Na nedavnoj objavi na Redditu pojavila se zanimljiva priča o jednom Hrvatu koji se na forumu potpisuje kao “Yalador” i nedavno je posjetio Beograd.
U kontekstu čestih medijskih napetosti između Hrvata i Srba, ovakva priča dolazi kao osvježenje.
“Proveo sam tjedan dana u Beogradu i bio sam iznenađen koliko su ljudi bili srdačni prema meni kao Hrvatu (ili bar sam tako doživio). Jednom prilikom sam pitao jednu gospođu na ulici kako da dođem do centra grada, a ona me odmah pitala odakle sam. Rekao sam joj da sam iz Zagreba i dodao da sam došao samo da se družim s ekipom. Ona je odmah prekinula što je radila i provela me gradom satima. Bilo je izuzetno ugodno. Kasnije te iste večeri, otišli smo u kafić na pivo. Kada smo pitali konobara koji je dobar izbor piva, primijetio je da smo Hrvati i odmah spojio dva stola kako bismo imali više mjesta. Bio je oduševljen što smo došli, platio nam je rundu piva, donio čips i posluživao nas kao da smo posebni gosti. Sljedećeg dana nas je sreo u prolazu i gotovo se rasplakao kada smo mu rekli da idemo kući. Osjećao sam se isto tako emotivno… čak i u hostelu gdje sam odsjeo. Razmijenili smo brojeve telefona i još uvijek se redovno čujemo, pitamo jedni druge kako nam ide. Svima koji me pitaju je li sigurno posjetiti Beograd, odgovaram da je sigurnije nego u nekim dijelovima Zagreba. Planiram se vratiti i ove godine na par dana i nadam se ponovno doživjeti sve te divne trenutke.”
Korisnik Reddita poznat kao “Knoxcro” podijelio je svoje iskustvo:
“Više puta sam posjetio Beograd iz čistog gušta, jer mi je jedan od najboljih prijatelja odatle, a nedavno sam bio i u okolici Novog Sada te na svadbi u Čačku. Zbog dugogodišnjeg igranja online igara, već više od 15 godina redovno sam u kontaktu s ljudima diljem Srbije, i sam sam dijelom odatle.
Usudio bih se reći, najbolji domaćini koje sam ikad upoznao, direktni u komunikaciji što jako cijenim, i odlični u šali. Ja zapravo ne gledam na Srbe kao “njih” ili “oni”, jer sam se toliko družio s njima da se osjećam kao da sam dijelom njih. Ne definiram svoju nacionalnost kao nešto fiksno (ne osjećam se ni kao Hrvat, ni kao Jugoslaven, ni kao išta slično; kad me netko pita odakle sam, jednostavno kažem).
Ljudi bi se iznenadili koliko Srbi cijene Hrvate, ali to nije zbog srama zbog rata, kako je netko komentirao. Mislim da nas vole jer znaju da su i nas i njih manipulirali i ne žele nastaviti tu umjetnu mržnju. Što se tiče rata, ne vole razgovarati o tome jer se boje da će to voditi prema provokacijama s naše strane. Jednostavno, ne žele prihvatiti da su ih neki smatrali zločincima, što se slažem s njima, pogotovo jer sam i sam bio dijete tijekom rata.”
Ova dva iskustva jasno pokazuju da je moguće graditi pozitivne i tople odnose između ljudi iz različitih zemalja, unatoč povijesnim i političkim tenzijama.
