlasti, za to se između ostalog i održavaju izbori, ali u svemu tome moraju postojati crvene linije ispod kojih se nikada ne ide.
Jasno je zašto predsjednik HDZ-a Dragan Čović jedino ne želi razgovarati s Komšićem. Priča o legitimnosti je samo paravan, Problem je što se Komšić pokazaio pretvrdim orahom koji se ne da slomiti pod naletima onih koji bi razbijanjem njegove opne isčupali jezgru koja BiH čini drugačijom od drugih, koja nije i nikada ne smije biti ni Hrvatska, ni Bošnjačka, ni Srpska, ali ni država samo ove tri etničke zajednice.
SDA svakako nosi veliki teret odgovornosti za stanje u državi, ali se teško ne složiti sa sada već bivšom državnom zastupnicom iz ove stranke Almom Čolo koja je komentarisala izjavu Elmedina Konakovića nakon sastanka HDZ-a i trojke u Mostaru da se bilo blizu ukidanja etničkih prefiksa.
– Samo politički naivni i neiskusni mogu vjerovati u to. Nikada Dragan Čović nije, niti bi pristao na brisanje etničkih prefiksa. Nikada ne bi pristao na brisanje imenice Hrvat u Predsjedništvu ili hrvatski član Predsjedništva. Samo ako se na njega izvrši jak međunarodni pritisak. A tog pritiska nema, niti će ga biti. Međunarodni pritisak je usmjeren na jačanje pozicije Hrvata u BiH. I ovo sa Schmidtovim odlukama je tek početak. Misle SDP, NiP i NS da je vlast sa HDZ-om jednostavna stvar. Ili sa SNSD-om. Da mi nismo znali, a da će oni pokazati svima kako oni “znaju”, istakla je Čolo.
Ako budu znali kapa dolje. Ali u startu postoji crv sumnje jer se osmorka uprkos tvrdnjama NIP-ovog Aljoše Čampare da u vlast ne bi trebalo ići po svaki cijenu i da ne treba pristajati na ucjene polomi da osigura dovoljno ruku u klubu Bošnjaka u Domu naroda FBiH. Valjda zbog legitimnosti, mada bi nam svima bilo draže da je samo zbog lakših procedura.
Zbog toga je teško ne ponoviti riječi Igora Stojanovića koji će ispred SDP-a biti u Domu naroda FBiH.
– Razočaran sam jer je Odluka korak dalje od jednakopravnosti na cijeloj teritoriji BiH. Odluka koja predviđa proširenje Doma naroda FBiH ne rješava presude Suda u Strazburu o kršenju ljudskih prava i ne donosi poštenije izbore u budućnosti jer ne predviđa elektronsko glasanje.Ona čak ne rješava jednakopravnost i adekvatnu zastupljenost različitih etničkih grupa iz Federacije BiH. Ne rješava nas ni “preletača” iz stranke u stranku. Samo pomaže još agresivnijoj borbi za rukovodeća mjesta u Federaciji i to po etničkom kriteriju, a ne nekom drugom. I ono što je za mene najbitnije, nijednim slovom se ne dotiče zastupljenosti Bošnjaka, Hrvata i Ostalih kroz Vijeće naroda Republike Srpske, napisao je Stojanović na društvenim mrežama pred sastanak u Mostaru.
Za razliku od političara koji pišu po svojim profilima član Predsjedništva BiH je svoja i civilizacijska uvjerenja spreman braniti u institucijama. Čeka se ishod njegove apelacije o Izmjenama Izbornog zakona kojom se traži privremenu mjeru za obustavu popunjavanja Doma naroda po novim pravilima, dok spomenuti sud ne donese konačnu odluku po apelaciji.
Zlonamjerni su kamenjem krenuli na Komšića kada je CIK usvojio sporno upustvo jer je za to glasao i član CIK-a Željko Bakalar čiji izbor se veže za DF. Za njih je to neprincipijelnost, za Komšića potpuno ispravno izbjegavanje anarhije. U suprotnom bio bi isti kao i svi koji ne poštuju institucije BiH. Schmidtov zakon nije validan samo ako se ospori u propisanoj proceduri. To ne znači, ukoliko Ustavni sud BiH, pod pritiskom različitih lobija, odbije apelaciju kao neutemeljenu, da se treba prestati boriti za njenu promjenu jer opet nisu ispoštovane presude Suda za ljudska prava u Strazburu.
Važno je napomenuti da su DF-ovi kadrovi uputili apelacije i tamo. Profesor ustavnog prava i državni zastupnik Zlatan Begić se žalio na nejednako pravo glasa i princip konstitutivnosti. Za početak iz Strazbura je stigla poruka da se Hrvatska ne može mješati u ovaj predmet pa ima razloga za pretpostavku kako je Schmidt nametnuo Izborni zakon kako bi “u sudijskoj nadoknadi preduhitrio presudu”.
Trojka bi zato trebala čuti profesora Dejana Jovića iz Hrvatske koji se ne slaže sa političarima iz svoje države koji osporavaju Komšićev izbor u Predsjedništvo BiH. Ako ništa zbog toga što u svojim redovima imaju ljude koje su birali ljudi druge nacionalnosti. Ako Saša Magazinović, Predrag Kojović, Srđan Mandić i slični njima mogu biti izabrani rukama ljudi iz drugog naroda zašto ne bi i Komšić, piše Ljudski.ba.
Što se tiče legitimiteta, čini se da njegov izbor pokazuje da postoji jedan broj ljudi u FBiH koji su spremni glasati za nekoga ko nije iz njihovog naroda, odnosno ne dijele nacionalnost s njim. I ja to je potpuno normalno. Štoviše, volio bih da u Bosni bude više takvih ljudi, poručio je Jović.
SB
