Sjećanja su Ivana Gavrilovića vratila u devedesete, vrijeme kada je imao cijenjenu poziciju jednog od najuglednijih estradnjaka na našim prostorima. Tijekom intervjua za World Radio zadubio se u detalje svojih angažmana u tom razdoblju, dinamiku koju je dijelio s istaknutim osobama tog doba, pa čak i otkrio neobične darove koje je dobivao od pojedinaca povezanih s nedopuštenim aktivnostima.
Tijekom vaše ere, svijet je bio uvelike različit od današnjeg.
Kakav je to bio izvanredan prizor! Pozvali su nas ti uglednici – ja i Željko Šašić kao uvaženi gosti. I Arkan je uputio poziv na svoju svadbu, ali ne kao pjevači, nego kao prijatelji. Poklone za naše ljubazne domaćine pažljivo smo odabrali iz probranog antikvarijata. Naši su darovi bili dobro primljeni, dodajući radost sudjelovanja u tako nezaboravnoj priči. Bili smo mladi u to vrijeme. Nakon toga, Ceca nam se javila za solo nastupe, uspomene koje nam ostaju urezane u sjećanje.
Tijekom tog vremena često su se zajedno družili pojedinci koji su bili na suprotnoj strani zakona, kao i oni uronjeni u pop kulturu.
Doista, istina je. Bezobzirni mladići voljeli su društvo pjevača i izvođača. Preuzeli su na sebe brigu o nama, promicanje naših talenata, organiziranje predstava, a niti jednom im nije palo na pamet tražiti plaćanje. Apsolutno ne. Nitko se ne bi usudio zavući ruku u tuđe džepove, kao što je to danas nažalost uobičajeno. Današnji menadžeri su iznimno naporni, gnjave nas zahtjevima i očekuju debele postotke. Ali tada, oh, bilo je to radosno vrijeme ispunjeno lijepim ženama i tekućim pićima. Živjelo se u trenutku, bez brige za budućnost, a ti odvažni pojedinci, sad kad se prisjetim, bili su iznimno velikodušni prema nama. Živjeli su kao da je svaki dan slavlje. Jer nikada nisu znali što ih čeka sutradan, da li će to biti njihova posljednja noć na ovoj zemlji, s metkom koji vreba u sjeni.
Sjećate li se da ste dobili vrijedan dar koji vam je još ostao u sjećanju, dar koji je došao od pojedinaca povezanih s onom stranom zakona?
Ne, definitivno ne. Ti su darovi bili apsolutno nečuveni. Pokazali su nevjerojatnu razinu velikodušnosti. Od automobila preko zlatnih lanaca do najekstravagantnijih satova, nisu štedjeli. Nije više tako, sada je sve na jednostavnosti. Radi se o tome da pričvrstite pet glava na svoje čelo, pokažete to svima, a zatim to zalijepite ravno na svoje čelo. Nismo bili u takvoj situaciji, ali smo zahvalni na svemu. U to su vrijeme davali novac klavijaturistima, a ne nama. Prišli biste klavijaturistu i bili šokirani količinom novca koju su dobili. Kultna pjesma tog vremena bila je “Idi, muko” koja se povezivala s ratnim razdobljem. Ljudi su imali osobnu vezu s tom pjesmom. Došli bi tamo gdje smo nastupali, čuli samo tu pjesmu, ostavili novac i otišli dalje.
Jeste li zbog ekipe osjećali strah?
Zaista je oduzimalo dah, iako je bilo prizvuka zabave (smijeh). Arkan je uživao poštovanje i autoritet. Sjećam se jednog trenutka kada sam odlučila obojiti kosu, a on je odmah primijetio i pitao jesam li se drogirala ili sam izgubila razum. Jasno je dao do znanja da je takvo ponašanje neprimjereno i odmah je uputio frizera da ispravi situaciju. Pod njegovim vodstvom napravljeni su mnogi proračuni. Tap 011 morao mu je dati detaljan izvještaj o pjesmi i spotu “Hoćeš li nam prati gaće, maco” jer su se pojavili u boksericama koje je ocijenio neprikladnima za televiziju. Ako biste se napili i napravili scenu tijekom nastupa, bili biste zabranjeni za buduće nastupe nekoliko mjeseci. Nije podnosio neozbiljnost i zajebanciju. Zanimljivo, danas se takvo ponašanje smatra modernim na nastupima, no tada se to uopće nije smatralo smjelošću. Pravila su bila dobro uspostavljena.
Što mislite, što mislite o tim rap umjetnicima u usponu?
Prilično je nevjerojatno kako svi danas pokazuju takvu slobodu ponašanja. Razina energije među tim pojedincima doista je impresivna. No, primjetan je i kontrast. Uzmimo na primjer Vojaža i Nućija; doista su iznimne osobe. Što se tiče njihovog odgovora na takvu situaciju, teško je reći sa sigurnošću, ali bi svakako bilo zabavno da netko bilo koga od njih pokuša udariti tenisicom (smijeh).
Osim toga, družili ste se s Gocom Božinovskom i Šijanom.
– Da, tako je. Sjećam se živo tog trenutka. Bili smo u užurbanom gradu i zatekao sam se kako se razigrano zafrkavam s privlačnom mladom ženom. Dok sam je zaigrano zadirkivao, primijetio sam poznatu prisutnost u blizini, nekoga tko je, čini se, imao prijašnje veze s nju. Usred našeg bezbrižnog razgovora, iznenada sam osjetio oštro ubod u bedru. Brzo sam se okrenuo i otkrio da je to Šijan, strogo me tjerajući da se odmaknem od nje, nazivajući me “starcem”. U tom sam se trenutku instinktivno povukao i potražio utočište s druge strane šanka. Ispostavilo se da je to bila bezazlena šala, a nakon toga smo se svi dobro nasmijali. Ipak, moram reći da je bila doista zadivljujuća mlada žena.
Šijan bio nevjeran Goci?
Radije neću davati nikakve primjedbe u vezi s tim.
