U zadnjih nekoliko mjeseci imali ste savezništvo SNSD-a Milorada Dodika i HDZ-a BiH Dragana Čovića. Iako je to savezništvo nejasno i neprincipijelno, u konkretnom slučaju se osobni interesi pokušavaju prikazati kao opći interesi konstitutivnih naroda, Srba i Hrvata.
Damir Marjanović, jedan od čelnika novoosnovanog Pokreta za nove generacije u Sarajevu, u razgovoru za Nacional govorio je zašto će njegova novoosnovana stranka na izborima u oktobru ove godine za člana Predsjedništva BiH kao kandidata podržati Denisa Bećirovića iz SDP-a.
Vaš Pokret za nove generacije podržat će na jesen profesora Denisa Bećirovića iz SDP-a na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a rekli ste da sada samo čekate da vas optuže da Bošnjacima želite izabrati člana Predsjedništva BiH, kao što se Hrvati iz HDZ-u BiH bune što im Bošnjaci biraju člana Predsjedništva u liku Željka Komšića. Zašto se ste to rekli?
-To je bila šala, a ta šala je upravo prikaz besmisla ovih prepucavanja, a rekao sam to s određenom dozom sarkazma. Zašto? Zato što političke elite pred izbore pokušavaju u prvi plan staviti osobne interese i proizvode umjetne krize, a to rade već 30 godina. U Bosni i Hercegovini ne postoje tri strane, nego samo dvije strane. Politička elita i obični građani. Politička elita čini sve da ostane na vlasti, a vjerujete da se oni međusobno dobro razumiju.
Ko je kandidat za Predsjedništvo BiH vašeg Pokreta za nove generacije?
-Naš Pokret za nove generacije pokazuje da se želimo fokusirati na probleme sadašnjosti i budućnosti, a da prošlost polako prepuštamo povjesničarima. Na izborima za Predsjedništvo BiH podržat ćemo Denisa Bećirevića iz Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine. On je Bošnjak, a ima političku iskustvo u parlamentu i ono što je bitno je da on, kao i svi članovi Predsjedništva BiH, na diplomatskom planu podjednako mora zastupati interese Srba, Hrvata, Bošnjaka i svih ostalih građana. Predsjedništvo BiH ima najbitniju ingerenciju, a to je međunarodni rejting Bosne i Hercegovine. Zato svaki član Predsjedništva, bez obzira na to koje je nacije, mora raditi u interesu svih Bosanaca i Hercegovaca. To sam i rekao u govoru da to očekujemo od osobe koju podržavamo. Napomenuo sam da Bećirović kao profesor nosi dvostruki teret da to ostvari jer treba nakon svega pogledati svoje studente u oči, baš kao i ja, i reći da je dao sve od sebe, baš kako mi učimo mlade generacije.
Kakav koncept Predsjedništva smatrate boljim?
-Problem je u tome što je taj koncept više kamen spoticanja nego rješenje.
Kako ste doživjeli prošlotjednu „ćevapi-diplomaciju“ Charlesa Michela, predsjednika Europskog vijeća. Posjetio je Aleksandra Vučića u Beogradu, a potom se u Sarajevu sastao s predstavnicima svih triju nacionalnih stranaka. Može li to dovesti do promjene Izbornog zakona prije održavanja izbora u Bosni i Hercegovini do listopada ove godine?
-Sumnjam, a dobar dio odgovornosti za stanje u Bosni i Hercegovini snosi i međunarodna zajednica, primarno Europska unija. Iz te međunarodne zajednice stalno stižu poruke da Bosna i Hercegovina treba jačati institucije. U redu. Komplicirani smo, ali pregovaraju s predsjednicima stranaka izvan tih institucija. Zastupnik sam u Domu naroda Federacije BiH. Kada je riječ o Izbornom zakonu, postoje dvije točke oko kojih se spore HDZ i SDA. To je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, gdje je riječ o osobnim interesima pojedinih ljudi. Druga sporna točke je Dom naroda Federacije BiH. To je legitimno. Ne slažimo se i tražimo rješenja, ali zanimljivo je da u Domu naroda Federacije BiH nikada u protekle četiri godine nije pokrenuta priča o Izbornome zakonu, da nas zastupnike u Domu naroda nitko nikada nije pozvao na sastanak da bismo razmijenili mišljenja. O nama odlučuju predsjednici stranaka u stranim ambasadama, a nerijetko i u restoranima pod plaštom međunarodne zajednice.
Ali kako ocjenjujete misiju Charlesa Michela?
-To je bilo gašenje požara, ali iskra nije ugašena. Požar se stišao iz tehničkih razloga. U zadnjih nekoliko mjeseci imali ste savezništvo SNSD-a Milorada Dodika i HDZ-a BiH Dragana Čovića. Iako je to savezništvo nejasno i neprincipijelno, u konkretnom slučaju se osobni interesi pokušavaju prikazati kao opći interesi konstitutivnih naroda, Srba i Hrvata. Na zadnjoj sjednici Vijeća ministara BiH, što je pandan vlade, HDZ je doživio veliki šamar od SNSD-a i Milorada Dodika. HDZ se nadao da će SNSD s njima ustrajati na blokadi izbora u listopadu dok se ne promijeni Izborni zakon, ali Dodiku to ne odgovara iz više razloga. Jedan od razloga je i to što u trenutnoj međunarodnoj konstelaciji onaj koji blokira izbore u Bosni i Hercegovini može se smatrati proruskim igračem, da želi destabilizirati Bosnu i Hercegovinu.
Kako je to Dodik ošamario Čovića?
-Ministri iz Dodikova SNSD-a u Vijeću ministara BiH podržali su inicijativu da se osigura novac kako bi se održali izbori u listopadu. To je bio zadnji nivo blokade koji je održavao HDZ BiH. Dodik je okrenuo leđa svom usputnom savezniku i ne samo da je kroz Vijeće ministara podržao to, nego je čak i ponudio da ako se taj novac ne može osigurati na razini države, onda evo oni iz Republike Srpske posudit će potrebna sredstva. Tako je doslovno napustio Čovića koji je nastojao blokirati izbore zbog nedonošenja novog Izbornog zakona, pa se Čović našao u neobranom grožđu, kako mi to govorimo u Bosni i Hercegovini. Tako je Čović na kraju morao reći da će se razgovori o promjeni Izbornog zakona nastaviti nakon izbora u listopadu, a to je njemu bila zadnja slamka spasa. Na to ga je navukao Dodik, ali to i pokazuje koliko i Čović i Dodik ne razmišljaju o potrebama ljudi koje zastupaju, nego samo kako će opstati na vlasti.
Treba li Bosna i Hercegovina uvesti sankcije Ruskoj Federaciji zbog invazije na Ukrajinu?
-Moj stav ne odstupa od onoga kako na tu situaciju gleda Europska unija. U Ukrajini se dešava brutalna agresija na jednu neovisnu zemlju. I Bosna i Hercegovina će u jednom trenutku morati odlučiti u kojem će pravcu ići, a mislim da treba slijediti put Europske unije. No hajde da budemo iskreni, kada bismo dobili jasan znak da nas EU uistinu želi kao ravnopravnu članicu i kad bismo ubrzali put ka ulasku BiH u Europsku uniju, bilo bi nam lakše uvoditi sankcije svima onima kojima ih uvodi EU. Obični građani BiH ipak osjećaju i dozu dvostrukih aršina međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini, a to je svojedobno jako dobro osjetila i Hrvatska. Uvjete koje je ispunjavala Hrvatska za ulazak u Europsku uniju bili su deset puta teži nego uvjeti koje su trebale ispuniti neke ranije članice, poput Bugarske i Rumunjske. Ono što se traži od Bosne i Hercegovine nije se tražilo od niza zemalja kada su ulazile u Europsku uniju. Stoga se javnost sve više pita želi li nas uopće Europa. Što se nas tiče, mi jako želimo Europu i europske standarde života bez obzira na to radi li se o Hrvatima, Bošnjacima ili Srbima. Međutim, čini se da se naše političke elite pomalo boje te Europe, jer mnogi od njih neće ostati na tim pozicijama, a mnogi će bogami završiti u zatvoru kada dođemo do te željene EU vladavine prava.
Jeste li imali nesporazuma sa Željkom Komšićem?
-Imali smo otvorene nesuglasice. Nismo se slagali oko vizije kako bi Demokratska fronta trebala izgledati. Moj je stav bio da ona mora biti bosanskohercegovačka i podjednako zastupati interese svih građana Bosne i Hercegovine. Bio sam duboko protiv te koalicije sa SDA, a Komšić je govorio u predizbornom periodu da do nje neće doći, ali onoga trenutka kada je ta koalicija bila oglašena, napustio sam Demokratsku frontu, iako sam bio jedan od viđenijih članova među osnivačima. Pomalo sam idealist, pa ne dozvoljavam da me ti ideali napuste i pred surovošću politike. Nemam problema ni s tim da netko u politici ostvaruje i osobne interese, ali ne na uštrb općih interesa i datih obećanja. Uzgred, u periodu poslije toga Demokratska fronta je više puta otvoreno surađivala s nacionalnim strankama, čak i formirala vlade sa SDA i HDZ-om, no to nije dalo željeni efekt i bojim se da je tako izgubila svoj identitet te ju je zbog toga u proteklom periodu napustilo dosta članova.
Što danas mislite o Komšiću?
-Pojava Komšića u svjetlu građanske politike bila je u startu potencijalno dobra ideja. To se primarno odnosi na period kada je Komšić djelovao kao član SDP-a. Nakon toga, u početnim danima formiranja nove stranke taj potencijal je okupio mnoge ljude, uključujući i mene. Nažalost, imam osjećaj da se primarno zbog osobnih ciljeva taj polazni koncept izgubio. Komšić je znao sklapati službene i neslužbene dogovore i s onima koje je okarakterizirao kao velike neprijatelje, no samo kada su u pitanju bili osobni ili uskostranački interesi. Nažalost, ti dogovori nisu donijeli mnogo toga dobroga građanima BiH. Stoga političko djelovanje Komšića promatram kao nerealiziranu ideju koja dobro zvuči na papiru, ali u realizaciji često ne prati proklamirane ciljeve.
Nisu li Hrvati kao konstitutivni narod zapostavljeni u toj administrativnoj podjeli, a onda i u izbornom procesu?
-Itekako su zapostavljeni, a polako i nestajemo populacijski, baš kao i svi ostali konstitutivni i nekonstitutivni Bosanci i Hercegovci. Svake godine gubimo jedan veći grad ljudi. U Republici Srpskoj broj Hrvata je zanemariv, a prije rata u tom dijelu Bosne i Hercegovine trećina stanovništva bili su Hrvati, a danas su gotovo nestali. U gradovima poput Modriče, Dervente i Banje Luke imali ste ogroman broj Hrvata, a danas su prisutni u tragovima. Smeta me kod stranaka, poput HDZ-a, koje tvrde da se posebno zalažu za interese Hrvata, što ih pretjerano ne zanima što u tim najplodonosnijim dijelovima Bosne i Hercegovine Hrvata skoro da više i nema, osim u malim džepovima poput Orašja ili Odžaka. Neću pogriješiti ako kažem da Čović uopće nije zainteresiran za položaj Hrvata u RS-u, valjda zato što to nije posebno interesantno glasačko tijelo koje može donijeti konkretne glasove za Čoviću interesantne pozicije.
U Republici Srpskoj kažete da je broj Hrvata zanemariv, a je li u Federaciji BiH konstitutivnost Hrvata zanemarena?
-U Federaciji BiH položaj Hrvata se zanemaruje, ali je to primarno rezultat djelovanja stranke koja se zove HDZ, a već 25 godina djeluje sa svojim partnerima iz bošnjačke stranke SDA. U Predstavničkom domu naroda, a posebno u Domu naroda FBiH, odluke donose HDZ i SDA. Nerijetko, svojom kompaktnošću i glasovima HDZ jako pogoduje onim idejama SDA oko kojih se dogovore.
SB
