Tu veče, za Božić 24/25. decembra 1991. godine su vojno-teritorijalni organi zatražili da se provede opća mobilizacija. Naravno, mi iz sekretarijata uz podršku Patriotske lige, smo odbili provođenje opće mobilizacije, a vojno-teritorijalni organi nisu imali podataka iz personalnih kartona, pa nisu mogli samostalno provesti opću mobilizaciju.
U Hrvatskoj se rat rasplamsavao, pripremala se agresija na Bosnu i Hercegovinu, smanjivao se broj vojnika JNA, ginuli su na ratištima, neki su vojnici dezertirali, a veliki broj smo i mi spasili iz kandži JNA, sa ratišta ili iz kasarni. Poslije desetodnevnog rata u Sloveniji, obustavili smo slanje regruta u JNA. U Sekretarijatu za NO općine Centar posljednju manju grupu regruta, i to većinom dobrovoljaca srpske nacionalnosti, smo poslali početkom jula 1991. godine. Smanjili smo, a kasnije i obustavili sve aktivnosti u vezi mobilizacije građana, koji su trebali da budu „topovsko meso“ za zločinačke namjere JNA i njihovih političkih mentora iz Srbije i srpskih ekstremista iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih krajeva nekadašnje Jugoslavije.
Piše Nihad Halilbegović za portal Izdvojeno.ba
Vojno-teritorijalni organi su, u svojoj nemoći da dođu do „svježih“ regruta (vojnika), preduzimali nezakonite, nemoralne i fašizoidne metode odobrene ili predložene od najviših vojnih organa SSNO i Generlštaba JNA.
Vojni vrh je navodno radi smirivanja situacije, a u stvari pravi razlog je da JNA dobije na vremenu usvojim dugim pripremama i realizaciji zločinačkog plana, predložio sastanak sa članovima Predsjedništva SRBiH koji je održan 24. decembra 1991. godine u zgradi Predsjedništva. Ovaj sastanak je bio najobičnija farsa i prevara vojnog vrha koji je istog dana u večernjim satima prekršio svoja obećanja iz zvaničnog saopćenja pročitanog po završetku sastanka: „Ključni stav armije jeste da ona neće silom nametati politička rješenja, a da će spriječiti širenje eventualnih međunacionalnih sukoba“.
Tu veče 24/25. decembar 1991. godine su vojno-teritorijalni organi zatražili da se provede opća mbilizacija, prva takve vrste poslije trščanske krize (ranih pedesetih godina). Naravno, mi smo odbili provođenje opće mobilizacije, a vojno-teritorijalni organi nisu imali podataka iz personalnih kartona, pa nisu mogli samostalno provesti opću mobilizaciju. Da smo ovu mobilizaciju proveli preko stotinu hiljada obveznika, nedužnih građana iz Sarajevskog okruga, bi krenuli na Dubrovnik, na Slavoniju i druga ratišta u Hrvatskoj i pitanje je da li bi odbrambene snage te države izdržale.
Dakle, i ovaj slučaj je samo potvrdio da su vojna vrhuška, a posebno Savezni sekretar za NO u Jugoslaviji general Veljko Kadijević, komandant Generalštaba general Blagoje Adžić, general Aleksandar Vasiljević i drugi generali iz vojnog vrha najobičniji lažovi, odgovorni za strahovite zločine na ratištima Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova.
Sjećam se dobro, 24. decembra 1991. godine kasno uvečer telefonom me nazvao potpukovnik Božanić, pomoćnik komandanta za mobilizaciju, zatraživši od mene da istog trena objavim i provedem opću mobilizaciju. Bilo bi to prvi put od Tršćanske krize (ranih pedesetih godina) da se u našoj zemlji proglasi opća mobilizacija. Da je ona provedena bila bi upitna subina Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kasnije sam izračunao da smo mi u Sarajevu samo za tri uže gradske općine (Stari Grad, Centar i Novi Grad) trebali mobilizirati oko 21.000 ljudi! A koliko bi tek bilo iz svih deset sarajevskih općina i regije ? (više od 100.000 obveznika). Sve bi to krenulo na Dubrovnik, na Slavoniju i druga ratišta u Hrvatskoj i pitanje je da li bi odbrambene snage te zemlje uopće izdržale.
Odmah poslije tog razgovora nazvao sam druge sekretare i kazao im da se privremeno sklone iz Sekretarijata i ne noćivaju kod kuća, a JNA neka uzaludno traži dokumentaciju, koja je već sklonjena na sigurno. U međuvremenu su sekretare pozivali iz vojnih odsjeka i tražili od njih provođenje mobilizacije. O svemu sam izvijestio predsjednika Aliju Izetbegovića. On mi je odgovorio da sam dobro postupio i upita me treba li mi kakva zaštita. Odgovorio sam mu, više u želji da i njega dodatno ohrabrim: “Predsjedniče, mene Bog čuva, uzdam se u Njegovu zaštitu!” Poslije toga, javio mi se Avdo Hebib, pomoćnik ministra unutarnjih poslova. Rekao mi je da ga je zvao predsjednik u vezi s mojim obezbjeđenjem. Zahvalio sam mu se i odbio, rekavši da već imam obezbjeđenje. Te večeri sam se još dva puta čuo sa predsjednikom, koji je zvao i pitao za stanje. Hvala Bogu, sve je proteklo u miru.
JNA je spriječena u svojim zločinačkim namjerama. Sekretarijati za narodnu odbranu, pod utjecajem Patriotske lige, uz pomoć policije i uz odobrenje predsjednika Alije Izetbegovića onemogućili su JNA da bošnjački narod mobilizira i okrene protiv Hrvatske.
SB
