Najglasniji su u kritikama, optužbama i prijetnjama. Iza zatvorenih vrata, slutimo, drugačija slika. I upravo iza zatvorenih vrata rješavaju se bitna pitanja, reći će za građane, a ustvari za vlastite političke ciljeve. To je odraz politike koju posljednjih godina vode stranke na vlasti.
O interesu građana deklarativno razmišljaju, a u praksi malo rade.
DRAGAN ČOVIĆ, predsjednik HDZ-a BiH
“Ništa se nismo dogovorili, ako govorimo o dogovaranju, ali u osnovi zadržavamo stanje koje do sada imamo.”
BAKIR IZETBEGOVIĆ, predsjednik SDA
“Danas smo napravili jedan korak, nije ga lako bilo napraviti, trajalo je sedam dana. Dajte nam sedam dana za sljedeći korak.”
MILORAD DODIK, predsjednik SNSD-a
“Ja sam mislio da ćemo mi nešto završiti, a oni opet nešto zatežu.”
Šou pred kamerama, a dogovor iza zatvorenih vrata. To je ono što smo vidjeli posljednjih godina. Dogovor koji podrazumijeva samo njihove maksimalističke zahtjeve ili podjelu novca od međunarodnih kredita i donacija. Deklarativno, sva trojica su za dogovor, ali onaj interni. Paradoks je što taj dogovor ruši državu.
NERZUK ĆURAK, profesor na Fakultetu političkih nauka UNSA
“Kad vi imate nacionalne, odnosno nacionalističke lidere koji se, sa pravom koji im niko nije dao na taj način, dogovaraju potpuno odvojeno, izvan sistema, negdje sjede zajedno i glavna je mantra da će dogovor spasiti Bosnu i Hercegovinu. Na tome naročito sada inistira Dodik, hajde da sjednemo da se dogovorimo, ali znate šta je cilj – pa, da nema države.”
I upravo to su nam pokazali – sistem im nije važan. Sve kreće od njihovog nepoštivanja pravne države, a pravosudne institucije posmatraju kao svoje političko sredstvo. Primjer – nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH i podnošenje raznih apelacija, koje se često koriste samo kao politički alat.
TANJA TOPIĆ, politički analitičar
“Vidjeli smo da je tema Ustаvnog suda vrlo često tema vrućih rasprava, prijetnje da se treba ukinuti Ustavni sud, zatim podnošenje različitih apelacija koje, zapravo, iskazuju jedan omalovažavajući stav dijela političkih partija i dijela političkih lidera prema institucijama sistema.”
AMIR SUŽANJ, novinar BHR1
“Zakon, odnosno nametnuti dijelovi Krivičnog zakona Valentina Incka koji govore o negiranju genocida, nisu nikakav pravi uzrok za čitavu ovu situaciju, pogotovo odluka Ustavnog suda o Zakonu o šumama. Oni su samo povod. Milorad Dodik je tražio bilo kakav povod, i da nije bilo ta dva slučaja, našao bi nešto treće, da krene u nešto što je prilično nepoznato i na ovakvoj političkoj sceni.”
I to je dobro uhodana praksa. Prijetnje otcjepljenjem, pitanja ko je legitimni predstavnik, a ko ne, razne apelacije i ucjene – temelj su politike vladajućih elita. Uz to je na sceni krađa, korupcija, talovi, i to je ono što definira današnju bh.ekonomiju.
TANJA TOPIĆ, politički analitičar
“Rezultati te politike danas su vidljivi golim okom. Ljudi masovno odlaze iz Bosne i Hercegovine, prostor je opustošen, osiromašen, živimo u jednom prostoru u kojem smo doživjeli i kulturno, duhovno, ekonomsko, privredno, moralno, političko osiromašenje.”
Što se njih tiče, situacija je jasna. Stanje je složeno, a nikome nije zaista stalo da otvara ustavna pitanja i sve ono što opterećuje bh. politiku.
Privreda i ekonomija su na koljenima i za njihov napredak, osim obećanja, nikad ne nude ništa.
SB