Zbog tenzija na Kosovu raste napetost na Balkanu. Građani su u strahu, naročito nakon što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poslao zapaljive poruke, a ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin potvrdio da budala za ratovanje ima na sve strane. Svakako ovakve izjave daju krila i članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku da priča o otcjepljenju Republike Srpske.
Kakve su mogućnosti vojnog djelovanje Srbije na Kosovu, da li bi se napetost s Kosova mogla da se prenese na BiH, o svim mogućim scenarijima za “Slobodnu Bosnu” je govorio ekspert za sigurnost Nedžad Ahatović.
Na Kosovu je napeta situacija, Vučić je čak i otvoreno zaprijetio vojnom intervencijom ukoliko dođe do ugrožavanja srpskog stanovništva na sjeveru Kosova. Šta mislite koliko je moguće da Srbija vojno djeluje?
-Srbija je spremna da vojno djeluje odavno, bitno je stvoriti povoljne međunarodne uslove da bi se posegnulo uopće za vojnom opcijom. Njen uspjeh zavisio bi u prvom redu od brzine dosezanja referetnih tačaka na zacrtanoj maršuti odvijanja vojne operacije. Svako kašnjenje u realizaciji operacije koja predstavlja najsloženiji oblik oružane borbe, povlačio bi za sobom redefiniranje ciljeva, pregrupisavanje snaga, dovlačenje novih snaga što iziskuje vrijeme, a vrijeme ne ide u prilog Srbiji, jer bi međunarodni pritisak da se prekine sa neprijateljstvima rastao iz sata u sat. Srbija bi bila izložena javnoj osudi svijeta, oštrijim sankcijama, a u konačnici možda i unilateralnoj primjeni sile od strane u prvom redu SAD-a. Stoga je otpor snaga sigurnosti Kosova naročito u prvom satu odvijanja operacije od presudnog značaja za očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Kosovo.
JASNI PLANOVI VOJSKE SRBIJE
Predsjednik Vučić izjavio je jedne prilike da Vojsci Srbije s obzirom na konstantan proces modernizacije i nabavke nove opreme trebalo svega četiri sata da se vrate na Košare odnosno na granicu sa Albanijom. Dakle, postoje jasni planovi Vojske Srbije za vojnu intervenciju na Kosovu i pored prisustva KFOR-a, odnosno NATO-a i jakog uticaja međunarodnog faktora posebno SAD-a u regionu. Oni se oslanjaju prije svega na komplikovan proces odlučivanja o upotrebi sile koji NATO ima gdje bi recimo Mađarska sa još nekim zemljama EU bila suzdržana, a pitanje je kakav bi bio stav Crne Gore po pitanju vojnog uplitanja Saveza u novu situaciju na Kosovu. No, za sada nema još uvijek uslova da Srbija uspješno izvede vojnu intervenciju i da teritorijalno zaokruži i u kasnijem razvoju situacije u pregovorima zadrži recimo srpske opštine na sjeveru Kosova gdje Srbi čine 95 posto stanovništva. To ne znači da Srbija neće posegnuti za silom u datom trenutku, pa i u ograničenom obliku, jer bi i pored propasti vojnih operacija, Vučić zbog svoje odvažnosti i suprotstavljanja velikim silamam zbog Kosova bio sasvim sigurno doživotno biran na funkciju predsjednika Srbije.
Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin stvara napetost
Svojim izjavama dodatnu napetost stvara i ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin koji tvrdi da budala za ratovanje ima na sve strane. Vaš komentar na njegove izjave?
– S obzirom na ponašanje i izjave koje daje, a koje zaista ne zavrijeđuju ozbiljan komentar, ministar unutrašnjih poslova Srbije vjerovatno najbolje razumije taj prizeman nivo inteligencije i sa tog aspekta daje svoju ekspertizu o budalama.
Ukoliko dođe do vojne intervencije Srbije, šta mislite kako bi se odvijala?
-Bio bi to pokušaj reprize konflikta između Azerbejdžana i Armenije od prošle godine. To znači da bi naoružane bespilotne letjelice odnosno taktički borbeni dronovi sa kojima Srbija raspolaže od maja mjeseca ove godine (nabavka kineskih taktičkih borbenih dronova CH-92A za 19,6 miliona USD), zajedno sa inteligentim streljivom (Domaće vođene rakete zemlja zemlja ALAS-B ili veće razorne moći KOŠAVA dometa 60 odnosno 50 km) bili oružje prvog udara uz sadejstvo ratnog zrakoplovstva, posebno jurišnih helikoptera MIl MI 35, specijalnih snaga KOV-a u prvom ešalonu i u drugom ešalonu znatnih kapaciteta oklopnih jedinica KOV-a koje su već prebazirane u Sandžak. Sa tom razlikom što bi zbog male kvadrature terena, geografskog reljefa, razvijenih putnih komunikacija i demografske strukture stanovništva, gdje bi Vojska Srbija bila dočekana kao osloboditelj, a snage sigurnosti Kosova napadane i blokirane od strane civilnog stanovništva, sve skupa trajalo znatno kraće, svega par sati. Realna procjena je da bi napadnim kolonama Vojske Srbije trebalo manje od 90 minuta da dođu do Ibra.
BIH IMA RAZVIJEN SISTEM ODBRANE
Da li bi se napetost s Kosova mogla da prenese na BiH i je li sličan scenario izvodljiv u BiH?
-Ukoliko bi se vojna intervencija Srbije na kraju okončala sa formiranjem zajednice Srpskih opština na sjevereu Kosova, kao zasebnim entitetom odvojenim i učinjenim u najmanju ruku jednakim sa suverenitetom Prištine, to bi sasvim sigurno u prvom redu poremetilo balans sile u regionu, ustoličilo Rusku zonu uticaja na Balkanu i poljuljalo autoritet NATO-a, EU i SAD-a. To bi Dodiku bilo dovoljno da konačno ostvari svoje prijetnje secesijom nadajući se sličnom pozitivnom ishodu. Treba ipak imati na umu da Bosna i Hercegovina ima do kraja razvijen sistem odbrane, da su naše oružane snage, bez obzira na stanje kapaciteta ili proces odlučivanja o njihovoj upotrebi kandidat za članstvo u NATO-u što govori o njihovoj spremnosti unatoč svim poteškoćama, i da je Bosna i Hercegovna preživjela kao država u daleko nepovoljnijim međunarodnim okolnostima gdje je bukvalno nenaoružana bila suočena sa četvrtom vojnom silom u Evropi.
Da li je upravo sve ovo što vidimo zajednička taktika Vučića i Milorada Dodika?
-Vučić je ipak političar od formata, što se za Dodika ne može ni iz daleka tvrditi. Cilj je defintivno isti, razlika je u pristupu. Dodik vjeruje da što je bezobrazniji to ostvaruje veći rezultat u svim aspektima secesionističke politike koju vodi. To donekle odgovaara Vučiću koji se Dodiku nameće kao mentor i s njim odnosno sa njegovim ponašanjem također trguje u odnosima sa EU. Ono gdje se razilaze, je dinamika eskalacije evetulane krize. Dodik hoće sve sad i odmah, dok Vučić vrlo operzno balansira kao sa izjavama, tako i sa konkretnim potezima. Vučić je naime za razliku od Dodika svjestan da bi ozbiljnija kriza na Zapadnom Balkanu bila okončana djelovanjem velikih sila u političkom i vojnom smislu. Velike sile ne dozvoljavaju malim zemljama da ostvaruju svoje interese bez njihovog miješanja. To Dodik ne želi da uvidi iako je svjestan toga, jer ima primjer koji se ogleda u Dejtonskom mirovnom sporazumu. On, a i donekle i Vučić polaze od pogrešne premise, da je Dejton spasio Bosnu i Hercegovinu od raspada i da bi to bio ishod ukoliko bi se Dejton napustio. Napriotiv Dejton je spasio manji entitet od činjenice da bi taj dio državnog teritorija BiH bio vraćen u ustavno pravni sistem međunarodno priznate i suverene države Republike Bosne i Hercegovine.
Umjesto toga Dejton je dao široku autonomiju entitetu RS opet u ustavnom okviru BiH.
Kockati se s tim je od gotovog praviti veresiju, što je Vučiću i te kako jasno, ali to Dodiku nije dovoljno, jer što je BiH bliža Briselu to je Dodik i slični njemu bliži zatvoru.
(Razgovarala: E. KOKOR)
SB
