Benjamina Karić: Od djevojačke sobe do fotelje gradonačelnice

Od djevojačke sobe do fotelje gradonačelnice

“U ovoj sobi sam učila za svaki ispit. Puno radosti, nekad i suza zbog težine studija. U ovoj sobici sam pisala doktorat. I danas kada dođem ovdje volim ležati na kauču, čitati i uživati. U ovoj sobi sam se s drugaricama iz komšiluka igrala barbika, kasnije sa svojim prijateljicama iz srednje škole i kolegicama s fakulteta učila u ovoj sobi. Koliko god nekada bilo teško i izazovno, svaki studij nosi dosta odricanja, truda i rada, ali ostane onaj slatki dojam i najljepše emocije. Kroz život čovjeka drže ta sjećanja”, kazala je Karić.

Otkriva da je ova soba, bila i djevojčka soba njene majke u kojoj je također učila, spremala ispite i diplomirala. S obzirom da je opsada Sarajeva počela kada je napunila godinu dana, a njena zgrada bila na prvoj liniji, ova soba je bila zapaljena. Živjeli su u dnevnom boravku do kraja opsade. I danas čua lutku s kojom se igrala kao djevojčica, a danas se s njom igraju djeca iz komšiluka koja dođu u goste. Tu je i prva lutka njene majke.

“Volim uspomene, porodicu i tradiciju, to je korijen svakog čovjeka”, kazala je.

Posao gradonačelnice

U razgovoru za N1 Karić otkriva kako je ranoranilac te ako ustane poslije pola osam, smatra da joj je dan propao.

“Ja sam ranoranilac i prije osam sati budem na poslu. Nemam preciznog radnog vremena zbog protokolarnih aktivnosti koje se dešavaju i van radnog vrmena, ali je to čisto zadovoljstvo”, kazala je.

Na pitanje da li je sretna, odgovara:”Ja sam najsretnija žena na svijetu. Ključna stvar je biti zahvalan na svemu što čovjek ima. Svako jutro kada se probudim i navečer kada krenem spavati ja se zahvlim na onome što imam. Imam divnu porodicu, zdravo i sretno dijete, radim posao koji volim. Imam posebnu čast da slućžm ovoj čaršiji, ljudima i Sarajevu i to je pregršt razloga za sreću.”

Gooreći o vjeri, kaže kako “svim srcem vjeruje u Boga i dobrtou ljudi”.

“Vjerujem da je naše najveće bogatstvo naša različitost. Naše Sarajevo multikulturalno, puno ljubavi za drugo i drugačije. Trebamo njegovati naše različitosti i uvažavati jedni druge kako smo decenijama naučili u našoj čaršiji”, kazala je.

Govoreći o svojoj porodici i suprugu, kazala je kako je zaprosio na Trgu Alije Izetbegovića te da to mjesto ima posebno značenje za nju.

“Ja sam se zaljubila u svog supruga kada sam vidjela koliko je dobar čovjek, dobar prema svojim pacijentima, koliko ljubavi ima prema svojim roditeljama, koliko je pažljiva osoba. Zaprosio me na Trgu Alije Izetbegovića. Šetali smo i one je iznenada kleknuo i pitao me da se udam za njega”, rekla je.

Susret s papom

Karić je boravila i u posjeti papi te mu je uputila poziv da ponovo posjeti Sarajevo.

“Na pomen Sarajeva papa me počastio širokim osmjehom. To se vidi na fotografijama. Razgovarali smo o Sarajevu, pozvala sam ga da opet dođe. Trebmo iskoristiti ljepote našeg grada, predstavljati Sarajevo zaista onako kakvo jeste u najljepšem mogućem svjetlu”, istakla je gradonačelnica.

April – najvažniji mjesec za Karić

Mjesec april je, otkriva Karić, mjesec u kojoj joj se sve bitno desilo – i lijepo i ružno. Rođena je u aprilu, na prvi rođendan je počela opsada Sarajeva, na dan Grada Sarajeva je diplomirala, a na 30 rođendan imenovana za gradonačelnicu Sarajeva.
April je za mene poseban i vrlo emotivan

“Imala sama 29 godina kada sam predložena za gradonačelnicu i bila nepoznata javnsti. Bila sama posvećena akademiji, to je bio moj život. Moja životna želja je bila da budem prof. Rimskog prava i ostvarila sam je. Nisam mogla ni sanjati da ću jednog dana biti gradonačelnica Sarajeva. To je san svakog čovjeka koji voli ovaj grad. Osjećam se počašćeno što imam priliku da služim gradu i narodu”, kazala je.

Ono čime se svaki dan vodi je da ne smije obrukati svoju porodicu.

“Razmišljam o svojoj porodici, majci, tati, baki i dedi i kažem ne smijem ih obrukati niti išta uraditi da bi osjećali stid. Sada je odgovornost još veća jer su mi tu sin i suprug. Želim da kada moj sin naraste, bude ponosan na ono što sam uradila. Šta je mjerilo da jedan čovjek radi dobro svoj posao – na akademiji je kada pišete naučne radove, idete na konferencije, radite dobro sa studentima, prenosite znanje uspješno, a posao gradonačelnice – za mene najveće mjerilo su reakcije građana. Jedne prilike mi je moj suprug rekao da sve dok idem pješke kući i hodam ulicama, građani mi mogu priču i razgovarati o dobrom i manje dobrom je uredu, a u onom momentu kada me bude sramota da prođem gradom, rekao je ‘znaj da te je sramota jer ne radiš nešto dobro i to je propast’”, rekla je Karić.

Poručila je kako će se boriti za Grad Sarajevo.

“Kada sam došla na poziciju gradonačelnicee, od imovine smo imali nekoliko garaža. Ssada imamo zgradu DPO-a koja virjedi nekoliko miliona i uknjiženu Vijećnicu. To je važna stvar jer smo osigurali opstanak i funkcioniranje institucija Grada Sarajeva. Nastavit ću da se borim i za projekte, ali i imovinu Grada Sarajeva”, navela je.

Šta joj je poklonio Bogić Bogičević kada je imenovana?
Kada je imenovana na poziciju grdaončelnice, veliku podršku joj je dao Bogić Bogičević. Ističe kako joj je dao “ogroman vjetar u leđa”.

“Njegova podrška mi je dala samopuzdanje koje mi je trebalo i očinski pristup koji je imao prema meni me je oduševio. G. Bogičević, kada smo se prvi ptu susreli, donio je svoj plan rada za poziciju gradonačelnika. Rekao je ‘Benjamina idemo proći kroz ovaj plan rada, ja želim da ti kažem kakva je moja vizija’ i rekao mi je šta bi on uradio. Sve smo uradili, poslušala sam ga u mnogome i svi moji potezi na početku mandata su došli zahvaljujući jednom velikom čovjeku dobrog srca, Bogiću Bogičeviću”, zaključila je Karić.