Čiček Hatun ističe se kao jedina Srpkinja koja je sultanu rodila djecu, ali njena priča ostaje relativno nepoznata. Dok su ličnosti poput Mare Branković i Olivere Lazarević stekle slavu kao istaknute Srpkinje u haremu osmanskog sultana.
O porijeklu Čiček Hatun postoje oprečna mišljenja. Dok neki tvrde da je bila grčkog podrijetla, drugi sugeriraju da je mogla biti Francuskinja ili Mađarica. Međutim, Gijom Kaursen, koji obnaša dužnost tajnika Viteškog reda Svetog Jovana, tvrdi da je Čiček Hatun zapravo bila srpskog podrijetla. Ova tvrdnja ima težinu zbog Kaursenove izravne interakcije s princem Džemom, sinom sultana Fatiha Mehmeda i Čiček Hatun.
Osim toga, imamo Ismail Beya, koji joj je slučajno rođak. Ismail-beg je 1486. godine s Rodosa diskretno poslao povjerljivo pismo pisano na srpskom jeziku tadašnjem velikom veziru Koča Davud-paši. Prilično je intrigantno primijetiti da je čak i veliki vezir posjedovao znanje srpskog jezika, što služi kao svjedočanstvo o značaju koji je srpski jezik imao na osmanskom dvoru.
Prilikom posljednjeg osmanskog osvajanja srpske despotovine 1457. godine ušla je u harem. Godine 1459. rodila je princa Džemu, kasnije poznatog kao sultan Mehmed II. Prema Kaursenu, tvrdi se da je Čiček Hatun potjecala iz srpske vladarske obitelji, no ta je tvrdnja vrlo malo vjerojatna i lako se može odbaciti. Razlog tome je što je princ Džem želio naglasiti svoju plemenitu lozu s majčine strane, dok je njegov otac, sultan Mehmed, već tada pripadao najvišim ešalonima osmanskog društva.
Unatoč nastojanjima da Džemu odvoji od utjecaja europske kulture, njezini pokušaji su se pokazali neuspješnima. Jem se naposljetku oženio Elenom, koja je slučajno bila potomak Nicole di Pitigliana.
Nakon smrti njegovog oca Mehmeda II 1481. godine, princ Džem je preuzeo na sebe da proglasi svoj položaj sultana Anadolije. Ova odluka je dovela do sukoba sa njegovim starijim bratom Bajazitom, koji je dugo gajio aspiracije za vlast. Bajazitove pretenzije na autoritet temeljile su se na činjenici da je rođen 1447. godine, dok drugi princ još nije bio rođen, pa je tako od malih nogu preuzeo ulogu nasljednika (valije).
Bajazit se pojavio kao ključna figura u divanu, uz podršku utjecajnih velikih vezira i begova. Međutim, nepokolebljiva podrška i janjičara i velikog vezira bila je ta koja je na kraju utrla put Bajazitovoj pobjedi nad njegovim bratom Džemom. Kao rezultat toga, Bayazit se popeo na cijenjeni položaj 8. turskog sultana.
Janjičari koji su bili lojalni Bajazitu odgovorni su za ubistvo princa Džema. Nakon tragičnog gubitka sina, Čiček Hatun potražila je utočište u Kairu. Tamo je i umrla 1498. godine u 67. godini života.
Posebna intriga je činjenica da je priča o sudbini princa Džema poslužila Ivi Andriću kao katalizator za stvaranje lika Džem-sultana u glasovitom remek-djelu „Prokleta avlija“.
