“Na svaku provokaciju treba reagirati što predanijim radom za jedno pravednije društvo i građansku državu”, kazao je Komšić.
– Borba za pravdu traje, baš kao i borba za istinu. Bitke se dobijaju jedna po jedna, tako i je Zakon o negiranju genocida umanjio broj pojedinačnih slučajeva glorifikacije i još će ga umanjivati, što dokazuje koliko je on bio nužan. Pokazuje i ko je sve i zašto blokirao njegovo donošenje – poručio je u razgovoru za Preporod.info Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Demokratske fronte.
Komšić upozorava “da nema dijaloga s negatorima genocida, kao i da samo treba jačati državu”.
– Kroz ovih dvadeset i sedam godina primjetna su dva procesa. Na jednoj strani baštinici političkih, vojnih i policijskih snaga koje su počinile genocid sve agresivnije, bestidnije i odvratnije slave genocid. Ovo je jedini genocid u povijesti koji se tako otvoreno, sistemski, putem skupština, vlada, javnih televizija, općina – slavi. Institucije jednog entiteta, onog koji nosi naziv po političkoj tvorevini koja je sprovela genocid, naprosto su taj najteži zločin postavile kao najveću vrijednost, glavni politički simbol, pa tako i ne vidimo razliku između vlasti i tzv. opozicije u entitetu RS. Glasovi otpora su pojedinačni, nažalost. Ponekad je to negiranje, slavljenje i umanjivanje tako bezobrazno da se kao jedino ljudski politički ispravno rješenje nameće prekinuti razgovor, napustiti prostoriju u kojoj, mimo toliko presuda, svjedoka, snimaka, grobnica i knjiga, neko opet cinično traži još dokaza – ističe Komšić.
– Mi i sa takvima, nažalost, moramo raditi i surađivati, na to nas tjera stvarnost: nepravedno ustrojstvo države, granice, a nekad i geopolitička kretanja – kaže Komšić.
Dodaje da snage lojalne državi čine mnogo da se genocid pamti.
– S druge strane, političke, društvene, nevladine, naučne i ostale snage lojalne državi i vladavini prava učinile su mnogo da se genocid pamti i izučava, ne samo u zemlji nego i širom svijeta. Genocid u Srebrenici neosporna je tačka u New Yorku, Berlinu, Briselu. On se negira i slavi samo tamo gdje su bile i ostale snage koje su ga provele ili podržavale: u Banjoj Luci, u Beogradu i, naravno, u Moskvi, kojoj, kao što vidimo kroz agresiju na Ukrajinu, zločin kao ratno i političko sredstvo nije nešto strano. Državi lojalne politike su, naravno, mogle i mogu više učiniti za grad Srebrenicu, ali i za cijelo srednje Podrinje, jer su u genocidu u*ijani i ljudi iz Bratunca, Vlasenice, Milića… – navodi Komšić.
Govoreći o zločinu, koji je najstrašniji kojeg historija pamti na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata, navodi da o tome najbolje govori to da “nisu s lica zemlje izbrisane samo porodice, nego cijele zajednice, sela”.
Zato je stava da nakon genocida ništa ne može biti isto.
– Ali raduje me jedan trend, trend jačanja institucionalnog pamćenja, razvoj Memorijalnog centra, podrška koju ta institucija dobija od svih državi lojalnih kantona, općina i drugih organa. Došle su i nove generacije, koje taj genocid nisu doživjele kao moja, ali kojima se ne mora nešto puno objašnjavati. Ponekad im čak i zavidim koliko precizno i odlučno govore o tome u kakvoj državi žele živjeti i šta nikada više neće dopustiti. Mislim da te mlade ljude moramo više slušati i otvarati im prostor u političkom i društvenom radu – kaže Komšić.
On tvrdi i da zajednice koje slave tuđu smrt i genocid ne mogu opstati. Uputio je poruku onima koji slave genocid kazvši da su “na putu, ne samo svoje propasti, nego i propasti novih generacija”.
– Volio bih da te političke elite, kakve-takve, u Srbiji i jednom dijelu Bosne i Hercegovine, pogledaju jednu Njemačku i jedan Japan, pa da vide gdje su te zemlje danas, zahvaljujući, između ostalog, i tome što su se hrabro suočile sa svojim teškim zločinima. Zajednice koje slave tuđu smrt ne mogu opstati – kazao je Komšić.
Poručio je preživjelima, porodicama i bližnjima u*ijenih da je obaveza svih probosanskih političara da ih slušaju, podržavaju i čine sve što mogu da njihovo iskustvo ne zaborave ni njihovi sugrađani niti cijeli svijet.
Poručuje da je ključno osigurati vladavinu prava.
– Nije naš zadatak da bilo koga civiliziramo, nego da osigurano vladavinu zakona. To dokazuje da prije svega i samo rad, akedemski, naučni, diplomatski i aktivistički može donijeti rezultate. O samim glorifikatorima ne treba mnogo razmišljati, oni sami sebe ne vide među civiliziranim svijetom, i nije naš zadatak da bilo koga civiliziramo, ali moramo osigurati vladavinu zakona i to je ono na čemu ćemo još morati raditi desetljećima. Na svaku provokaciju treba reagirati što predanijim radom za jedno pravednije društvo i građansku državu – naveo je Komšić.
SB
