Pahor pojašnjava da je preporuka koju je BiH dobila za kandidatski status značajan moment.
Mislim da će proširenje Evropske unije na zapadni Balkan biti u paketu. Sada je pitanje vremena, a ako Evrope neće biti na Balkanu, ko će biti. Više ne postoji mali incident u regiji, svaki mali postaje veliki i niko neće imati snage da ga kontroliše, ekskluzivno za Mrežu FTV-a govori još uvijek aktuelni predsjednik Slovenije Borut Pahor, a svoju nasljednicu ne želi komentarisati.
Navodi kako zbog rata u Ukrajini slijedi nova podjela stare cjeline Evrope. Odgovara gdje će ta granica podjele ići na zapadnom Balkanu i hoće li je biti. Ko će biti krivac za nove granice? Je li strpljenje Brisela u vezi sa pitanjem srbijanske neutralnosti pri kraju? Jesu li upitni mir i sigurnost u regiji i BiH ako se Srbija opredjeli za Rusiju, šta je Otvoreni Balkan i je li Kosovu mjesto u njemu?
Pahor kaže da je BiH prijateljska država sa narodima sa kojima su prijatelji.
“Dakle, prijateljstvo je prva riječ koja mi pada na pamet. Onda tradicija, jednobratstvo u najboljem značenju te riječi. Nešto što imamo zajedno – puno toga iz prošlosti, a nadam se evropsku budućnost.”
Ističe da je više razloga zbog kojih se bori za evropski put BiH.
“Sa Bošnjacima, sa Hrvatima, sa Srbima, sa svima koji žive u Bosni mi smo i želimo biti dobri prijatelji. Kao i sa svima u regiji zapadnog Balkana. Takod a ima tu puno razloga zbog kojih bi mi željeli vidjeti taj proces proširenja EU uspješan, malo brži nego što je, kao i mirovni proces. Ne samo kao proces jedan tehnički. birokratski proces proširenja EU. Nego sada, u to vrijeme, naročito u to vrijeme uz rat u Ukrajini i sve ostalo, kao jedan projekt očuvanja mira i stabilnosti. Dakle ima tu zaista puno razloga zbog kojih Slovenija iz vlastitih interesa i iz interesa za koje mi smatramo da su apsolutno evropski legitimni, vidimo jednu potrebu za brži ulazak BiH u EU. I reći ću vam još jednu stvar – mislim, nisam siguran da je to tačno, ali mislim nakon svega što sam vidio u vezi proširenja EU u posljednjih 20 godina, d aće vjerovatno biti to proširenje na zapadni Balkan u paketu. Ne mogu zamislit da bi jedna država ušla, a da druga ne bi i da treća uopšte ne bi imala tu perspektivu. Znam da to neće biti prihvaćeno kod svih sa optimizmom, ali ne mogu smislit scenarij u kojem ne bi svi narodi i sve zemlje zapadnog Balkana zajedno ušli u EU. Mislim da bi to čak i bilo dobro jer ako bi ta perspektiva bila zajedničkog ulaska onda bi jedan narod drugome pomagao, jedna država drugoj bi pomogla u tome, a ne da se takmiče u tome ko će biti prva, a ko posljednja.”
Smatra da bi teško bilo za zapadni Balkan smisliti situaciju u kojoj bi npr. Crna Gora ili Srbija išli, a Makedonija ne.
“A BiH recimo ne bi bila nigdje. I Kosovo. Ne mogu smislit takvu situaciju i mislim da će razvoj tog procesa prije ili kasnije doći do toga da će, više manje, to biti proširenje u paketu. To je samo moje mišljenje, pričam u svoje vlastito ime.”
Jedna od konsekvenci rata u Ukrajini će biti nova podjela stare cjeline Evrope
Pahor pojašnjava da je preporuka koju je BiH dobila za kandidatski status značajan moment.
“To je ireverzibilno. To je sada znak Komisije Vijeću EU da je došlo vrijeme da se počne pregovarat sa BiH. To bi sjajno bilo, da se taj status kandidata i ostvari. Nadam se da će biti konsenzus u vezi toga krajem godine na razini Vijeća. Mi ćemo napraviti sve što je moguće da bi se to desilo. Jer je sada i Briselu jasno da je proširenje na zapadni Balkan geopolitičko pitanje. To smo mi prvi kazali u Deklaraciji brdo Brijuni 2016. kad smo bili u BiH. Tada je bio naš gost Sergio Mattarella, italijanski predsjednik. I mi smo stavili to u zaključke i sjećam se da su i u regionu, a naročito u EU, bili podsmijesi šta to znači geopolitičko pitanje. To je proširenje kao i svako drugo. Ne, ne, ne. Kao što nije bila odluka za Ukrajinu i za Moldaviju da dobiju status kandidata. Tako neće biti ni ta odluka, nadam se, za Bosnu.
Mislim da je sada Briselu jasno da je to geopolitičko pitanje i d aće napraviti sve što je u njegovoj moći da bi se taj proces ubrzao jer ako recimo u nekoliko godina neće tamo biti Evrope, ko će biti? Sada to postaje pitanje vremena. Ne samo da je geopolitičko pitanje, nego pitanje vremena. Da se održi mir, sigurnost i da se krene sa reformama, a na kraju svih krajeva da se inspirira proces rekoncilijacije, pomirenja, jer je to potrebno tokm regionu. Tako da na neki način sam optimista, ali moram reći i jedan drugi osjećaj da, ako stvari ne krenu u pozitivnom smjeru, da će ići vrlo brzo. Ako pogledamo situaciju Srbija – Kosovo, rekao sam kad sam bio na Berlinskom procesu u Berlinu da nema tog incidenta sada u regiji koji bi bio mali incident. To ne postoji više. Svaki incident, i najmanji, može odmah postati veliki incident i niko neće imati snage da ga kontrolira. Tako da je apsolutno odgovornost svih nas da pazimo da se ne desi nijedan incident. Ni mali. Ako bi to tako bilo, onda mislim da će, na kraju svih krajeva, tu zaista biti evropska perspektiva svih i brže nego što sada možda mislimo. Ako ne, onda bi moglo biti sve drugačije. Nemojmo zaboraviti, tu je bio rat prije 25 godina i više. Ne kažem da će biti rat, napravit ćemo sve da ne, ali pazite, ko bi rekao da će biti u Ukrajini rat. Tako da mislim da je potrebno biti sada hrabar politički, moralno, u svakom pogledu i napraviti sve da se uz proširenje tu učvrsti mir, stabilnost i blagostanje.”
Smatra da će jedna od konsekvenci rata u Ukrajini biti nova podjela stare cjeline Evrope.
“Na recimo demokratski Zapad i autokratski Istok. I sada je pitanje gdje će ta granica podjele ići na zapadnom Balkanu. I tu je od velikog značaja pitanje gdje će Srbija biti, na kojoj strani – na ruskoj ili na strani EU. To je veliko, strateško pitanje za Srbiju i ja se nadam da će na kraju, najprije koracima, a onda i strateškom odlukom, Srbija se odlučiti za evropski put. Ali to je njihova odluka. Samo znam jednu stvar. Mislim da, ako Srbija ostane na drugoj strani, onda će to imati konsekvence po mir i stabilnost u regiji i u BiH i Kosovo i možda nergdje drugo. Tako da, ako bi mi sada proizveli jedan mentalitet zajedničkog rada na bržem ulasku svih, i Srbije, onda ta konsekvenca rata u Ukrajini, podjela Evrope na dva dijela ne bi imala konsekvence za mir i stabilnost na zapadnom Balkanu. Ako recimo Srbija ostane uz Rusiju, onda će to imati konsekvence za mir i stabilnost na zapadnom Balkanu. Ako će biti taj dio recimo relativno brzo u EU, možda ne i tako velike konsekvence. Ako bi taj proces ulaska u EU bio vrlo spor, onda bi to moglo imati velike konsekvence. Tako da, ako pogledamo onda strateški situaciju, vidimo da je zapravo za očuvanje mira, stabilnosti i blagostanja evropskog puta sad najbolje da svi narodi u regiji rade zajedno i da svi u regiji rade zajedno sa EU i Unija sa njima. Mislim da je to sada od egzistencijalnog značaja za sve. Za EU i za region. Mislim da nikad do sada nije bilo toliko jasno šta treba napraviti. Samo sad treba političke hrabrosti.”
Na pitanje do kada će Evropa čekati da se Srbija opredijeli, odgovara: “Ja sam u manjini, čini mi se, u Evropi koji se zalaže da Evropa na neki način inspirira Srbiju da se na kraju odluči za evropski put i za EU. I tu bih ponekad bio strpljiv jer znam da to nije laka odluka za Srbiju. Mislim da ono što Srbija treba u toj situaciji je jedna garanciju koju Brisel zapravo ne može Beogradu sada dati, da će stvarno taj proces evropske perspektive završit kompletno, da bi Srbija u neko realno vrijeme bila članica Evropskog saveza. Te garancije niko iz Brisela ne može dati i to usporava proces te odluke u Srbiji da iz neutralnosti ide na evropski put. Tako da je to kompleksna situacija, ali bolje je ta strateška strpljivost do Srbije uz inspiraciju.
Sve što treba napraviti je da ju se polako povuče u evropski prostor. Bolje je nego da se Srbiji kaže ne, ne, ne, mi u vas nemamo povjerenja, nećemo sarađivat s vama, gotovo je, vidi se da ste na kraju krajeva proruski itd. Onda će Srbija ići tim putem, tu nema dvojbe. Nisam siguran da je to dobro. Tako da bih sad puno radio na tome. Uvijek kažem, nije Srbija sve u regionu, ali sada, u tom momentu je značajna i za mir i stabilnost u čitavom regionu i hajmo vidjeti šta se tu može napraviti. Ali ako mi pomažemo Srbiji, ima i Srbija svoju odgovornost da onda napravi ono što se dogovorimo na tom zajedničkom putu. Tako da bih ja sad aradio na tome da jedni drugom pomognemo u tome da svi onda dolazimo zajedno u tu evropsku familiju gdje i BiH i Srbija i naši makedonski prijatelji i Crnogorci – tamo je naše mjesto.”
Šta ako Kosovo želi biti dio Otvorenog Balkana?
Pahor navodi da je evropska perspektiva BiH i čitave regije, više manje, garantirana.
“Mislim da će i Hrvatska i Srbija promijeniti svoju politiku i biće tu za pomoć BiH. Sada neke snage možda uzimaju BiH kao levridž za svoju politiku, ali mislim da ima dovoljno i u Hrvatskoj i u Srbiji onih političkih snaga koje znaju da je BiH suverena zemlja, ima svoj suvereni put i da samo ako se taj suverenitet poštuje možemo izgraditi dobre međususjedne odnose. Tako da bih povjerovao onim snagama u Hrvatskoj i Srbiji i na kraju krajeva u BiH koje vide taj zajednički put. tu je potrebno napraviti više. Mi ponekad kažemo onaj nije za to. Pa dobro, onaj nije, ok. Hajde idemo mi koji smo za, hajdemo mi zajedno. Toga sad možda malo fali u regionu, da radimo na zajedničkom evropskom putu mi koji smo za to da svi kao regija jednom, što prije, ulazimo zajedno u EU.”
Ističe da je i Slovenija susjed sa Hrvatskom i da i oni imaju probleme sa njima.
“I oni ponekad sa nama. Uvijek imate bar dvije opcije – da radite za dobrosusjedske odnose, za prijateljstvo, za mir, za stabilnost, za poštovanje suvereniteta ili da radite protiv toga. Ja mislim da smo mi Slovenci i Hrvati odlučili hajde, gradimo taj evropski put međusobnih odnosa. Isto tako Slovenija i Srbija. Znamo za razlike, mi priznajemo Kosovo, oni ne, ali hajdemo raditi na onome što nam je zajedničko. Tako da, ako će Evropa, Brisel sasvim jasno poslati signal da želi vidjeti sve zemlje u regiji jednom u EU, to će promijeniti i ponašanje Hrvatske i Srbije prema BiH. To sam apsolutno siguran.”
Kada je riječ o Berlinskom procesu, pojašnjava da je njemački kancelar Scholz odlučio da to osvježi.
“I to je sjajno. Sada ćemo vidjet koliko ima tu snage u Njemačkoj, Francuskoj, Sloveniji, Hrvatskoj i drugim da se tu uspije dati i ekonomski poticaj, inspiracija za promjene u tim zemljama, ali na kraju krajeva to je sve političko pitanje. Nije ekonomsko. Moje mišljenje je da je potrebno napraviti sve za prvo, da se digne razina povjerenja među liderima i među nacijama. Da je potrebno napraviti sve što je moguće za praktične mjere jednog boljeg surađivanja između naroda i država u regiji. Kao što znate ja sam bio i za Otvoreni Balkan. Bio sam u Novom Sadu kada je ta ideja došla i podržao sam ju jer je bio već tada taj Berlinski proces u jednoj deklinaciji. Smatrao sam za neophodno da bi došlo do jedne autentične ideje među zemljama zapadnog Balkana, ideje o surađivanju. Ekonomskom i svakom drugom.
I to je zapravo bila, u suštini, ideja, motiv Otvorenog Balkana i ja sam to podržao. I rekao sam, ako nema nijedne druge ideje i procesa, recimo Berlinskog, onda je Otvoreni Balkan sjajna stvar. Ako će sad Berlinski proces biti jedna velika renesansa svega toga, onda će Otvoreni Balkan ići u taj kontekst. Prednost Berlinskog procesa je da su svi tamo. Loša strana Otvorenog Balkana je da su za sada samo tri države. Ali uvijek sam se pitao zašto recimo Kosovo ne bi reklo jednog dana i mi smo za Otvoreni Balkan. Pa da vidimo onda da li ta teza da je to zapravo samo jedan levridž od Srbije. Jer ako nije, onda mislim da bi i Vučić i Srbija morali dati odgovor – šta ako Kosovo želi biti dio Otvorenog Balkana? Zar to ne znači jednu sjajnu šansu da se neki problemi na neki drugi način riješe, koji se sada ne mogu. Ako vidimo sve kao teritorijalne apetite, nećemo nigdje doći. Ja to nisam tako vidio. Možda sam naivan, ali hajmo vidjeti u toj ideji ono što ima nekog dobrog potencijala. Mislim da bi proba za taj potencijal bila odluka Kosova, više nego BiH, da recimo uđe u Otvoreni Balkan. Pa da vidimo kakav će biti odgovor Srbije, jer ideja je da svi surađujemo. Znam da treba ići onim putem gdje postoji šansa da nešto dobro i novo za sve dobro napravite.”
Naglašava samo paketnim ulaskom zemalja zapadnog Balkanu u EU možemo izbjegnuti opasnost od razlika između država koje bi dovele do apetita za teritorijalnu podjelu.
“Ako BiH ulazi u EU, niko neće razmišljati o nekom referendumu recimo u RS-u o tome da bi otamo otišla. Osim u situaciji kada bi recimo Srbija ostala sasvim na drugoj strani te podjele između EU i Rusije. U toj situaciji bi to bilo opasno. Hajdemo raditi na onome što nam je zajedničko”, zaključio je Pahor.
SB
