Trajni mir u Bosni i Hercegovini – ideal kojem prkose ratovi, sukobi, nacionalne napetosti i politike koje na podjelama galopiraju zemljom čiji građani nikad nisu živjeli u izrazitom izoblju i daleko od siromaštva. Ipak ideal trajnog mira žive Baljvine, selo u kojem su džamija i crkva – spomenici trajnog mira. Obje netaknute u proteklom ratu. Priča o malom selu nadomak Banje Luke, ruši predrasude o Bosni i Hercegovini kao mjestu stalnog sukoba.
Šefko Čaušević, jedan od najstarijih mještana, idealan je sagovornik za početak priče o selu u kojem se ne bilježi nikakav spor između dvije etničke grupe – Srba i Bošnjaka, ne samo u posljednjem ratu, nego i u ratovima prije. Knjige, onima koji ih proučavaju, nisu dale odgovore niti na pitanja o sukobima u 19. vijeku.
“Nažalost to je tako. Ja bih bio sretan da je bilo diljem Bosne tako, da smo mi narod. Pogledajte, pa mi smo narod siromašan u Bosni, a što – pa to su ratovi satrali”, govori Čaušević ekipi N1 koja je posjetila Donje Baljvine.
Prolazile su vojske i kroz Baljvine, ali u Drugom svjetskom ratu Bošnjaci su Srbe štitili kada su došle ustaše, a Srbi Bošnjake kada su krajem zavladali četnici. Ipak, kada je došao mir nakon Drugog svjetskog rata u pojedinim sredinama bilo je međunacionalnih tenzija. Šefko se prisjeća Višegrada u kojem je radio kao zidar.
“U treću smjenu nisi smio sastaviti Srbina i Muslimana da rade skupa, potuku se”, navodi on.
Ali u Baljvinama, ako je i bilo tuče tukli su se Srbi sa Srbima, Bošnjaci sa Bošnjacima, međusobno nikad. To nije bila nikakva tajna, već gola istina u koju se teško vjeruje “na prvu”, kaže nam Zdravko Knežević. U tu priču teško su, tvrdi, vjerovali i vojnici Vojske Republike Srpske, pa je jedan od starješina, general Momir Talić lično htio da se uvjeri.
Već tu živi neki mnogo čudan svijet, prisjeća se Zdravko Talićevog zaključka. Ovaj Baljvinac iz sela je put Slovenije otišao još sedamdesetih, a kada su sukobi počeli kaže, znao je – u Baljvinama ih neće biti.
Jedina podjela: Donje i Gornje Baljvine
Jedina podjela u Baljivnama je ona geografska, na Donje i Gornje. Mještani ovog kraja žive uglavnom u brtskim predjelima koji nije poljoprivredno obradivo, pa je njihova žitnica polje koje spaja Gornje i Donje Baljvine i koje oni, bez obzira jesu li Srbi ili Bošnjaci zajednički obrađuju. Interesantno je da četvrtkom na polju nema nikog, jer četvrtak je u Baljivnama neradni dan.
I to je zavjet koji poštuju i Srbi i Bošnjaci. Vjeruje se da bi rad u polju četvrtkom u selo donio nevrijeme. Ovo nam priča Jovo Tešanović do čije se kuće, u kojoj ima najviše djece u selu, dolazi makadamom. Ipak, veći problem od puta i Jovi, ali i cijelim Baljvinama je potpuni nedostatak vode.
“Kad je kiša meni je lijepo tu, ja imam kući bazen, trošim kišnicu, sve Baljvine troše kišnicu. A ni jednog nemamo bubrežnog bolesnika u čitavim Baljvinama, niti je kad ko išao na dijalizu”, objasnio nam je Tešaković.
Privukli pažnju stranaca: “Djeca trebaju da uče o Baljvinama”
Uprkos teškoćama ovaj domaćin drži čak 24 krave, 40-ak ovaca, svinje, koke. Lokve u kojima kupi kišnicu za njih presušile su, a kako će do kraja ljeta samo on zna. Umjesto da Baljvine, zbog priče o miru budu nagrađene, na njih je, kaže zaboravljeno. Ipak ovo selo privuklo je pažnju istraživačkog tima iz Ljubljane. Rok Zupančić predvodi tim koji ispituje međunacionalnu harmoniju u Baljivnama.
“Ja mislim da bi trebalo da postane obavezno, da djeca iz Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine, Distrikta Brčko ako hoćete, uče o Baljvinama i o sličnim slučajevima, pa da dođu možda u posjetu, da bi nekako naučili da međunacionalni sukob nije neka stvar koja uvijek postoji i koju se ne može prevazići”, naglašava Zupančić, inače vanredni profesor na Fakultetu društvenih nauka Univeriziteta u Ljubljani.
Pitanje je koliko bi politike od toga profitirale, jer priča o životu u Baljvinama ruši tipične narative lokalnih političara koji ipak nabolje profitiraju od dizanja tenzija. Da im Baljivne baš i nisu u interesu dokaz je problem s vodom koji nije riješen, problem s putem kojeg nemaju pojedini dijelovi sela, ali i problem džamije koja vapi za obnovom i koja je preživjela rat da bi joj u miru prijetio zub vremena.
Video pogledajte na portalu N1
