Mada postoje pozitivni signali da bi Rusija mogla odobriti produženje misije EUFOR-a u Bosni i Hercegovini, sudbina misije ostaje neizvjesna te su zbog toga u sjedištu NATO-a saveza u Briselu već mjesecima “u toku pripreme za stvaranje alternative”, navodi se u analizi austrijskog lista Der Standard.
Novinarka Adelheid Wolfl u analizi navodi da je posjeta američke ambasadorice pri NATO-u Julianne Smith Sarajevu prije nekoliko sedmica predstavljala signal upućen Moskvi: “Šta god Kremlj odluči, SAD će vojno stati iza Bosne i Hercegovine”.
Ova poruke dolazi u kontekstu toga što ove sedmice, 3. novembra, ističe mandat vojnoj misiji EU-a EUFOR Althea, a produženje mandata Vijeće sigurnosti UN-a odobrava svake godine. Wolfl navodi da je Rusija u prošlosti prijetila da neće podržati produženje mandata, te da je tekst mandata prošle godine izmijenjen na poticaj Kremlja kako bi se izbrisala referenca na Visokog predstavnika.
Zbog toga su u sjedištu NATO-a u Briselu već mjesecima u toku pripreme za stvaranje alternative misiji EUFOR-a, navodi ona.
Aneks 1 Dejtonskog sporazuma
Prema pisanju ove novinarke, pravni stručnjaci u sjedištu NATO-a su uradili analize sa zaključkom da bi eventualna misija NATO-a u BiH bila u skladu sa Aneksom 1 Dejtonskog mirovnog sporazuma i da stoga nije potrebno odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a.
Austrija, koja trenutno ima najveći kontingent u EUFOR-u, a koja je također dugo godina obezbjeđivala komandanta, u početku navodno ne bi učestvovala u mogućoj misiji NATO-a, nego bi se povukla. Tek nakon toga bi izvršila procjenu da li da ponovo učestvuje.
Mađarska je navodno izrazila interes da obezbjedi budućeg komandanta, međutim, Wolfl navodi da su “liberalne snage u EU zabrinute zbog sve većeg uticaja Mađarske u jugoistočnoj Evropi”, a prema riječima diplomata, Slovačka također ne bi željela da budući komandant dolazi iz Mađarske.
U međuvremenu se Njemačka, koja je nedavno poslala dvadesetak vojnika u Bosnu i Hercegovinu za EUFOR, namjerava fokusirati prvenstveno na istočno krilo NATO-a.
Pozitivni signali
Wolfl navodi da su proteklih dana signali upućivali na to da će Kremlj ove sedmice ipak odobriti produžetak misije EUFOR-a u Vijeću sigurnosti UN-a, pogotovo uzimajući u obzir to što bi se misija NATO-a u Bosni i Hercegovini još više kosila sa interesima Rusije. Međutim, ističe da “ništa nije sigurno” s obzirom na rat u Ukrajini.
Ona ističe da je Rusija posljednjih godina prvenstveno pojačala svoj uticaj na bh. entitet Republiku Srpsku, te da je “secesionistički nacionalista” Milorad Dodik “Putinov čovjek na Balkanu” kojim “upravlja Kremlj”.
Dodaje da, u slučaju da Rusija ipak uloži veto, EU razmatra produženje misije EUFOR-a bez mandata UN-a, i to na osnovu poziva tročlanog Predsjedništva BiH.
Međutim, Wolfl upozorava da ovakvo “rješenje” nosi određene probleme.
“Trenutno je u tročlanom državnom Predsjedništvu Milorad Dodik, kojeg će uskoro zamijeniti Željka Cvijanović. Stavljanje misije EUFOR-a u političku zavisnost ova dva pro-ruska političara bilo bi rizično. Pogotovo zato što vojni eksperti pretpostavljaju da bi Dodik – a time i Kremlj – mogao onda nametnuti uslove”, navodi ona.
Opasni uslovi
Jedan od uslova koji bi mogao biti postavljen je zahtjev da se misija EUFOR-a produži bez dogovora ‘Berlin plus’, upozorava Wolfl.
Prema ovom sporazumu, NATO ima pravo da u hitnim slučajevima interveniše, pod uslovom da je donijeta odgovarajuća politička odluka.
Navodi da bi također bi bilo moguće da Dodik postavi drugačije uslove, na primjer da EUFOR-u više ne bude dozvoljeno da djeluje u Republici Srpskoj, već samo u Federaciji, ili samo u svrhu obuke.
“Sve bi to bilo neprihvatljivo za EU, a još više za NATO”, ističe Wolfl.
“Činjenica da se čak razmišljalo o produženju EUFOR-a na osnovu poziva bosanskohercegovačkog državnog Predsjedništva stavlja Dodika – a time i Putina – u dobru pregovaračku poziciju. Na primjer, ako EU ne odgovori na Dodikove uslove za proširenje EUFOR-a, Dodik bi mogao tvrditi da EU ne želi da sarađuje, te bi stoga imao dobre argumente protiv moguće misije NATO-a. U svakom slučaju, ograničavanje izvršnog mandata EUFOR-a moglo bi imati negativne posljedice, jer bi sigurnost građana Bosne i Hercegovine mogla biti manje efikasno zaštićena,” upozorila je.
Hrvatska zainteresovana za angažman u BiH
Američki državni sekretar Antony Blinken je prije nekoliko mjeseci jasno stavio do znanja Kremlju da će misija NATO-a biti stacionirana u Bosni i Hercegovini ako Rusija više ne pristane na EUFOR. Pored Austrije, u Bosnu i Hercegovinu su svoje trupe poslale i Turska, Mađarska i Rumunija.
Međutim, Wolfl navodi da su neke zemlje EU “zabrinute zbog mogučnosti pojačanog angažmana Turske u slučaju povlačenja Austrije”.
Posebno Hrvatska pokazuje veliki interes za angažman i “želi utjecati na Ministarstvo odbrane BiH” slanjem savjetnika u sjedište NATO-a u Sarajevu, što druge zemlje EU smatraju problematičnim, navodi ona.
Zatim objašnjava da je Hrvatska bila uključena u rat u Bosni i Hercegovini i da se ta zemlja “ne smatra se neutralnim akterom zbog ogromnog uticaja koji ima na unutrašnja pitanja” u BiH. Međutim, ostaje nejasno je da li bi i Hrvatska mogla poslati trupe u slučaju da misije NATO-a.
Wolf ističe da, ako bi Hrvatska poslala vojnike, moguće je i da bi Srbija, koja je dio NATO Partnerstva za mir, mogla tvrditi da treba da šalje trupe u Bosnu i Hercegovinu, “iako bi se to u zemlji doživljavalo kao prijetnja, obzirom na ratnu historiju”.
Ističe da su Srbija, Bosna i Hercegovina i Kosovo jedine zemlje koje nisu članice NATO-a u jugoistočnoj Evropi. Smatra da bi se Kosovo, koje namjerava da ima funkcionalnu državnu vojsku do 2029. godine, odmah pridružilo savezu, ali ističe da je u tom slučaju problematično što neke zemlje NATO-a, poput Španije, nisu priznale Kosovo.
“Rusija prvenstveno pokušava da utiče na desničarske nacionaliste na Balkanu”, upozorava Wolfl.
Propagandne aktivnosti Rusije
Wolfl zatim citira istragu iz 2017. godine, objavljenu od strane Projekta izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji (OCCRP) i partnerskih organizacija, koja pokazuje da su “ruski špijuni i diplomate godinama bili uključeni u širenje propagande i izazivanje razdora, posebno u Sjevernoj Makedoniji”, te da “Kremlj želi da spriječi ulazak balkanskih zemalja u NATO i EU”.
Prema makedonskom kontraobavještajnom brifingu iz 2017. godine, zemlja je bila podvrgnuta “teškoj subverzivnoj propagandi i obavještajnim aktivnostima koje su vođene preko Ambasade Ruske Federacije”.
Na kraju navodi da se, prema obavještajnim dokumentima, ruski ambasador Oleg Shcherbak sastao se sa zvaničnikom makedonskog ministarstva vanjskih poslova u aprilu 2017. godine, te mu poručio da je cilj Rusije stvaranje “pojasa vojno neutralnih zemalja” na Balkanu.
n1
