Desetljećima je u cijelom svijetu prisutan strah od mogućnosti izbijanja nuklearnog rata između Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije. Istovremeno, postoji kolektivna znatiželja o aktualnosti takvog događaja. Kako bi odgovorili na ovu zanimljivost, skupina znanstvenika razvila je simulaciju koja prikazuje hipotetski nuklearni sukob između ove dvije velike globalne sile.
Svjetska populacija ispunjena je strahom i tjeskobom već pri samom razmišljanju o nuklearnom ratu. Ova strepnja dodatno je pojačana tekućim sukobom u Ukrajini, koji traje već gotovo osamnaest mjeseci. Nemir je pogoršan povremenim spomenima svjetskih čelnika u vezi s potencijalnom uporabom nuklearnog oružja. Kao rezultat toga, pojedinci diljem svijeta razmišljaju o pravoj prirodi i posljedicama nuklearnog sukoba između Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije.
Max Tegmark, cijenjeni profesor na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology) u Sjedinjenim Državama, posvetio je svoje istraživačke napore području umjetne inteligencije. Zajedno s timom bliskih suradnika, Tegmark je nedavno razvio simulaciju koja istražuje posljedice hipotetskog nuklearnog sukoba između Sjedinjenih Država i Ruske Federacije. Tegmark je u ekskluzivnom tekstu za magazin “Tajm” dao zamršen prikaz ovog dugogodišnjeg projekta. Simulacija zorno prikazuje potencijalne mete, putanje projektila, katastrofalne eksplozije, elektromagnetski puls koji bi uslijedio i gusti oblak crnog dima koji bi prožimao cijeli svijet, što bi rezultiralo značajnim klimatskim promjenama i raširenom glađu.
Svjedočite virtualnom prikazu katastrofalnog nuklearnog sukoba između Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije.
Video zorno ilustrira kako inicijator rata, onaj tko lansira inicijalnu nuklearnu raketu, nema veliki značaj. Jednom kada jedna strana lansira nuklearni projektil, suprotna strana brzo uzvrati. U slučaju interkontinentalnih balističkih projektila, oni koji pripadaju vojsci Sjedinjenih Država smještenoj zapadno od Norveške stigli bi do Ruske Federacije u roku od otprilike 10 minuta. Nasuprot tome, ruske rakete smještene sjeverno od Kanade pogodile bi Ameriku samo nekoliko minuta kasnije.
Početni udar bi učinkovito onesposobio krugove, uzrokujući ono što se obično naziva “elektromagnetski puls”. Procjenjuje se da ovaj puls ima napon veći od 10 000. Nakon toga, sljedeći udar uništio bi vojne ustanove i strukture u kojima se nalaze nuklearni kapaciteti. Interkontinentalne balističke rakete lansirane s površine stizale bi na zadano odredište za nešto više od pola sata.
U slučaju nuklearnog sukoba, očekuje se da će glavna urbana područja, uključujući glavne gradove, industrijske centre i burze, biti glavne mete zbog njihove značajne vojne infrastrukture. Ovo strateško ciljanje ima dvostruku svrhu, ne samo da osakati neprijatelja, već i da uspostavi temelj za poslijeratni oporavak, budući da su ovi gradovi gospodarska moć obiju nacija. Udar svakog projektila rezultirao bi stvaranjem pozamašne vatrene kugle ili sfere, stvarajući temperature slične užarenoj jezgri Sunca.
Nakon detonacije pojavila bi se osebujna “gljiva” formacija, praćena znatnim oslobađanjem radijacije. Sila koju bi oslobodila eksplozija uništila bi sve što joj se našlo na putu bez razlikovanja, uključujući organske i anorganske materijale kao što su drvo, metal, beton, čelik, pa čak i ljudska bića. Promatrači postavljeni na daljinu bili bi izloženi neodoljivom spektaklu, što bi rezultiralo privremenom sljepoćom i oštećenjem vida.
Opseg razaranja uzrokovanog udarnim valom ovisi o snazi nuklearnog oružja. U radijusu od otprilike jednog kilometra razaranje bi bilo sveobuhvatno. U scenariju u kojem je bomba od jedne kilotone detonirana, radijus uništenja bio bi otprilike 790 metara. Nasuprot tome, ako bi se detonirala nuklearna bomba od 10 kilotona, radijus bi se proširio na oko 1200 metara. U slučaju da Ruska Federacija započne napad na Sjedinjene Američke Države, NATO pakt, kako je navedeno u članku 5., zahtijeva hitan odgovor zemalja kao što su Velika Britanija i Francuska. Posljedično, bili bi primorani uzvratiti gađanjem ruskih gradova kao što su Moskva, Sankt Peterburg, Jekaterinburg, Nižnji Novgorod, Belgorod i drugi.
