Skandalozne izjave Milorada Dodika o opsadi Sarajeva nisu ništa novo. Tvrdnjama kako je Sarajevo bilo u blokadi, a ne pod opsadom, da je etnički očišćen grad, danas se pridružila i Sanja Vulić, šefica kluba SNSD-a u Predstavničkom domu PSBIH kazavši kako su “Sarajlije same same ubijale”. U tom kontekstu spomenula je i Markale.
Reagirali su iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida, poručili Dodiku i njegovim naratorima da što hitnije pročitaju presude međunarodnih sudova.
Predsejdnik Udruženja, Murat Tahirović kaže:
“Poslaćemo brošure Dodiku i Sanji Vulić, da pročitaju šta su rekle sudije koje nisu po nacionalnosti Bošnjaci, ali su utvrdili da se Bošnjaci na Dodikovu žalost, nisu sami ubijali već su ginuli od granata koje su proizvedene i u Kragujevcu. Od jedne takve ubijeni su ljudi na Markalama.”
Za zločine počinjene tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995.godine.pred Haškim tribunalom presuđene su četiri osobe, Stanislav Galić, komadant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS i to na kaznu doživotnog zatvora, njegov načelnik štaba, Dragomir Milošević, na 29 godina zatvora. Dio doživotnih presuda Radovanu Karadžiću, ratnom predsjedniku Republike Srpske, te Ratku Mladiću, ratnom komandantu VRS, odnosi se upravo na terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva.
Slobodan Milošević i Đorđe Đukić su preminuli prije izricanja presude.
Za šta su odgovorni, prenosimo tek dio presude u predmetu Galić gdje se navodi kako je od septembra 1992. godine, jedan dio VRS-a pod nazivom Sarajevsko-romanijski korpus, praktično opkolio Sarajevo. I tu se zadržao sve do avgusta 1994 godine.
“Van razumne sumnje dokazano je da su sarajevski civili zaista bili meta namjernih napada snaga korpusa Napadani su dok su bili na sahranama, u kolima hitne pomoći, tramvajima, autobusima ili na biciklima. Napadani su dok su obrađivali baštu, kupovali na tržnici ili čistili gradske ulice. Djeca su bila meta napada dok su se igrala ili šetala ulicama. Napadi su uglavnom poduzimani danju. Nisu bili odgovor ni na kakve vojne prijetnje. Napadači su u većini slučajeva mogli jasno vidjeti da su se njihove žrtve bavile svakodnevnim civilnim aktivnostima.”
I to su dokazane činjenice koje je lako pronaći , ili kako je na godišnjicu opsade Sarajeva poručio Serge Bramertz, glavni tužitelj Međunarodnog suda.
“Na desetine hiiljada dokumenata postoji o strašnoj istini koju je je doživio ovaj grad i njegovi stanovnici. Svima su dostupni. I danas postoje oni koje pokušavaju da relitiviziraju i minimiziraju ove činjenice. Političari uspostavlju pseudonaučne komisije koje treba da napišu novu istoriju opsade u cilju političke dobiti Ti jednostavno ne može proći. Činjenice su utvrđene.”
Mnogo je reakcija danas stiglo na Dodikove navode.
Islamska zajednica najoštrije je osudila “izjave kojima se pokušava krivotvoriti istina, dok se ubrzano radi na ‘rehabilitaciji’ ne samo zločinaca koji su presuđeni za udružene zločinačke poduhvate, nego i ostvarenju njihovih ratnih ciljeva u miru”. Izjave je osudio i član Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, zatražio od predstavnika EU da se pridruže sankcijama protiv političara koji negiraju pravosnažne presude.
Gradonačelnica Sarajeva poručila Dodiku da poštedi Sarajevo mržnje, laži i nacionalizma koje koristi za ostvarivanje lične koristi, dok je Vojin Mijatović, federalni ministar naglasio kako Dodikova izjava predstavlja još jednu u nizu provokacija kojoj je cilj sijanje nacionalne mržnje.
Komentirao je i Saša Magazinović, državni parlamentarac:
“On govori o nečemu što je bilo prije 27 godina gurajući prst u oko Sarajlijama, na uredljiv način znajući da će dobiti reakcije. Sve da ne bi govorio o tome što će biti za 27 dana jer se približava rok kad on treba isplatiti ogromne količine novca koje on u ovom trenutku nema. I ne znam zašto je to danas tema s njegove strane, odakle mu potreba da izvrće istinu.”
Tokom 1.425 dana, koliko je trajala opsada Sarajeva, ubijeno je blizu 14.000 ljudi.
Na grad je u prosjeku padalo 329 projektila dnevno. Na njihovoj meti bili su civilni, kulturni i vjerski objekti.
Među važnijim objektima koje su pretrpjele razaranje bile su zgrada Predsjedništva Republike BiH i Vijećnica, koja je 25.aprila 1992. godine izgorila zajedno s dva miliona knjiga i 300 rukopisa neprocjenjive vrijednosti.
