Akademik Mile Stojić kazao je u emisiji Izvan okvira kako ne vjeruje u “reprizu devedesetih” na Balkanu jer po njemu “nema dovoljno ni novca niti ljudske energije”. Dodao je da opravdanje za naše sukobe ne treba tražiti u strancima i da smo “idioti” zato što se u jednoj tako lijepo zemlji, kao što je Bosna i Hercegovina, ne možemo organizovati “da nam svima bude široka”. “Mi sami sebi sječemo granu na kojoj sjedimo”, zaključio je akademik.
Vuk Drašković je nedavno u Pressingu kazao kako strahuje od 2023. godine koja bi po njemu mogla biti početak novog svjetskog rata što bi dovelo i do sukoba na Balkanu. Plašite li se vi moguće eskalacije u regiji?
Mislim da će stabilnost, odnosno nestabilnost na Balkanu zavisiti od odluke velikih. Mislim da neće doći do reprize devedesetih jer nema ni energije niti novaca, ali može doći do nerada među narodima vokativa, kako ja nazivam Srbe, Hrvate i Bošnjake. Žalosno je to, kada govorimo o sukobima, uvijek krivimo strance, a mi smo krivi u prvom redu. Ne svi podjednako, ali država sa cirka 2,5 miliona ljudi koja je tako lijepa, u samoj Evropi, i ne možemo je organizovati da nam svima bude široka – znači da smo mi idioti. Mi sami sebi sječemo granu na kojoj sjedimo.
Profesor Bogdan Bogdanović, sa kojim ste 1998. radili intervju, kazao je kako su “Srbi za Ruse uvijek bili i ostali mali prljavi balkanski narod Cincara, koji slučajno govore jedan slavenski jezik”. Za Kosovo je kazao da ne zanima Srbe. Sjećate li se tog razgovora?
To je bio veliki čovjek. Sa Bogdanom Bogdanovićem sam se družio godinam u Beču. S njim sam obavio nekolicinu intervjua i on je govorio stvari koje su vrlo relevantne. On je u dva navrata bio gradonačelnik Beograda i kao čovjek koji se suprotstavio Miloševiću morao je emigrirati u Beč gdje je umro. Njegove rečenice o Mostaru, Kosovu, Rusiji… izgovorene prije 20 ili 30 godina odzvanjaju kao neka proročanstva. Bio je očajan zbog politike Srba prema Albancima i govorio je da su upravo oni sačuvali srpske manastire na Kosovu. Govorio je da je Kosovo za Srbe izgubljeno, ali da političke elite simuliraju da se ono može vratiti. Ruski emigranti su dolazili kod njegovog oca Milana, akademika SANU-a, i on je govorio kako se radi o velikoj kulturi koju je beskrajno volio, ali je prezirao Staljina i Putina. Sama činjenica da je Putin radio u KGB-u, kazivao je, ne može biti ispravan.
Otkud sva ta rusofilija kod Srba?
To je problem srpskog naroda, odnosno srpske politike. Srbi su vjerovali da će im Rusija pomoći, a Vuk Drašković je dobro objasnio da ih nisu nikada pomogli. I Bogdanović je kazao da su Rusi barem pet puta ostavili na cjedilu Srbe, a Milošević je mislio da će Rusija zbog njih ući u rat.
Sad malo o Bosni i Hercegovini. Vjerujete li da će nova većina u državi dovesti do stabilizacije?
Čovjek po prirodi mora biti optimističan. Kad je riječ o našim jadnim prilikam, a svaka nova vlast je prilika, vidite dokle su nas nacionalističke vlasti dovele, vjerujem da će doći do nekog pomaka. Barem je jedna trećina novih snaga jer jedino u bošnjačkom korpusu postoji pluralizam. Mi moramo imati na umu da je kandidatura za EU rezultat politike koja nama može dati nekog poticaja, barem finansijskog jer će biti pristupačniji fondovi. Bosna i Hercegovina se mora kretati u tom pravcu. Doduše, najviše će zavisiti prvenstveno od politike Beograda, pa onda Zagreba, koji imaju apsolutni uticaj na srpsko i hrvatsko biračko tijelo u BiH. Vjerujem da do sukoba većih razmjera ne može doći zato što je u blizini NATO, a nema za to dovoljno ni novca niti ljudske energije.
Opširnije u videuu.
N1
