Niko više ne pominje 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, Program reformi BiH za 2021. godinu, ekonomiju, investicije itd…, dok se zemlja ubrzano prazni.
Prije par dana član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik poručio je da će biti “povučene saglasnosti Republike Srpske” date na sporazume o vojsci (formiranju Oružanih snaga BiH) i Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS), o tome, kao i o novim turbulencijama u bh. entitetu na relaciji Dodik i opozicija za “Slobodnu Bosnu” govorio je politički analitičar Denis Čarkadžić.
Član Predsjedništva BiH i lider SNSD Milorad Dodik ponovo je zaprijetio vraćanjem na prvobitni dejtonski sistem i uređenje BiH, što podrazumijeva ukidanje vojske, SIPA-e, Tužilaštva i Suda BiH. Realno, u kom smjeru ide Dodik?
Mislim da se Dodik ovakvim izjavama prije svega obraća tzv. međunarodnoj zajednici, primjenjujući na takav način tehniku pregovaranja prijetnjama, koja se u niz slučajeva u proteklih desetak godina pokazala veoma učinkovitom za onoga ko je u BiH primjenjivao, a nakon čega bi, u pravilu, država ostajala sve čvršće u statusu quo, a slijedom toga i tonula u sve dublje i složenije krize.
Dodik, rekao bih dobro cijeni, da je “meki trbuh” zapada, odnosno linije Vašington-London-EU u BiH upravo Evropska unija sa svim svojim slabostima i nedosljednostima kad je odnos spram Zapadnog Balkana u pitanju, ta računa na to da će zbog prijetnji koje iznosi upravo EU biti ta koja će, kao najlsabija karika u tom lancu, biti kočnica konačnom uspostavljanju čvrstog i rezolutnog zajedničkog stava i djelovanja navedenih međunarodnih aktera u pravcu rješavanja krize u BiH. U tom i takvom “pregovaranju” u pravilu se traže i određene političke koncesije, što je u prošlosti također bio slučaj.
Dakle, Dodik svako malo diže tenzije. Udara se na ustavnopravni poredak. Zašto Ured visokog predstavnika (OHR) ne reaguje?
Eventualna reakcija OHR-a zavist će upravo od toga da li će se konačno uspostaviti ta sinergija SAD-a, Njemačke i Londona. U koliko je ne bude, ne vidim kako bi novi visoki predstavnik u BiH mogao učinkovito djelovati na bilo koji način. U tom kontekstu, nakon imenovanja gospodina Gabriela Escobara za zamjenika pomoćnika državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja i novog izaslanika State Departmenta za Zapadni Balkan, imenovanje novog ambasadora SAD-a u BiH Michaela Murphyja posljednja je kockica koja se čeka, nakon čega bi se eventualno mogla očekivati konkretnija reakcija. Hoće li do nje doći, ili će tiha diplomatija i pritisci učiniti svoje u pravcu normalizacije stanja, obzirom na prirodu trenutne krize, mislim da nećemo dugo čekati da vidimo.
Opozicija se vrti u krug nemuštim i nedosljednim stavovima
“Nema zime za Dodika pored ovakve opozicije”, napisali ste nakon što se predsjednik PDP-a Branislav Borenović oglasio poslije odluke Vijeća ministara BiH da odobri privremeno finansiranje državnih institucija, jer je glasanjem SNSD- ovih kadrova Dodik priznao Christiana Schmidta za visokog predstavnika. Tako je regaovao i Mirko Šarović iz SDS-a rekavši da je SNSD neslavno kapitulirao. Kako ovo posmatrate?
Po ko zna koji put, u ovom slučaju odlukom NSRS-a o prestanku odlučivanja u institucijama BiH, opozicija u RS-u nije imala političke mudrosti ni hrabrosti da izbjegne zamku “zajedništva”, te sada ima problem kako iz svega izaći, vrteći se u krug nemuštim i nedosljednim stavovima poput onog u vezi potonje odluke Vijeća ministara BiH o privremenom finansiranju. Opozicija je tako skupa sa SNSD-om prvo glasala za neodlučivanje u NSRS, zatim tražila da vlast riješi pitanje finasiranja jer je, kako su rekli, bitno za plate ljudi u državnoj službi, a kada je to vlast riješila, optužuju je za izdaju RS-a i kapitulaciju. U svakom slučaju, i jedni i drugi traže izlaz iz situacije u koju su se, svako iz svojih razloga i pogrešnih procjena doveli, te to vidim kao sporednu stvar u svemu. Ono što je možda jedino važno u ovom trenutku, kada govorimo o stavovima vlasti i opozicije u RS-u, je činjenica da opozicija neće podržati Dodika u njegovim najavama u vezi, kako je rekao, povlačenja saglasnosti na sporazume o vojsci i VSTS-u, gdje je Dodik u tome posve sam.
Jedine prave žrtve stanja u državi su građani čitave BiH
Kraj je septembra i odobrena je spomenuta odluka o privremenom finansiranju inistitucija BiH, šta bi se desilo da nije do ovoga došlo, te da li je bila besmislena blokada institucija, “srpsko jedinstvo”, peticije itd.?
Očekivano je bilo da se ta odluka donese jer ni jedan politički lider ni subjekt u RS-u ne bi mogao podnijeti političku štetu i posljedice koje bi nastupile da se takva odluka nije donijela. Međutim, ne smatram da donošenje te odluke znači definitivni povratak normalizaciji stanja. Blokada će se nastaviti, uz povremeno učešće u odlučivanju funkcionera iz RS-a tamo i onda kada oni procjene da je rizik preveliki, ili kada bi njihov lični interes na ovaj ili onaj način zbog neučešća mogao biti ugrožen. U međuvremenu, najveće, i rekao bih jedine prave žrtve ovog stanja su građani čitave Bosne i Hercegovine. Niko više ne pominje 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, Program reformi BiH za 2021. godinu, ekonomiju, investicije itd…, dok se zemlja ubrzano prazni.
Kako komentarišete aferu “Kiseonik” u RS-u, i jučer iznešeni stav NiP-a u kojem pozivaju Tužilaštvo BiH da se uključi u istragu. “Koliko je čvrsta i kako dobro funkcioniše koalicija SDA-HDZBiH-SNSD možda najbolje pokazuje, dodaju iz ove stranke, “glasna šutnja iz SNSD-a kada je otkrivena afera ‘respiratori’, kao i šutnja SDA na aferu ‘kisik’?
Bosna i Hercegovina je kriminalom i korupcijiom zarobljeno društvo, što je ovim riječima rečeno u nizu dokumenata relevantnih međunarodnih institucija i organizacija. Mišljenje Elmedina Konakovića nalaže reformu pravosuđa, ističući kriminal i korupciju kao jedan od ključnih problema u zemlji. Ovdje treba podsjetiti na činjenicu da godinama unazad niko nije presuđen za visoki kriminal i korupciju, a da je opšteprihvaćena činjenica u javnosti da je dobar dio pravosuđa pod političkim uticajem, te da je prioritetan zadatak svih u BiH da ono u potpunosti postane neovisno. Sve dok se to ne desi, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da li su, na koji način i u kolikoj mjeri bilo koje “afere”, “slučaji”, istrage, predmeti ili procesi politički motivisani, i/ili da li su njihovi akteri u tom smislu pod nekom vrstom političke zaštite od odgovornosti.
SB
