U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa provjeravano je koliko je tačna tvrdnja predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića da je Hrvatska vojska 1995. oslobodila Bosnu i Hercegovinu. Sagovornici su bili dva historičara – Hrvoje Klasić iz Zagreba i Husnija Kamberović iz Sarajeva.
Bilo je riječi o tome kako je Hrvatska vojska u ljeto 1995. godine ušla na na teritoriju Bosne i Hercegovine, da li je to bilo na osnovu sporazuma Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana i da li je do tog sporazuma došlo na američku inicijativu, da li je zahvaljujući intervenciji Hrvatske vojske spašen Bihać koji je bio u okruženju VRS-a, kakva je bila saradnja između Hrvatske vojske i Petog korpusa Amije Republike Bosne i Hercegovine i da li je Peti korpus uoči operacije Oluja oslobodio neke dijelove Hrvatske.
Razgovaralo se i o tome koliko su akcije Hrvatske vojske u zapadnoj Bosni i Hercegovini doprinjele uspjehu Oluje, zašto hrvatski predsjednik Milanović govori da opkoljeno Sarajevo nije deblokiralo NATO bombaradovanje srpskih položaja već da je to učinila Hrvatska vojska, kakav je bio odnos Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini, da li bi rat kraće trajao da nije bilo sukoba između Bošnjaka i Hrvata, kao i o tome zašto se ne može izjednačavati odgovornost Srbije i Hrvatske za rat u Bosni i Hercegovini.
Omer Karabeg: Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović već mjesecima iz govora u govor ponavlja da je Hrvatska 1995. godine oslobodila Bosnu i Hercegovinu. Ima li osnova za takvu tvrdnju?
Hrvoje Klasić: Kada bolje pogledate Milanovićeve izjave na ovu temu, vidite da on malo modificira te izjave ovisno kome se, gdje i kada obraća. Pa će one ići od toga da je Hrvatska dala važan doprinos do toga da je oslobodila Bosnu i Hercegovinu. Ima li u tome istine?
Naravno da ima istine u tome da je Hrvatska pomogla u zaustavljanju rata u Bosni i Hercegovini, posebno nakon Splitskog sporazuma i prije toga Vašingtonskog sporazuma. Legitimne državne vojne formacije Hrvatske sudjelovale u operacijama koje su pomogle zaustavljanju rata, pa, hajmo tako reći, i u oslobađanju Bosne i Hercegovine. Ali da je Hrvatska oslobodila Bosnu i Hercegovinu to je po meni vrlo gruba, nerafinirana i politički nekorektna izjava od strane predsjednika.
Husnija Kamberović: Koliko sam mogao prepoznati iz Milanovićevih istupa, on nije neznalica kad je u pitanju povijest. Ali mislim da je u ovom slučaju posve u krivu. On je toliko u krivu da mu neko mora reći da nije tačno da je Hrvatska 1995. godine oslobodila Bosnu i Hercegovinu. Kao hrvatski predsjednik morao bi i te kako voditi računa kakve izjave daje.
Milanović je zapravo primjer političara koji zloupotrebljava historiju u svojoj političkoj aktivnosti. Njegova teza o tome da je Hrvatska oslobodila Bosnu i Hercegovinu nema apsolutno nikakvo utemeljenje. Naravno da se može govoriti o hrvatskoj podršci u zaustavljanju rata, ali da je Hrvatska oslobodila Bosnu i Hercegovinu o tome ne može biti govora.
Sporazum Tuđman-Izetbegović
Omer Karabeg: Hrvatska vojska je u ljeto 1995. ušla na teritoriju zapadne Bosne i Hercegovine da bi se borila protiv srpskih snaga. Kako je ona došla u Bosnu i Hercegovinu? Da li na osnovu Splitskog sporazuma između Tuđmana i Izetbegovića koji se vi pomenuli?
Hrvoje Klasić: Jedna od važnih posljedica nesretnog rata između Bošnjaka i Hrvata 1993. i 1994. godine bila je američka inicijativa koja je hrvatsko i bošnjačko rukovodstvo dovela za isti stol u Washingtonu, a zatim i u Splitu. I na temelju Splitskog sporazuma omogućeno je da hrvatske jedinice po potrebi mogu ući na teritorij Bosne i Hercegovine, ali i jedinice Armije RBiH na teritorij Hrvatske što će se i dogoditi tokom operacije Oluja.
Husnija Kamberović: Ulazak Hrvatske vojske u ljeto 1995. u Bosnu i Hercegovinu bio je na temelju Splitskog sporazuma iz jula 1995. godine kojim je Bosna i Hercegovina tražila hitnu vojnu pomoć u odbrani od agresije. Taj ulazak je bio legalan za razliku od 1992. i 1993. kada je hrvatska vojska bila nelegalno u Bosni i Hercegovini i ratovala protiv Armije RBiH skupa sa Hrvatskim vijećem obrane što je okarakterizirano kao hrvatska agresija na Bosnu i Hercegovinu. Ali 1995. to je bilo sasvim legalno na poziv bosanske vlade.
Omer Karabeg: Da li je iza ulaska Hrvatske vojske na teritoriju Bosne i Hercegovine stajala američka inicijativa da Hrvati i Bošnjaci zajedničkim snagama krenu protiv srpske vojske?
Hrvoje Klasić: Clintonova administracija je očito u jednom trenutku procijenila da na Balkanu ne idu stvari onako kako bi trebale i da se trebaju puno više angažirati jer Europa i Ujedinjeni narodi očito nisu mogli utjecati na smirivanje situacije. U svakom slučaju Amerika je igrala na kartu Hrvatske, pa onda naravno i Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali nije htjela izgubiti niti podršku Bošnjaka.
Bilo je logično da Amerikanci nastoje da njima bliske struje u sukobu u Bosni i Hercegovini sjednu za stol jer sa Srbima očito nisu nikako mogli. Ispostavilo se da je to bila dobra strategija. Da li su Amerikanci stajali baš iza svake odluke – ne bih išao tako daleko. Mislim da je puno više bilo političkih dogovora nego što su vojne stvari bile produkt nekakvog nagovaranja ili forsiranja od strane SAD.
Husnija Kamberović: Mislim da je tačno da su Amerikanci smatrali da je za zaustavljanje rata u Bosni ključna saradnja Bošnjaka i Hrvata. Oni su tu saradnju poticali cijelo vrijeme. Smatrali su da je nužno prekinuti rat između Armije RBiH i HVO-a kako bi bošnjačko-hrvatska saradnja otvorila prostor za konačno zaustavljanje rata u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Amerikanci su poticali Hrvatsku na oslobodilačke akcije, ali nisu bili spremni podržati je u njezinim ambicijama da vojnički skrši tzv. Republiku Srpsku Krajinu sve do pred samu Oluju. Tek uoči Oluje Amerikanci su podržali hrvatsku vojnu akciju na Knin i time su osokolili Hrvatsku da započne Oluju. Mislim da sve to treba gledati u kontekstu hrvatsko-bošnjačke saradnje. Oni su pristali na Oluju kad su shvatili da je to važno da se zaustavi i rat u Bosni i Hercegovini.
Opširnije na portalu Radio Slobodna Evropa.
n1
