Situaciju u Bosni i Hercegovini u N1 Newsroomu analizirao je Indexov kolumnist Gordan Duhaček.
Na pitanje je li tko od aktera uključenih u pitanje oko promjene izbornog zakona u BiH pozitivac, Duhaček kaže da bi se možda moglo pronaći nekoga u redovima opozicije, ali da sigurno nije nitko od ovih koji trenutno sudjeluju u bilo kojem dijelu vlasti.
“Željko Komšić je 2006. kada se prvi puta kandidirao imao jednu validnu ideju koju je vrijedilo isprobati, ali nakon toga sve što je učinio je bilo katastrofalno i pogrešno. On je kao predstavnik hrvatskog naroda uopće odbijao odlaziti u određene dijelove BiH gdje su Hrvati većina”, rekao je Duhaček.
Podsjetio je da je za njegov reizbor 2010. godine javno agitirao i Zoran Milanović.
“A svakome je bilo jasno nakon prvog mandata da je ubleha, dakle, u osnovi politički prevarant koji je ideji građanske BiH nanio više štete nego zajedno Ratko Mladić, Radovan Karadžić ili bilo tko drugi iz nacionalističkih stranaka. Ideju građanske BiH pretvorio je u ideju bošnjačke hegemonije”, smatra Duhaček.
Kazao je i da je jedini cij Komšića osvojiti još jedan mandat u Predsjedništvu.
“Jer što bi on drugo radio? Jedini cilj mu je da još četiri godine bude na toj poziciji, prima plaću, beneficije i na kraju nezasluženu mirovinu”, dodao je.
Napominje da se kod izbora Komšića dogodila promjena motiva.
“Jer 2006. se nije glasalo s namjerom da se diskreditira Hrvate, nego da se hakira taj sistem tri nacionalnosti nekom drugom idejom. Ali Komšić se savršeno uklopio u postojeći sistem, nije ga hakiao. Dapače, ojačao je te nacionalne tenzije i sada funkcionira kao netko za koga će glasati određeni dio Bošnjaka iz osjećaja odmazde”, kazao je Duhaček.
“Dragan Čović je predsjednik HDZ-a od 2005. godine. Otkako ga vodi, broj Hrvata u BiH se značajno smanjio, život u dijelovima gdje HDZ ima kontrolu je zagušen, sve ovisi o pripadnosti stranci, ne dopušta razvoj opozicije, a usput je ušao u to suludo savezništvo s Miloradom Dodikom”, rekao je Duhaček.
Ističe da je bio potreban jači međunarodni pritisak za promjenu izbornog zakona u BiH, a u tom pogledu skloniji je Plenkovićevom pristupu nego Milanovićevom.
“Mislim da je tu pozitivac ipak bio Plenković, da je njegov način bio pametniji i mogao je prije dovesti do rezultata”, rekao je, pa dodao:
“Jedna od stvari u kojoj je Milanović naročito pogriješio u tim svojim naletima je da se on konstantno pozivao na Daytonski sporazum. Problem je što taj sporazum u BiH ne funkcionira. Cijeloj BiH treba nadogradnja Daytonskog sporazuma.”
Duhaček je kazao i da se nedavno u Bruxellesu uvjerio da tamo nitko nije posebno čuo za to što Milanović govori.
“Čitava ta intervencija je ostala nezapažena. Što se tiče Njemačke, tu se već počela percipirati ta Milanovićeva prijetnja, ali najveća šteta Milanovića je što je uspio dodatno zatrovati odnose u BiH. Ona već ima dovoljno trovača, a on je tu uletio kao jedan od talentiranijih i doista je dao sve od sebe da tu nekako stvori još više mržnje i netrpeljivosti”, rekao je Duhaček.
Ipak napominje da je Dodik najveći problem za BiH
N1
