“Uvijek se u drugima vide problemi. Hrvati su uvijek ustaše, bez obzira što je na čelu antifašističkog partizanskog pokreta bio Hrvat, bez obzira na Hrvate koji su ginuli u partizanskim jedinicama. Hrvati su uvijek i svuda ustaše. Albanci su šiptarski teroristi, a Bošnjaci su za njih muslimanski fundamentalisti”, kazao je Klasić za “Slobodnu Bosnu”.
Povjesničar Hrvoje Klasić, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o svom novom serijalu kojeg radi u suradnji s Al Jazeerom Balkans, komentirao proslavu neustavnog Dana Republike Srpske u Istočnom Sarajevu, te upozorio na pogubne etnonacionalističke politike iz susjedne Srbije koje ozbiljno ugrožavaju stabinost i budućnost Bosne i Hercegovine.
Nakon uspješnih serijala pod nazivom „Hrvatsko proljeće’ i „NDH“ koji su rađeni u produkciji HRT-a, već neko vrijeme snimate serijal o partizanskom pokretu, ovoga puta u produkciji Al Jazeere Balkans. Kako napreduje projekt?
-Napreduje super, snimili smo 25 sugovornika, uglavnom povjesničara što iz regije, što iz Engleske, Francuske, Rusije, Njemačke…
Bili smo na najvažnijim lokacijama, ostalo je još poneka. Sad ulazimo u montažu, kreće otkup fotografija i nekih filmova. U principu, Al Jazeera i logistički i na svaki drugi način jako dobro prati sve što radim.
Kada planirate premijeru serijala?
-Plan je jesen ove godine. Nadam se da ćemo uspjeti. Al Jazeera na jesen ima festival dokumentarnog filma, pa se nadamo da ćemo uspjeti nešto emitrati i na festivalu, a do kraja godine i na televiziji.
S povijesnih prelazimo na aktualne političke teme. Završila je još jedna parada i proslava neustavnog Dana Republike Srpske. Zanimljivo je da se predsjednik bh. entiteta Republika Srpska okupljenima obratio četničkim, fašističkim pozdravom „Pomoz bog, junaci!“, kako to komentirate?
-Generalno gledajući svečanu akademiju i obilježavanje neustavnog Dana RS-a, davanje ordena Putinu, vojnu paradu i sve te izjave, rekao bih da su to manifestacije nečega što je puno opasnije. A to je službena politika Milorada Dodika, ali ne samo Dodika i njegove stranke, nego, nažalost i sljedećih nekoliko najačih stranaka u RS-u.
Čak i da dođe do jasne zabrane obilježavanja tog dana ili da nije dodijeljen orden Putinu, postoji sadržaj politike, a on je negiranje države Bosne i Hercegovine kao jedinstvene suverene države. Sadržaj te politike je nastojanje da se stvori opet nekakva Velika Srbija. Pokušaj da svi Srbi žive u istoj državi. S druge strane, sadržaj politike je izgradnja društva koje se bitno razlikuje od ideala kojim teži zapadna Europa. U tom smislu, Republika Srpska zajedno s Bjelorusijom, Rusijim i Srbijom se nalazi na potpuno pogrešnoj strani povijesti i budućnosti.
Ne radi se tu samo o drugačijim odnosima prema ratu u Ukrajini. Tu se radi o drugačijim odnosima prema pravnoj državi, prema građanskoj državi i društvu, prema korupciji, medijskim slobodama, ljudskim pravima.
Radi se o društvima koji njeguju autoritarni, dikatatorski sustav vlasti, u kojima se neistomišljenike smatra neprijateljima. U kojem je korupcija u vrhu vlasti i nema mogućnosti da ljudi koji su bliski onima na vlasti završe, ne u zatvoru, nego i da se prestanu baviti politikom. U kojima su mediji pod kontrolom vlasti i nema šanse da kritiziraju vlast. Dakle, to je problem Republike Srpske i Srbije danas. Sve ovo što oni izgovaraju, što organiziraju, su pojave, odnosno manifestacioni oblici te politike.
Dodik je kazao da prostor RS-a po božjem i svakom drugom redu pripada Srbima i srpskom narodu. Kazao je da je kralj Tvrtko bio Srbin iako ga Bošnjaci svojataju, itd. Dolazimo do zanimljivih teza, čini se da je cilj Dodika i svih retrogradnih politika isti. Osemisliti sve ono što je zajedniško i na taj način pokušati promijeniti povijest. Kakav je vaš stav o svemu?
-Ono što čujemo iz Srbije i RS-a je ne odustajanje od nacionalističkog koncepta. Dakle, jaka nacija još uvijek im je bitnija od jakog građanskog društva i pravne države. I dok cijela Europa teži izgradnji države blagostanja, socijalne države, prava manjina, ljudskih prava generalno, u Srbiji i RS-u još uvijek glavne parole se odnose na srpstvo, Srbe, pravoslavlje, itd…
To je doista nešto što je retrogradno, a s tim u vezi je apsolutno povezana i nemogućnost suočavanje s vlastitom prošlošću. “Uvijek se u drugima vide problemi. Hrvati su uvijek ustaše, bez obzira što je na čelu antifašističkog partizanskog pokreta bio Hrvat, bez obzira na Hrvate koji su ginuli u partizanskim jedinicama. Hrvati su uvijek i svuda ustaše. Albanci su šiptarski teroristi, a Bošnjaci su za njih muslimanski fundamentalisti. Svi su u nekom trenutku u povijesti radili zločine prema Srbima, a Srbi su uvijek kroz povijest bili žrtve i nikad nizašto nisu krivi. Ta nemogućnost suočavanja s četnicima kao kolaboracionistima Adolfa Hitlera i Ante Pavelića, ta nemogućnost suočavanja s 90-ima, posebno na području RS-a. Sa postojanjima logora, s etničkim čišćenjima, s progonima nesrpskog stanovništva, s masovnim zločinima, to je nešto što je nevjerojatno! Nažalost, to ne čujemo samo od Milorada Dodika, nego i od ostalih političkih elita u RS-u, a posebno iz Srbije.
Kako ocjenjujete odnos Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini?
-Treba odvojiti službenu politiku koju po ustavu provodi Vlada i Sabor RH. Predsjednik Milaonović je glasan, koristi terminologiju i rječnik koji je potpuno neprihvatljiv. Sva sreća on ima vrlo male ovlast. Službeno, RH bez ikakve sumnje podupire cjelovitost BiH, i ne pada im napamet da podupiru nastanak bilo kakve separatističke jedinice kojoj bi cilj bio spajanje u budućnosti s Hrvatskom. Nažalost, imali smo takve pokušaje 90-ih godina u prošlosti i od strane Zagreba i od strane Mostara. Danas je to potpuno drugačije. Kada govorimo o odnosu Zagreba prema Hrvatima u BiH i Beograda prema Srbima u BiH, oni su bitno drugačiji. To što predsjednik Milanović ima stavove koji su meni neprihvatljivi, dobro je da su neprihvatlji i Vladi i Saboru RH, žao mi je što ih moramo slušati, ali to neće promijeniti odnos Hrvatske prema BiH, što, nažalost, nisam siguran kada je u pitanju u odnos Vučića, odnosno službenog Beograda prema RS-u i generalno Bosni i Hercegovini.
Na koncu, može li Bosna i Hercegovina s ovakvim ustavnim uređenjem ući u Europsku uniju?
-Bosna i Hercegovina je od izlaska iz Jugoslavije nefunkcionalna država. To ne znači da u njoj ne postoji mnogi faktori koji bi željeli da ona bude moderna, europska, demokratska, građanska država. Ali, posljednjih 30 godina na vlasti nisu oni koji to žele. Zbog toga je BiH danas to što je, a jeste to da stabilnosti unutrašnjopolitičke i vanjskopolitičke nema bez međunarodene zajednice. To ne znači da je međunarodna zajednica s postupcima koje čini uvijek u pravu, no gotovo sigurno je da je međunarodna zajednica garant kakve takve stabilnosti i napretka BiH.
Drugim riječima, ovakva BiH sigurno ne može ući u EU. Možemo teoretizirati i praviti se ludima, ali ako polovica jedne države bi sutra voljela da se ta država raspadne, ako mladi ljudi koji nisu nacionalisti u Doboju ili u Banjoj Luci ne vide Sarajevo kao svoj glavni grad, a nogometnu reprezentaciju BiH ne vide kao svoju, onda se svatko mora zapitati što je doista danas Bosna i Hercegovina!? Osim onih, koje sam spomenuo, a koji joj žele dobro. Čini mi se da je puno više onih koji BiH ne vide kao jedinstvenu, građansku, demokratsku državu.
(S.B.)
