Evropa svojom „varijantom“ humanosti u ovoj situaciji pokazuje i svoje drugo lice. Dobro je, i nužno je, da Evropa ima ovako visok nivo empatije prema izbjeglicama iz Ukrajine. Međutim, evropske zemlje istovremeno podižu žičane ograde pred izbjeglicama iz ratnih zona Bliskog istoka, Srednje Azije ili Sjeverne Afrike, sačekuju ih na svojim granicama pa ih premlaćuju, otimaju im novac i mobitele samo zato što su muslimani, iako su neke od tih evropskih zemalja slale svoje vojnike u razaranje i unesrećenje tih suverenih muslimanskih država.
O učešću Čečena u ratu protiv Ukrajine, ali i o dvostrukim aršinima Evropske unije kada su u pitanje izbjeglice i ratne tragedije u svijetu, te o realnoj mogućnosti da se napravi iznimka i ubrza dugo zakočeni put Bosne i Hercegovine u EU, kao i o drugim pitanjima na temu aktulne situacije u Ukrajini, u drugom dijelu intervjua za DEPO Portal govori Esad Duraković, bh. akademik i intelektualac koji u svojim tekstovima otvoreno polemizira o geopolitičkim ciljevima Zapada, kritikujući poteze svjetskih moćnika koji stalno i iznova dovode do novih tragičnih sukoba.
Od početka invazije Rusije na Ukrajinu u medijima su se više puta pojavljivale informacije o učešću čečenskih vojnika na strani ruskih snaga, nad kojima ovlasti ima predsjednik Čečenije Ramzan Kadirov, te koji predstavljaju pretorijansku gardu Vladimira Putina, pa čak i, kako kažu, Putinovu “zadnju liniju odbrane”. Najnoviju informaciju o tome juče je objavio član parlamentarnog odbora ukrajinskog parlamenta Vrhovne Rade za nacionalnu obranu i sigurnost Fedor Venislavski, tvrdeći da čečenske specijalce ruska vojska kod Kijeva koristi kao tzv. odrede za blokadu (Zagraditeljnij otrjad) koji su postavljeni iza linija napredovanja ruske vojske i cilj im je spriječiti njihovo povlačenje, čak ako treba i pucati u vojnike koji se povlače!
Poštovani gospodine Durakoviću, na strani Rusa bore se i Čečeni, makar oni koji podržavaju Kadirova. Bosanski muslimani posebno emotivno gledaju na učešće Čečena u invaziji na Ukrajinu. Kako Vi gledate na odnos Putina i Kadirova, da li ima dovoljno jakih snaga unutar čečenskog naroda koje bi mogle/željele raskinuti veze s Moskvom?
Nije mi poznato kako bosanski muslimani gledaju na učešće Čečena u invaziji na Ukrajinu. Ja lično gledam na to vrlo negativno. Kadirov je jedna vrsta ISIL-ovskog poimanja islama. Bog je zbog takvih stvorio Džehennem! Takvi vrše stravično nasilje nad islamom. Čitao sam kako je čečenski muftija objavo da muslimani koji poginu u invaziji na Ukrajinu bit će šehidi. To je zaista užasno krivotvorenje islama i upravo takvi hrane islamofobne elemente u svijetu. Njegova „fetva“ je pucanj u srce islama.
Često javno kritikujete Zapad i odnos Zapada prema islamskim zemljama, a pogotovo odnos prema izbjeglicama i migrantima koji dolaze sa Bliskog istoka, iz Srednje Azije i sjeverne Afrike. Veliki dio zapadnih zemalja je sada otvorio vrata za milione izbjeglica iz Ukrajine, koje bježe pred ruskom invazijom. Kako komentarišete takve razlike u odnosu prema jednima i drugima?
Ovaj izbjeglički cunami iz Ukrajine je zaista humanitarna tragedija. Bespomoćna djeca i žene bježe pred ratnim požarom. Djeca nemaju ni naciju ni vjeru – ona pripadaju više svijetu meleka/anđela, i zato mi je nepodnošljivo gledati djecu u izbjeglištvu a kamoli onu ubijenu.
Evropa svojom „varijantom“ humanosti u ovoj situaciji pokazuje i svoje drugo lice. Dobro je, i nužno je, da Evropa ima ovako visok nivo empatije prema izbjeglicama iz Ukrajine. Međutim, evropske zemlje istovremeno podižu žičane ograde pred izbjeglicama iz ratnih zona Bliskog istoka, Srednje Azije ili sjeverne Afrike, sačekuju ih na svojim granicama pa ih premlaćuju, otimaju im novac i mobitele samo zato što su muslimani, iako su neke od tih evropskih zemalja slale svoje vojnike u razaranje i unesrećenje tih suverenih muslimanskih država. Sjetimo se, u jednoj obližnjoj državi su se građani – neometani od vlasti – organizirali pa su naoružani lovili kao divljač izbjeglice iz muslimanskih zemalja! Pružajući najviši izraz empatije prema ukrajinskim izbjeglicama, ovo je prilika da se evropski političari ali i javnost zapitaju o duplim standardima svoje humanosti. Jer, humanost nije humanost ako ima duple standarde – onda je ona nešto sasvim drugo.
Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i način na koji bi se rat u Ukrajini mogao odraziti na našu državu, IFIMES je nedavno objavio analizu u kojoj upozorava da će Putin „zaglibiti“ u Ukrajini i da će zbog toga nastojati da proširi rat, te da će prvi na redu biti BiH i Sjeverna Makedonija, kao najrovitije države na Zapadnom Balkanu. Da li taj strah na neki način potvrđuje i pristiglo pojačanje EUROF-a u BiH? Da li je, po Vašem mišljenju, realna bojazan da bi u BiH ponovo moglo doći do rata?
Vrlo vjerovatno je da je Putin imao takav plan destabilizacije Balkana. Međutim, često u ratovima ne ide sve po planu. Prije svega, čini se da invazija Ukrajine ne ide po planu. S druge strane, već sam rekao kako se nadam da će EU, Velika Britanija i SAD izvući pouku iz ove agresije te da će djelovati preventivno – ne samo slanjem pojačanja EUFOR-a nego hitnim prijemom BiH u NATO savez. Za sve političke subjekte to bi bio najefikasniji potez, sjajna sigurnosna investicija.
Kako komentarišete izjave Dodika i Vučića vezane za rusku invaziju na Ukrajinu? Čini se da su sad, makar formalno, zauzeli drugačije pozicije. Dodik se svrstao na stranu Kim Jong Una i Lukašenka, a Vučić pokušava balansirati, ali odbija uvesti sankcije Rusiji. Kako bi se taj odnos Srbija-Republika Srpska mogao razvijati s obzirom na aktuelnu situaciju?
Vučić je prepreden političar. On balansira, ali ne vjerujem da će moći istrajati na tome. Dodik je jedan lokalni kabadahija, čak „politički grmalj“ u smislu nasilnosti i nekultiviranosti, a kabadahije su u osnovi kukavice: čim vide da se mijenja situacija, takvi panično uzmiču. On se sve ovo vrijeme ponaša kao da je u političkoj krčmi koja nadaleko bazdi pijanstvom! I jednog i drugog treba ekonomski/finansijski pritisnuti, sankcijama, jer je to najefikasnije. Političari ne žive od ljubavi nego isključivo od interesa. To je njihov zao usud.
Bilo je u javnosti dosta polemika i o tome kakav stav u ovakvim situacijama trebaju zauzeti male države i mogu li one na neki način ostati neutralne, pokušati ostati „nesvrstane“, a bez da to za njih povlači političke konsekvence?
Odgovor na ovo pitanje može biti sa dva stanovišta: ideološkog (političkog) i etičkog. Pošto ja nisam političar – Bogu sam neizmjerno zahvalan na tome! – to znači da preferiram etički stav. Kakva je to osoba, ili vlade sastavljene od osoba, koja je etički i humano toliko nekultivirana, neosjetljiva da može mirno gledati djecu izbjeglice iz Ukrajine?! Ta djeca, po snijegu i blatu, uz izbezumljene roditelje, napuštaju svoj dom, zavičaj, noseći sa sobom tek plišane lutke i bistre dječije suze… Ko tu može biti neutralan?!
Početkom invazije na Ukrajinu, prvi put sad iz Evropske unije dobijamo signale da bi se mogao ubrzati dugo zakočeni put Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Šta mislite koliko je realno da će EU napraviti iznimku i ubrzati integraciju BiH?
EU je devedesetih godina prošloga vijeka uveliko doprinijela da BiH bude negativna iznimka, tragična zemlja obilježena čak genocidom! Neka sada učine pozitivnu iznimku, jer dužni su BiH! Neka se iskupe, a istovremeno je to u njihovom sigurnosnom interesu!
Poenta iz ovdašnje perspektive je sljedeća. Iz nesreće koja je zadesila Ukrajinu trebalo bi da izvuku vrlo važnu pouku EU, Velika Britanija i naročito SAD pa da odmah prihvate BiH u članstvo EU i NATO, radi stabilnosti. Pri tome se podrazumijeva, očigledno je, da BiH i Ukrajina nisu u istoj poziciji jer – za razliku od Ukrajine – BiH je daleko od granica Rusije i već je okružena članicama NATO saveza. U Evropi je već vođen krvav rat prije samo 30 godina a sada se vodi drugi težak rat na tlu Evrope. Mogao bi i treći – a svaki put sve teži i opasniji. Jer, BiH je pod samim srcem Evrope. Zato bi te alijanse, ili unije, morale uvidjeti da je i u njihovom interesu – dok je još vrijeme – uključiti BiH u najviše sigurnosne strukture.
Međutim, jesmo li, kao vrlo nesređena država, uopće spremni za EU i šta bi nam to donijelo? Da li bi se smirile secesionističke težnje RS?
Uključiti je odmah, pa kasnije dovoditi stvari u red u BiH i neutralizirati političke faktore blokada. Ukoliko jedan lokalni „šerif“, imenom Milorad Dodik, koji je u službi lokalnih „političkih bandi“ (da je barem Vajat Erp!) može osujetiti tako važan geostrateški i geopolitički prioritet toliko moćnih EU i NATO-a, onda se oni zapravo odriču svoje moći i nemaju političku viziju.
Da vidimo šta će uraditi!
(Depo.ba)
