O očekivanjima od predstojećeg samita NATO-a u Madridu, zapadnom odgovoru na ukrajinski rat, ruskim prijetnjama Zapadnom Balkanu i situaciji, Milanovićevim i Erdoganovim prijetnjama Finskoj i Švedskoj u intervjuu za N1 govori bivša zamjenica generalnog sekretara NATO-a Rose Gottemoeller.
N1: Znamo da NATO šalje ogromnu vojnu podršku Ukrajini. Generalni sekretar često kaže, da, šaljemo je, ali ne ulazi u detalje. Da li su NATO i Zapad napravili greške kada u Ukrajinu nisu poslali dalekometne rakete i opremu, što je od početka tražio predsjednik Zelenski, gdje je svima govorio, dajte nam te dalekometne odakle možemo da pogodimo Ruse na daljim udaljenostima?
GOTTEMOELLER: Da, to je veoma važno pitanje. Želim da naglasim da nije to NATO kao savez, već pojedine države članice NATO-a su te koje šalju ove sisteme naoružanja Ukrajini. Veoma dobro poznajem američki sistem. To je složen i težak sistem, u nekim slučajevima uključuje i Kongres da se uopće potpiše. Dakle, definitivno je u nekim slučajevima došlo do kašnjenja u slanju stvari u Ukrajinu. Mislim da je hitnost stvari dovela do stvarnog izglađivanja ovih procedura. Gledala sam, na primjer, kako SAD, s Kongresom, čak donose novi tzv. Lend-Lease zakon kako bi se omogućilo SAD-u da se brže kreće u donošenju Ukrajincima napredne sisteme oružja, uključujući sisteme velikog dometa. Naravno i da im se osigura obuka koja im je potrebna za rad. Tako da mislim da se situacija popravlja, ali da, nema sumnje, došlo je do nekog kašnjenja.
N1: Hrvatski predsjednik Zoran Milanović zaprijetio je vetom na ove dvije zemlje, a posebno na Finsku zbog izostanka izborne reforme u Bosni i Hercegovini. Znamo da te dvije stvari nemaju previše veze, ali vjerujete li da bi taj potencijalni veto mogao imati neku težinu kada je u pitanju samit u Madridu ili će saveznici reći, u redu, ostavite to sada po strani, ne želimo pričati o tome, ostavite druge poput Evropske unije ili američke administracije, koja je jako uključena u ovo da riješi to pitanje, to nije pitanje za NATO alijansu.
GOTTEMOELLER: Da. Napominjem da je Evropska unija u posljednje vrijeme bila izuzetno aktivna po ovom pitanju. Prije samo sedam dana, u nedjelju, je povukla lidere Bosne i Hercegovine, tročlanog Predsjedništva u Brisel na neke vrlo ozbiljne razgovore o tome šta treba učiniti i da se postigne politički dogovor. Da, to bi omogućilo dalji rad na dogovaranju izbora, Izbornog zakona o osnovama za izbore. Također bih primijetila da je izaslanik Njemačke sada stavio na snagu sredstva za predstojeće izbore na jesen, pozivajući se na sredstva iz takozvanog Bonskog procesa. Tako da mislim da će pritisak i rad na rješavanju ovih pitanja koje je pokrenuo hrvatski predsjednik zaista doći od Europske unije i njenih vrlo upornih napora. Uz to, također želim napomenuti da je NATO alijansa zbog rata u Ukrajini poduzela korake da ojača operaciju Althea u Bosni i Hercegovini i da obezbijedi dodatnu vojnu podršku, nastavljajući naravno da radi sa Evropskom unijom, ali sa NATO-om koji je takođe preduzeo neke akcije. Tako da mislim da ovdje postoji filozofija rješavanja problema iz smjera Brisela. I nadam se da će hrvatski predsjednik to uzeti u obzir.
N1: Drugi ključni element ovdje je da u BiH imamo gospodina Milorada Dodika koji je nedavno u Sankt Peterburgu imao sastanke sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom. Takođe, Lavrov nije mogao da posjeti Srbiju. A znamo da Srbija sjedi na dvije stolice, jednoj prema Istoku i jednoj prema Zapadu. Ali ono što zabrinjava ovdje na Zapadnom Balkanu jeste da gospodin Lavrov i njegova portparolka Zaharova prijete Bosni i Hercegovini i drugim zemljama, ako uđu u NATO da će doći do nekog, oni to zovu, političko- tehničkog odgovora od njih. Vjerujete li da bi Rusija mogla pokušati destabilizirati regiju ovdje i kakvu bi ulogu NATO mogao imati u regionu ako se to dogodi?
GOTTEMOELLER: Pomenuli ste da lider Srbije gospodin Vučić sjedi na dvije stolice. Mislim da je isto tako jasno i za gospodina Dodika jer ne samo da je bio u Sankt Peterburgu, već je prisustvovao i tom sastanku u Briselu gdje je EU pokušavala da pronađe izborne aranžmane. Tako da mislim da postoji balansiranje među liderima u regionu. Nema sumnje u to. Pitam se, međutim, o ovim prijetnjama Lavrova i Zaharove, šta one tačno znače? Primijetit ćete da oni ne obećavaju vojno-tehničke mjere, što bi moglo biti zabrinjavajuće, već političko- tehničke mjere. Pretpostavljam da bi to rezultiralo nekim ekonomskim pritiscima koji bi se možda ubacili u to područje. Ali ja samo nagađam. Također ću se vratiti na ono što sam ranije navela, gdje je predsjednik Putin rekao da nije toliko zabrinut za članstvo Finske i Švedske u NATO-u, zemalja koje se nalaze na njegovoj granici. U suštini njihovo članstvo u NATO-u zatvara Baltičko more u NATO jezero na mnogo načina i zaista ograničava akciju Rusije i ruske mornarice u svojevrsnom strateškom smislu. Tako da je prilično interesantno da je manje pažnje posvećeno problemima koje bi te skandinavske zemlje izazvale ulaskom u NATO nego zemlje Zapadnog Balkana. Smatram da je veoma, veoma teško razumjeti šta se tačno dešava u glavi nekoga kao što je Lavrov kada daje ove izjave.
N1
