Lider SDA i dopredsjedavajući Doma naroda PS BiH Bakir Izetbegović bio je večeras gost u programu Federalne televizije.
Kaže da je priču o trećem entitetu, koju u posljednje vrijeme u javni prostor plasira Dragan Čović, shvatio kao neozbiljnu.
“Gospodin Čović zna da je to potpuno nerealna stvar. To je ustvari još jedan pritisak i mislim da će biti još jedan pokušaj od strane prijatelja iz međunarodne zajednice u vezi sa izbornim zakonom, da se promijeni onako kako to odgovara HDZ-u i da je to u funkciji toga.”,
Komentarisao nedavne poruke Dragana Čovića o jako lošoj poziciji Hrvata u BiH.
“Nažalost, niz neargumentovanih, neistinitih tvrdnji. Recimo da je u Vašingtonskom sporazumu bio paritet propisan, koliko Bošnjaka, toliko Hrvata, to je čista neistina. Bilo je propisano da minimalno trećina Hrvata treba da bude u Vladi FBiH, i dalje proporcionalno u odnosu na popis. To je otprilike danas tako. Imate, kad uzmete Predsjedništvo, dva zamjenika i 17 njih u Vladi, to je 20 ljudi, od toga je 7 imenovano od strane HNS-a. Dakle jedna trećina, ne vidim gdje je problem. Zatim da Bošnjaci ne podnose Hrvate, da imaju plan koji su objelodanili da uklone stranke iz vlasti nakon izbora za koje većinom glasaju Hrvati, recimo HDZ i stranke iz HNS-a. To su potpuno neargumentovane stvari i prvi put se takve tvrdnje iznose.”
Kaže da je malo iznenađen takvim stvarima.
“Potpuno je neargumentovano. Bošnjaci se trude da poprave odnos sa Hrvatima, od mene pa nadalje. I Bošnjaci imaju benigan odnos u odnosu na svoje susjede. Recimo u Varešu, gdje je izvršen ružan ratni zločin nad Bošnjacima, izabran je Hrvat iz HDZ-a prije par godina za načelnika Vareša. Zašto su to uradili Bošnjaci ako ne vole Hrvate, ako imaju nešto protiv njih? Bošnjaci ustvari čak više poštuju one koji poštuju njih i njihovu državu nego svoje predstavnike jer se mi podrazumijevamo. Nekog Vikića, nekog Komšića, nekog Maroševića iz Vareša više cijene nego vlastite ljude. Tako da ne vidim zaista razloge za ovo. Dalje, u pismu gospodin Čović kaže da će se mir ugroziti ako dođe do izbora. To znači prijetnju faktički. Prijeti sa teritorijalnom reorganizacijom. Mi znamo kakva je to teritorijalna reorganizacija, ona je bazirana na etničkom, na povampirenju HZHB. To su preteške riječi, preteške tvrdnje, neargumentovane i neprovodive na kraju krajeva. Neće valjda Čović povesti u sukobe Hrvate koji u ovom času sasvim normalno i dobro žive sa Bošnjacima. Posluju, druže se, putuju.”
Izetbegović ističe da će biti još jedan pokušaj izmjena Izbornog zakona, ali da ne bi pričao o detaljima.
“Mislim da ćemo imati jednog visokorangiranog predstavnika EU koji će nešto još jedanput da proba. Htjeli su to i Amerikanci pa su odustali. Vide da to nije realno, ali mislim pod uticajem gospodina Plenkovića koji ima dobre veze i prijatelje u EU da će jedan od visokorangiranih doći da još jedanput razgovara. Naravno, uzalud. Jednostavno tako je pokvarena atmosfera, tako je gospodin Čović svojim odlascima u Banju Luku, svojim okretanjem HDZ-a protiv Inzka i Zakona o zabrani negiranja genocida pokvario odnose da to u ovome času nije realno. Nisam mislio na gospođu Von der Leyen.”
Naglašava da u ovome času ne vjeruje u pozitivan ishod tih razgovora.
“Treba liječiti i popravljati ono što se kvarilo uporno zadnjih godina. Saradnja sa Dodikom koji prijeti da će pocijepati BiH, koji radi protivustavne stvari, vrijeđa. Dakle potpora od strane gospodina Čovića i to u kritičnim momentima kad mi treba da postignemo sporazum, ići u Banju Luku, reći čuvajte Republiku Srpsku, okretati se protiv zakona koji je nametnuo Inzko, to je stavljanje nama soli na rane. Nije to trebalo raditi i trebat će vremena da mi napravimo atmosferu u kojoj može proći jedan Izborni zakon, njegove izmjene.”
Pojašnjava da je u pregovorima, u prvi mah fokus bio na Predsjedništvu BiH.
“Bošnjaci navodno biraju Hrvatima člana Predsjendištva i onda kad smo riješili faktički tu stvar, kad smo prihvatili, neke koncesije napravili i kada sam ja isforsirao da se razgovara i o Federaciji, e tad se prebacilo težište na Dom naroda. Zapelo je na tome da nisu pristali da se to svede samo na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. U novom krugu razgovora, što se mene tiče, to se ne može riješiti. Kako kažu predstavnici Hrvata imaju svoje frustracije, svoje zahtjeve, traže autentične predstavnike, kako oni kažu legitimne. Ok, može se tome izaći u susret u budućnosti. Ali ono što rade ne može biti blokada Federacije, ne može biti vladanje stranke koja dobije ili bloka stranaka koji dobije 150.000 glasova i faktički su fokusirani na dijelu teritorije Federacije, da zavladaju i da se ništa bez njih ne može, kako to sada imamo. Dakle morat će odustati od tih mehanizama blokade i to će se morati sve svesti na zaštitu hrvatskog korpusa, a ne na dominaciju. Morat će odustati ili korigirati svoje stavove. To je potpuno logično. Izaberi svoje predstavnike i brani sebe, dobit ćeš više nego što ti pripada po nekom proprocionalnom principu, dobit ćeš paritete u mnogo čemu, ali ne možeš vladati Federacijom, ne možeš dominirat, ne možeš praviti blokade, ne možeš se udruživati, ne mogu Dodik i Čović imati 2/3 vlasti u BiH, od Predsjedništva naniže. Ima neki kompromis, srednje rješenje treba pronaći.”
Na pitanje šta shvata kao zvaničnu politiku Hrvatske, odgovara: “Ona odmjerena, realna politika koja na kraju krajeva zaista može riješiti problem Hrvata u BiH, pa i nas Bošnjaka je politika gospodina Plenkovića. Ovo što radi gospodin Milanović koji je prije desetak godina u crvenoj jakni hodao po BiH, dizao ruku gospodina Komšića, danas ga vrijeđa i sviju nas, koji recimo kaže da Finska neće ući u NATO savez dok Bakir Izetbegović ne promijeni Izborni zakon. Moja stranka ima osam ruku od 42 i ni na koji način nije kriva za ovu situaciju. Jer su ljevičarske, građanske stranke kandidovale i Bošnjaka i Hrvata i Komšić je pobjeđivao. Nekad je po istom tom Zakonu pobjeđivao i gospodin Čović. Dakle sraz je između etnocentričnog bloka hrvatskih stranaka u HNS-u i građanskih, odnosno ljevičarskih stranaka SDP-a, DF-a. Između njih treba da se nađe rješenje. Kakve ima veze Bakir Izetbegović, zašto bih ja imao obavezu sa svojih osam ruku da tu stvar riješim? I kakve veze ima Finska i ulazak Finske u NATO? To je hrpa zaista čudnih stvari, tvrdnji koje se ne daju povezati itd.”
Izetbegović navodi da ono na što je insistirao Čović i način na koji je to insistirao i pokušavao dobiti bi bila izdaja.
“Bilo bi jedno popuštanje pred ultimatumom. I to njegova glavna greška. Ne znam kako se i on i Milanović nisu naučili da se sa Bošnjacima to ne može tako. Trebao je vidjeti recimo kako gospodin Marošević u Varešu dobiva podršku Bošnjaka. Dakle lijepa riječ, a nikako ucjene, pritisci. Posmatraju nas 30 godina. Nismo se prepali JNA, nismo se prepali Beograda, nismo se prepali Karadžića, Tuđmana. Nisu uspjeli u tome svemu. Zašto sa nama na lijep način ne pokušaju da riješe stvari? Građanske stranke imaju svoje zahtjeve i trebali su doći da ih brane. Bakir Izetbegović i SDA je branila građanski princip. Ljevičari općenito trebaju da odlučnije nastupaju. Zovemo ih u koaliciju prije par godina, neće. Kad je počeo rat u BiH, nije to njihov rat. Kad su ovi pregovori počeli, neće da dođu na pregovore. Pa mislim, nemojte se tako baviti politikom. borite se u politici, siđite u arenu političku. Ne možete pobijediti sjedeći na tribinama. Oni sjede na tribinama, jedu košpice i kritikuju nas i dobacuju.”
Ističe da u prijedlozima Naše stranke i SDP-a nije prepoznao ništa markantno i provodivo.
“Bio je to spisak nekih želja nerealnih. Politika je umijeće mogućeg. Šta u situaciji u kojoj imamo konkretno gospodina Dodika, Čovića, HNS, SNSD je realno postići, šta mi to možemo uraditi pa da zemlja izađe iz blokade i da se pokrenemo naprijed? Svi mi tu živimo, nije cijela BiH samo Sarajevo.”
Tvrdi da SDA nije kanila proizvesti radikalizaciju situacije.
“Ona možda jednostavno donosi šansu da SDA ponovo se pokaže kao branilac BiH, ali to nama nije bio cilj. Recimo u Neumu, ja sam prihvatio elektorski model po kojem bih ja dobio 0 glasova. Zato da riješimo stvar sa hrvatskim narodom, ne sa HDZ-om. Nego da konačno skinemo to sa dnevnog reda. Bio sam spreman na takvu stvar. I to mi je bio cilj. Da riješim problem, a ne da ostvarim neku poziciju gdje ću lako voditi kampanju. Možda će to i pomoći da se kampanja vodi, ali nije dobro za državu. Mi bi trebali svi zajedno raditi na tome da omladina ne napusti državu.”
SB
