Rada Manojlović, zajedno sa svojom obitelji, organizirala je okupljanje cijele općine Četereže kako bi prisustvovali otkrivanju spomenika i sudjelovali u svečanostima vezanim uz blagdan.
Danas je važan dan, sličan Danu D, dok stojimo na strmini automobila koji juri prema nama. Iščekivanje raste, a ja se klatim na rubu, nesigurna što odjenuti za ovu posebnu priliku. Moja garderoba se uglavnom sastoji od minica, koje su potpuno neprikladne za ovakav događaj. Moj je otac bio taj koji je vodio pripreme u posljednje četiri godine, brinući se da sve bude pažljivo organizirano. Trenutno je u potrazi za novinarima za praćenje otkrivanja spomenika Stanoju Glavašu. Ne mogu suzdržati svoje uzbuđenje dok uživam u radosti što sam okružena svojim voljenima.
S osmijehom se toplo prisjetila svog odrastanja u rodnom gradu i ispričala priče o tim dragim danima.
– U ovom mjestu proživljeni su brojni radosni dani. Svaki dan proveden u tenisu sa sestrom donosio je sreću, kao i trenuci uživanja u grahu, kačamaku i mlijeku. Bili su to dani ispunjeni radošću. Sveukupnom veselju pridonijela je i kolekcija medalja stečenih u pjevanju i folkloru. Radmila se prisjeća tih sjećanja prije nego što se upusti u najtužniji trenutak koji je duboko pogodio cijelu njezinu obitelj.
Po prvi put mojoj prisutnosti svjedočili su stanovnici ovog naselja. Obično posjećujem samo očev dom i rijetko istražujem selo. Nestrpljivo su se fotografirali izražavajući svoju naklonost prema meni, iako je njihova naklonost prvenstveno usmjerena prema mom ocu. S obzirom na njegove svakodnevne interakcije s njima, razvili su osjećaj bliskosti sa mnom. Čini se da kad god me ugledaju, to izaziva osjećaj trajnog prepoznavanja.
Jedini aspekt mog života koji smatram nesretnim je moja majka. Da nije bilo nje, moj bi život bio savršen. Međutim, vjerujem da Bog u jednakoj mjeri daje i uzima. Pokušavam izbjeći razmišljanje o tome, ali sve oko mene služi kao stalni podsjetnik na njezinu odsutnost. Pogled na ploču Četereža u trenu budi sjećanja na nju i sve što je s njom povezano, ističe.
Postoje prilike kada oklijevam posjetiti ovo mjesto, jer predstavlja značajan izazov za mene. Razlog je taj što moj otac živi ovdje i osjećam se prisiljenim doći kako bi mu moja prisutnost mogla donijeti radost. Međutim, znam da ću u budućnosti duboko žaliti što nisam provodila više vremena s njim, a taj unutarnji sukob i dalje traje. Ipak, dok se približavam kući i prelazim prag, moj um odmah priziva sjećanja na ono što je nekad bilo.
