Ono što je dobro, bez obzira šta Visoki predstavnik donese, okupljanje ispred OHR-a je pobjeda Mijatovićeve i Komšićeve BiH.
Iz Banja Luke su pred proteste ispred OHR stigle najsnažnije i najglasnije poruke o potrebi da se konačno izgradi bosansko-hercegovački identitet kao jedina istinska brana nametnutim etničkim podjelama.
Glasovi SDP-ovaca Vojina Mijatovića i Aleksandra Vukovića su iskreni, lišeni politikanstva koje prati priču o građanskoj BiH u Federaciji BiH.
U RS ne bi ni imalo šanse da se o tome ne priča iz srca i iz duše. Tu nema interesa osim ličnog ubjeđenja da je ono što radite ispravan put. Težak i opasan. Na njemu mogu opstati samo oni koji iskreno vjeruju u ideju zajedničkog života i državu u kojoj se nećemo dijeliti po imenu i prezimenu, već samo po tome jesmo li dobri ili loši ljudi, koliko znamo i šta možemo.
Mijatović je došao u Sarajevo na proteste. Ne trebaju mu politički poeni jer se ništa promjeniti neće u bitki za NSRS. A tamo će se voditi istinska bitka za BiH, bitka u kojoj je Pokret za državu probudio stvarnu nadu da će u ovom entitetu biti mjesta za sve njegove građane.
U Federaciji je, budimo objektivni, priča malo drugačija. Bitka za moć, pozicije i upravljanje budžetima je skoro ugasila plam ideje građanske BiH. Umrtvilo je opoziciono ležanje u ugodnoj budžetskoj hladovini iz koje se samo gledao uski stranački i pojedinačni interes.
Bitka za državu traži spremnost na žrtvu koju je jedino spreman bio ponijeti aktuelni član Predsjedništva BiH Željko Komšić i njegov DF. U javnosti se to nije do kraja prepoznalo, jer DF je trpio udarce sa svih strana. Mnogi nisu navikli i čini se ne žele da vjerujemo kako se politika može prakticirati bez afera i kriminalnih radnji. Željku Komšiću i DF se sve može zamjeriti, ali da su lopovi i kriminalci niko ne može tvrditi. U nedostatku argumenata njihov jedini grijeh je što sarađuju sa SDA, a što žele svi njihovi kritičari. Pri tome se zlonamjerno zamagljuje stvarnost u kojoj je taj isti DF prepustio fotelje u Vladi FBiH onima koji danas najviše kritikuju njen rad, al fotelje ne daju. Dok oni u tehničkom mandatu dijele grantove i osporavaju kontrolu istih DF drži samo ministarstvo odbrane na državnom nivou gdje uspjšno živom drži priču o integraciji BiH u NATO.
Mijatović je jedan od rijetkih građanski orjentiranih političara iz suparničkih tabora koji je pokazao zrelost i spremnost stati iza Komšićeve ideje.
Interesantna je panika i nervoza na izjavu Željka Komšića od strane onih koji su postali multimilioneri isključivo zahvaljujući konstitutivnosti i činjenici da zbog iste najgori među nama vode državu samo zato što su Srbi, Bošnjaci ili Hrvati, a ne zato sto su kvalitetni, stručni, sposobni i čestiti.Potpuno stojim iza koncepta građanske države jer je vrijeme da nakon skoro tri decenije nakon ratnih sukoba postanemo normalna država poput svih evropskih zemalja.
Građansko nije unitarno, građansko nije anti srpsko, anti hrvatsko ili anti bošnjačko.
Građansko je evropsko!!! – poručio je Mijatović još prije dvije godine.
Da je bilo samo do njega i Komšića SDP i DF bi sigurno opet bili zajedno. Ideja građanske BiH bi dobila na snazi, a umjesto toga imamo priču o nelegitimnom Hrvatu u Predsjedništvu BiH koji smeta i bošnjačkim radikalima umotanim u foliju liberalnih, građanskih ili partija centra.
Smetaju njima i banjalučki SDP-ovci jer su pričom iz RS uzburkali i FBiH prijeteći da bi taj talas mogao otkriti sav mulj u kojem se prvenstveno skriva bošnjački nacionalizam uvjeren da može nekažnjeno do kada hoće jefno pričati, a drugo raditi.
Imamo Mijatovića i njegovu ekipu punu bosanskog duha, imamo DF koji Srbe iz slobodarske Tuzle ne bi prebacivao u Banja Luku da među svojima nose listu. Imamo Srbina i Hrvata koji istinski žele biti Bosanci i Hercegovci. Imamo mnogo Bošnjaka koji se busaju u prsa da niko od njih to ne želi više, ali lidera da povede priču, snažno, beskompromisno teško je vidjeti. Razumljivo, jer bošnjačka politika se građanske BiH plaši možda više od hrvatske i srpske. Zato je 2013. i vođena kampanja da je važno biti Bošnjak.
Dala je kampanja rezultata. Bošnjaci su postali natpolovična većina i na žalost to su mnogi zloupotrijebili do mjere da se može shvatiti i opravdati strah od unitarne BiH.
Zato je suštinsko pitanje ko je i zašto danas ispred OHR-a. Ko će od Bošnjaka spremno zagrliti Mijatovića i reći da je 100 posto Bošnjak i 101 posto Bosanac. Ko će iskreno prihvatiti Komšićevu ruku i voditi bitku za državu bez namještenih tendera i pljačke javnog novca.
Za sada odvažnost i spremnost da krene drugačijim putem javno je pokazao potpredsjednik SDA Edin Ramić. Sa Mijatovićem je otvorio novi politički front u kojem se ideološke razlike ostave po strani zbog višeg cilja. Oprostite, al sarajevska trojka je još uvijek daleko od onog što je danas Pokret za državu u RS-u.
Ono što je dobro, bez obzira šta Visoki predstavnik donese, okupljanje ispred OHR-a je pobjeda Mijatovićeve i Komšićeve BiH. Istina, dio političara neće biti tu zbog toga. Neće to priznati, njih samo interesuju poluge moći s kojima bi radpolagali u radpodjeli vlasti. Da je drugačije davno bi imali stranačku infrastrukturu u RS i na području FBiH gdje žive Hrvati.
Tezu da to nije moguće u RS je srušio Mijatović. Slaba je njemu podrška iz FBiH baš kao što se građanske i liberalne stranke nisu i ne trude pomoći Hrvatima koji ne slijede politiku HDZ-a ali nisu dovoljno snažni da joj se sami suprostave.
Mijatović i Komšić nisu omiljeni među kolegama. Narod ih voli, toliko da bi svaki od njih imao velike šanse biti predsjednik BiH u kojoj bi bila jedna izborna jedinica. Samo u BiH se to pretvara u nelegitimnost, jer se u stranu gura činjenica da dobrog čovjeka podržati svako bez obzira na boga kojem se molio. Zato od večeras građani BiH od OHR- a treba da podrže Mijatovićev prijedog o BiH kao jednoj izbornoj jedinici. Za nju ima Srbina i Hrvata, traži se Bošnjak koji neće koketirati sa nacionalistima iz svojih redova, piše Ljudski.ba.
