Zvaničnoj Crnoj Gori i njenim političkim elitama puna su usta deklarativnog zaklinjanja u antifašizam, ali im ni dvije hiljade stradalih sunarodnika, među kojima i legendarni komandant Sava Kovačević i junaci sa Ljubinog groba, nijesu bili dovoljan razlog za obilježavanje osam decenija od najveće partizanske epopeje – Bitke na Sutjesci.
Dolinu heroja na Tjentištu pohodili su u proteklih nedjelju dana brojni poštovaci Narodno-oslobodilačkog rata iz Crne Gore i drugih republika bivše SFRJ, ali je država ostala nijema po pitanju najkrvavije partizanske bitke tokom Drugog svjetskog rata, u kojem je izvojevana i pobjeda za obnovu državnosti…
Peta neprijateljska ofanziva, poznata i kao operacija “Švarc” (crno) vođena je od 15. maja do 15 juna 1943. godine, s ciljem uništenja glavnine partizanskih snaga i Vrhovnog štaba s Josipom Brozom Titom na čelu. Dvadesetak hiljada partizana, sa oko tri hiljade teških ranjenika, mjesec dana se “klalo” sa oko 127 hiljada Njemaca, Italijana, Bugara i domaćih izdajnika. Uspjeli su da probiju obruč, a bitka je presudno uticala na sudbinu partizanskog pokreta, samim tim i na poslijeratnu SFRJ i Crnu Goru. Cijena je bila zastrašujuća – oko 7.500 poginulih boraca, na koje i danas podsjeća monumentalni spomenik na Tjentištu – najveća grobnica crnogorskih partizana…
Ni Zarije više nema
Danas nezamislivo junaštvo i zajedništvo i ostale poruke koje Bitka na Sutjesci nosi sa sobom, nijesu ove godine zavrijedile organizovanje javnih manifestacije u Crnoj Gori. Škole su ostale nijeme, akademije nauka takođe, što i ne čudi ako se zna da je najčuvenija partizanska bitka u posljednjih tridesetak godina spala na tek pola strane udžbenika Istorije za deveti razred, o čemu su “Vijesti” ranije pisale…
Tjentište
foto: Slavica Čapunović Dragović
Heroja Sutjeske ove godine nije mogao da se prisjeti ni Podgoričanin Zarija Vukašinović – posljednji živi junak sa Ljubinog groba preminuo je u novembru 2022. u 101. godini.
“Njemci su napadali minobacačima, pješadijom, pa kad odbijemo te napade, povučeno se sa samog vrha prevoja, jer onda napadnu avioni – ‘štuke’. Bilans dvodnevnih borbi je da je od pedesetak partizanskih boraca, svi iz Crne Gore, preživjelo njih trinaest. Mislim da smo bili žrtvovani, naša četa (druga četa trećeg bataljona Četvrte crnogorske), Tito nam je poručio da se Ljubin grob mora braniti po cijenu života. Većina u našoj četi bili su iz Bjelopavlića, nas trojica iz Zete i jedan borac iz Bugojna (BiH). Radisav Raspopović bio je komandir čete”, ispričao je ranije Vukašinović u jednom od razgovora za “Vijesti”…
