Čini se da je Vladimir Putin konačno shvatio da neće dobiti rat u Ukrajini.
Čini se da je Vladimir Putin konačno shvatio da neće dobiti rat u Ukrajini. Međutim, poduzevši značajne korake prošle sedmice kako bi se osigurao da ga ipak ne izgubi, povisio je uloge na načine koje možda ne može kontrolirati, počinje svoju analizu za Times profesor Mark Galeotti.
Paraliziran nedostatkom lakih izbora u svjetlu efikasne ukrajinske protivofenzive na sjeveroistoku i jugu, Putin se kolebao. Čini se da je razmišljao o daljnjim prodorima kijevskih snaga kad je 15. septembra otišao u Uzbekistan na summit Šangajske organizacije za saradnju, međunarodne grupe poznate i kao “klub autokrata”.
Putin se u Samarkandu nadao izjavama podrške od lidera Kine, Indije i Turske, koji su svi imali svojih problema sa Zapadom. Umjesto toga, iza kulisa ga je dočekala “jezikova juha” kineskog predsjednika Xi Jinpinga u vezi s invazijom na Ukrajinu, a pred kamerama ga je ukorio čak i indijski premijer Narendra Modi koji mu je rekao: “Današnje doba nije doba rata, razgovarao sam s tobom telefonom o tome”.
Bijesan i posramljen
Izvori bliski ruskoj predsjedničkoj administraciji tvrde kako je Putin bio bijesan i posramljen. Vratio se u Moskvu uvjeren da se ipak ne može nastaviti nadati da će se događaji uskoro okrenuti u njegovu korist. Morao je nešto učiniti, i to brzo.
Rezultat je bio paket mjera na brzinu sastavljen od prijedloga njegova osoblja, vojske i političkih savjetnika. Glavna namjera bila je riješiti nedostatak ljudstva na frontu, pokušati odvratiti Kijev i pružiti neku vrstu ‘dobrih vijesti‘ za osvježenje službenog narativa. Iako će ove mjere imati učinak na bojnom polju, riskiraju i stvaranje neželjenih posljedica koje će biti opasne za Putina.
U utorak je ruski parlament usvojio niz amandmana koji pooštravaju kazne za građane koji se opiru mobilizaciji te za vojnike koji ne slijede naredbe. Bilo je najavljeno i javno obraćanje Putina, koje je kasnije odgođeno za jedan dan. S obzirom na to da je svojevremeno bio pustio čak i Papu Franju da ga čeka, nije bilo neobično da je isto učinio i svom narodu, piše Galeotti.
Inače, te su večeri agencije za ispitivanje javnog mnijenja koje je naručio Kremlj navodno provele telefonska istraživanja širom zemlje kako bi procijenile raspoloženje javnosti. Možda bi bilo bolje da je Putin obratio pažnju na iznenadni egzodus mlađih muškaraca, jer su letovi u inozemstvo rasprodani.
Sljedećeg jutra Putin je objavio djelomičnu mobilizaciju. Iako se invazija na Ukrajinu i dalje službeno vodi kao ‘specijalna vojna operacija‘, a ne rat, ipak će 300.000 rezervista biti pozvano na prvu borbenu liniju, a trenutni vojni ugovori bit će produženi. Putin se nadao da će to izbjeći, potpuno svjestan političkih posljedica. Ipak nesrazmjeran broj profesionalnih vojnika dolazi iz neruskih regija u zemlji, tako da je za većinu Rusa rat bio nešto što je daleko od njih. Sve do prošle sedmice. Sada pak brojne porodice ne mogu biti mirne, jer ne znaju ko bi od muških članova mogao biti mobiliziran, a to je onda izazvalo nove proteste kod kuće.
Proziran gambit
Također je najavljeno održavanje referenduma u okupiranim područjima Ukrajine o njihovom pripajanju Rusiji. Iako nemaju ni trunke međunarodnog legitimiteta, a Rusija niti ne kontrolira u potpunosti dotične regije, referendumi su u toku i niko ne sumnja da će se na njima pokazati kako je velika većinu za pripajanje Rusiji. Kada im vlada pristane poželjeti dobrodošlicu u Rusku Federaciju, to će se obznaniti stanovništvu koje je gladno dobrih vijesti kao dokaz suštinske pravednosti njihove stvari.
Naposljetku, Putin je ponovno izbacio nesuptilne nagovještaje da će pribjeći nuklearnom oružju ako bude izazvan. Očito se nada da će ove apokaliptične prijetnje odvratiti daljnje upade na ono za što će Moskva sada tvrditi da je ruski teritorij. Ruska nuklearna doktrina koristi se za odbranu domovine, a nakon aneksije okupirana područja će se smatrati takvima, barem što se tiče Kremlja.
Ovo je proziran gambit i gotovo sigurno blef, nastavlja u svojoj analizi Galeotti, upravo zato što je Putin smatrao potrebnim reći da ‘ovo nije blef‘ – sigurno se nada da će, čak i ako Kijev ne bude uvjeren u njegovu prijetnju, nervozni Zapad lobirati kod Ukrajinaca da se suzdrže.
No, čini se da nema dokaza da će se to i dogoditi. To također stavlja Putina u dvije zamke koje si je sam napravio. Sve do prošle sedmice imao je dosta prostora za definiranje ‘pobjede‘. Međutim, sada se svako povlačenje, a bit će ga još, više ne može pretvoriti u samo “novo pregrupiranje”. Putin će se suočiti s novim nizom neugodnih izbora dok Ukrajinci budu navaljivali: pokušati eskalirati situaciju, što sa sobom nosi ozbiljne opasnosti, ili biti vođa koji je predao “rusko tlo”.
Najveći gubitak
Naravno, najveći gubitak bio bi Krim. Aneksija bi mu se mogla obiti o glavu. Prethodno su Zapad i, nevoljko, Kijev priznali da je Krim poseban slučaj, teritorij za koji ne vjeruje samo Kremlj, nego i većina Rusa da im pripada. Kao rezultat toga, dok su Ukrajinci gađali određene vojne i političke mete, prihvaća se da bi izravni upad na poluotok vjerojatno pokrenuo neku rusku eskalaciju.
Međutim, tvrdnjom da je sav okupirani teritorij sada ruski, razvodnio se statusa Krima. Prema savjetniku ukrajinskog ministarstva odbrane, “ovo stavlja Krim u igru, a Amerikancima će biti teže žaliti se”, zaključuje u svojoj analizi za Times Mark Galeotti
(Jutarnji list)
