Veliki je put pređen od “OHR-u nije dozvoljeno da prisustvuje sjednicama Narodne skupštine RS”, do citiranja dejtonskih ovlaštenja Kancelarije visokog predstavnika, upravo u entitetskom parlamentu u jednom zakonskom rješenju. Analitičari ocjenjuju da je stepen tolerancije prema kancelariji OHR-a u Republici Srpskoj veći, ali da nove tendencije i politički vjetrovi ka ovoj međunarodnoj instituciji pušu iz Federacije BiH. Šta je nama OHR?
Usvojeni, naoko apolitičan Zakon o standardizaciji obrazloženje razloga za donošenje počinje sa: “Koristeći ovlašćenja koja su mu data u članu V Aneksa 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, visoki predstavnik Wolfgang Petritsch je nametnuo Zakon o standardizaciji BiH..”
Time je OHR u potpunosti legalizovan, kritikuje opozicija Vladu RS.
“Mene iznenađuje da je ovakav dokument prošao na Vladi, u kojem se kaže da je visoki predstavnik imao ovlaštenja da nameće zakone u skaldu sa članom 5, ankesa 10 Mirovnog sporazuma. Ovaj parlament istupio je zube zadnjih deset godina, govoreći kako je to nedopušteno i kako to Narodna skupština odbacuje”, naveo je Vukota Govedarica, šef kluba poslanika SDS-a.
Kancelarija visokog predstavnika ne postoji kao pravna kategorija, negira je lider SNSD-a. Negirao je OHR, ali i samog Christiana Schmidta. Zbog personalnog nepotvrđivanja u Savjetu bezbjednosti, svojevremeno je predstavnicima OHR-a bilo zabranjeno prisustvovati sjednicama NSRS.
“Za nas OHR više ne postoji, visoki predstavnik ne postoji. Nema prostora da dopustimo OHR, kao takvoj instituciji da prisustvuju sjednici NSRS”, govorio je tadašnji potpredsjednik ove skupštine Denis Šulić.
Od ocjena Milorada Dodika da je OHR monstrum koji je devalvirao čitav Dejtonski sporazum, do sastanaka SNSD-ovih zvaničnika, partnera, pa i ministara sa službenicima Kancelarije. Intenzivirana je saradnja otkad je na čelo banjalučkog odjela sjeo mađarski diplomata Laszlo Markus, u kratkom periodu sastančio je i u Vladi RS, skupštini, Vijeću naroda, po opštinama. Za poznavoce prilika, došlo je do blagog ublažavanja stavova, te da se pravi razlika Schmidt/OHR.
“Ali, kakva je razlika ako komunicirate sa njegovim najbližim saradnikom, koji njemu prenosi sve što vi navodno komunicirate. I dalje postoji zvaničan stav da se gospodin Schmidt ne priznaje kao visoki predstavnik, tu ne vidim promjenu stavova. Što se tiče komunikacije sa strane iz nekog drugog, trećeg, četvrtog kruga oko Dodika sa ljudima iz OHR, moguće da se to dešava. To ne moraju čak biti ljudi iz SNSD-a, moguće da su to ljudi iz vladajuće koalicije koji imaju zadatak, ili na svoju ruku održavaju te kontakte kao neku vrstu krizne komunikacije”, stava je novinar Slobodan Popadić.
A komunikacija sa drugim dijelom zemlje, od izbora i namatenja izmjena izbornih pravila, vrlo je kompleksna. Ne kritikuju OHR samo u RS. Negodovanja spram poteza Christiana Schmidta glasna su u FBIH, posebno u određenim političkim krugovima.
N1
