Od jutarnje posjete barikadama i Sjevernoj Mitrovici ne postoji bolji način da se pripremite za popodnevni intervju sa kosovskim premijerom Albinom Kurtijem. Bila je subota, neradni dan i dan uoči Božića. Ali ništa vas, kada uđete u zgradu Vlade Republike Kosovo, ne može uputiti na zaključak da je praznični vikend. Premijer je kasnio nekih pola sata. Opravdano. Situacija na sjeveru njegove države je skoro dramatična. Ali Albin Kurti izgleda i zvuči poprilično mirno. Razgovor počinjemo tako što mu saopćavam da je on, u ovom trenutku, najpopularniji političar u Bosni i Hercegovini. Onda su došle teške teme. Barikade.
“Ako ih ne ukoni KFOR, mi ćemo”, reći će Kurti tokom intervjua
I uklanjanje barikada na sjeveru Kosova je, čini se, samo pitanje dana.
“To ne može trajati mjesecima. Ne može sedmicama. To može trajati samo danima”, objasnit će kosovski premijer.
Vrijeme koje smo imali na raspolaganju nije dopustilo da se dotaknemo svega planiranog. Ali osim o barikadama, razgovarali smo o Open Balkanu, o čudnim izjavama američkog diplomate Gabrijela Escobara, o Vučićevim paravojnim formacijama na sjeveru i malo o Bosni i Hercegovini.
Kurti: Nadam se da će se odnosi između Kosova i BiH poboljšati time što ćemo što prije ratifikovati u našim parlamentima taj dogovor koji smo postigli u Berlinu, 3. novembra u okviru Berlinskog procesa i da će na taj način, sa ličnim kartama, Priština i Sarajevo biti povezani. Toliko je studenata i drugih građana koji bi iz BiH željeli da posjećuju Kosovo i iz Kosova da dolaze u Sarajevo.
Istraga: Kada ste posljednji put bili u Sarajevu
Kurti: Bio sam prije četiri godine. Bio sam par puta u Sarajevu. Bio sam kad je bio premijer Denis Zvizdić. Ali trebam da dođem opet jer mislim da puno naših nedaća i puno naših izazova i problema koje imamo imaju isti uzrok. I zato ja mislim da Sarajevo, Podgorica, Priština, Skoplje, Tirana treba da surađuju i u smislu ovog zajedničkog uzroka naših problema koji imamo, pogotovo u smislu mira i sigurnosti.
Istraga: Šta je taj uzrok?
Kurti: Taj uzrok je Beograd takav kakvog ga mi znamo. I sada se očigledno vidi da vlast u Beogradu je ta koja želi da svojim potencijalom za destabilizaciju regiona bude ta koja će se koja će se prva čuti od strane EU i SAD-a. Znači, oni računaju na strah demokratskog zapada sa svojim potencijalom koji imaju, pogotovo vojnim,, jer znamo da Srbija izdvaja najmanje tri odsto svog bruto nacionalnog proizvoda za svoju vojsku. S druge strane, očigledno je, također, da službeni Beograd čeka ishod rata u Ukrajini, nekakav oportunizam, gdje bi oni željeli da, naravno, Rusija pobijedi. Ali sada, kada su vidjeli da je Ruska Federacija doživjela jednu široku i duboku ranu u Ukrajini, malo strepe i ne znaju kako da se ponašaju. Željeli bi da sjednu na nekoliko stolica, kao i prije, ali mislim da istovremeno oni čekaju, ne samo ishod rata u Ukrajini nego i promjenu administracije u Washingtonu. Oni bi željeli da se vrate nekim projektima koje su smislili prije nego što sam ja postao premijer, a to je razmjena teritorija. To je vrijeme Grenela gdje je Beograd želio da upotrebljava okolnosti u kojima nema dovoljno pažnje ka historiji i volji naroda, nego ko je jači, dobije najviše. I mislim da u tom smislu oni sada, ovu tenziju koja postoji danas na zapadnom Balkanu žele da još više povećavaju da bi i Washington i Brisel slušali njih.
Istraga: Hoćete li reći da je nestabilnost na Balkanu Vučićeva politička moneta?
Kurti: Naravno. Beograd ne vjeruje u demokratske vrijednosti. Oni upotrebljavaju demokratiju kao izgovor. Oni bi željeli da ne bude uopće demokratije. Samo onako, hajde, da imamo izbore, gdje će se utvrditi pobjednik koji se zna i prije izbora. U Srbiji se ne zna datum izbora. Rezultat se uvijek zna. I oni bi htjeli da demokratija bude sredstvo za legitimizaciju iste stranke, iste vlasti. Mislim da u tome pomaže dosta Srpska pravoslavna crkva čiji glavni politički uticaj se odnosi na ideju formalne demokratije bez političkog pluralizma i bez ljudskih prava. Ovaj uticaj SPC je bio veoma očigledan u Crnoj Gori. I za mene je veoma jasno da baš to što je Rusija uspjela sa svojim destruktivnim aktivnostima zajedno sa Srbijom u Crnoj Gori, a mi znamo da je Crna Gora članica NATO-a, ohrabrilo i Moskvu i Beograd da pokušavaju isto i po drugim zemljama našeg zapadnog Balkana. Znači, i na Kosovu, a ja mislim i u Bosni i u Sjevernoj Makedoniji. Jer kad su uspjeli da sa svojim destruktivnim angažovanjem u Crnoj Gori imaju uspjeha – donekle. Nije to potpuni uspjeh, ali ne možemo da kažemo da su doživjeli neuspjeh. Kad su tamo oni donekle uspjeli, naravno da ih to ohrabruje da pokušavaju i u Bosni i na Kosovu. Zato ja vidim da je destabilizacija glavno sredstvo Beograda, koje ide na ruku i Kremlju.
Istraga: Ali kako onda gledate na izjavu američkog zvaničnika Gabriela Escobara koji kaže da neće niko dopustiti da Kosovo ugrozi Srbiju. Da li Kosovo uopće može ugroziti Srbiju, i koliko je ta njegova izjava temeljena na činjenicama?
Kurti: S puno toga što kaže gospodin Escobar ja se slažem. Ali ima i nekih stvari gdje se ne slažemo. Naprimjer, utvrdili smo da imamo različito mišljenje što se tiče projekata Otvorenog Balkana. A i s druge strane ja mislim da on (Escobar) želi dobro Srbiji. On želi dobro i Kosovu. Želi dobro cijelom našem regionu. Ali gospodin Escobar misli da mu se diplomatija, sa izuzetno dobrim ponašanjem prema Beogradu, vratiti. Ali mi koji živimo ovdje znamo da to nije slučaj. Jer Beograt time što nije demokratski samo učvršćuje stav da našu velikodušnost oni razumiju kao strah prema njima.
Istraga: Hoćete li reći da gospodin Escobar pravi određene ustupke prema Beogradu?
Kurti: Mislim da ponašanje i deklaracije gospodina Escobara prema Beogradu jesu ustupci. Ali s druge strane, Beograd ne razumije ove ustupke. Oni ne misle da je to vrlina Escobara. Oni nisu u stanju da pomisle da je to velikodušnost Amerike. Oni misle, a, ovi nas se plaše. Zato, hajde da tražimo još više. Mislim da i gospodin Escobar, ako do sada nije razumio, veoma brzo će shvatiti da ova velikodušnost prema Beogradu se ne isplati.
Istraga: Na Crnoj Gori je, čini se, shvatio. Ali, otkako je gospodin Escobar došao na poziciju specijalnog izaslanika za zapadni Balkan nestabilne su postale BiH, Kosovo, Crna Gora. Da li je to posljedica ustupaka Beogradu?
Kurti: Ja mislim da je ovo direktna posljedica situacije u kojoj imamo lažnu neutralnost Beograda prema Ruskoj Federaciji. A ne možeš da budeš neutralan između vatrogasca i vatre. Kakva neutralnost tu. Ali Beograd se pravi da je neutralan oko ruske invazije u Ukrajini. Ova neutralnost jeste lažna. Ali sa druge strane imate neutralnost i demokratskog zapada naspram ove lažne neutralnosti. Neutralnost Zapada naspram neutralnosti Srbije je prava neutralnost. Dok je neutralnost Srbije prema Ruskoj Federaciji lažna neutralnost. Mislim da od ove premise imamo ove posljedice ponašanja Beograda. Mislim da će veoma uskoro i gospodin Escobar shvatiti da time što daješ nešto Srbiji ona ne postaje bolja. Naprotiv. Ja mislim da je to vezano time što se Beograd nije distancirao od svoje zločinačke prošlosti i režima Miloševića. I s druge strane se nije distancirao od zločinačke prošlosti Kremlja i predsjednika Putina. Mislim da ovo dvostruko ne distanciranje Beograda jeste problem zbog toga što Srbija nikada ne može da postane demokratska, da bude u miru sa svojim susjedima i, s druge strane, što gad da mu daš, postaje lošija.
Istraga: Šta ćete Vi dati na sjeveru Kosova?
Kurti: Mi imamo našu policiju na sjeveru koja je sada više prisutna nego prije. Ali imamo i jedanaest barikada. Ove barikade su bila druga epizoda prve epizode koja jeste to da su Srbi sa sjevera dobili direktivu od Beograda da napuštaju sve kosovske institucije. Naime, poslanici Srpske liste su otišli sa našeg Parlamenta i četiri gradonačelnika sjeverno od Ibra su dali ostavke. Naša policija je po tim zgradama sad, gdje nema više srpskih policajaca. Ja ne želim da Srbe koji su bili u sistemu naših institucija zamjenjujem Albancima. Ali također mislim da sve više Srbi, i koji nisu bili na poslu ranije, treba da apliciraju da se zapošljavaju u našem sistemu koji je sistem Republike Kosova, zajedničke države svih građana i svake zajednice, pa i srpske zajednice. To je bila prva epizoda, to što su napustili institucije. Meni je veoma jasno zbog čega su to uradili. Jer Beograd je odbacio prijedlog Njemačke i Francuske, prijedlog EU. Da bi oni ambalažirali odbacivanje tog prijedloga, oni su izašli iz institucija i, potom su to koristili kao izgovor. Govorili su da ćemo mi kazniti sve građane koji imaju tablice sa KM (Kosovska Mitrovica) iz vremena Slobodana Miloševića. I govorili su kao izgovor da ćemo mi održavati izbore na četiri opštine na sjevernom dijelu Kosova iako Srpska list neće učestvovati. Ali mi smo odlučili da odgodimo izbore za april naredne godine. Jer kad bismo sada održali izbore, vjerovatno bi bilo nekih incidenata. Ali najveći bi problem bio da ljudi ne bi izašli na izbore, jer Srbi su se mnogo plašili ilegalnih struktura Beograda koje su postale zločinačke bande sa ovim barikadama sada. I , s druge strane, oni nemaju više izgovor o KM tablicama jer smo rekli da nećemo kazniti nikog, ali hajde dajemo šansu razgovorima, pregovorima za potpunu normalizaciju odnosa. I sada kada su ostali bez izgovora, postaju još agresivniji. Mislim da je njihova agresivnost zapravo njihova nemoć. Probali su sa par demonstracija, ali previše truda i previše para, previše transporta autobusima im treba da bi održali jedan skup. Historijski gledano, mi Albanci imamo duboku tradiciju organizovanja demonstracija. Srbija tokom dvadesetog vijeka ima mnogo više tradicije za ratovanje nego za demonstracije.
Istraga: Imaju i tradiciju za barikade
Kurti: Imaju i za barikade, ali imaju za barikade koje su sada u sendviču. S jedne strane barikade su te koje su izraz toga da nisu u mogućnosti da prave civilni pokret. S druge strane, one su također nemoć u smislu da ne znaju ništa drugo. Nisu kreativni. Ne znaju ništa drugo nego da ponavljaju greške iz devedesetih kada su napravili barikade po Bosni, po Hrvatskoj. Znači, na neki način, oni znaju samo da ponavljaju sebe. Ali ako ponavljaš sebe, onda pripremaš neuspjeh. Mislim da će oni doživjeti neuspjeh. Ove barikade nisu barikade studentskih protesta 68. u Parizu. Ovo su barikade ljudi koji su po tamnim uniformama ljudi koji su ćelavi, sa bradama, imitiraju Dražu Mihailovića. Wagner barikade. Imaju puške i postavljaju barikade ne da ne bi prošla vozila, nego da se brani taj uniformisani i naoružani čovjek koji bi pucao na vozila koja bi im se približila. Znači, ovo su ratoborne barikade. I ja mislim da je dosta toga povezano sa Srbima koji dolaze iz Srbije. I na slikama po društvenim mrežama se vidi kako se hvale i kako obožavaju i Kremlj i Wagnerovce.
Istraga: Vučić nastoji da prikaže da su građani samoinicijativno postavili barikade i da iza toga ne stoji njegov režim
Kurti: Nije moguće. I političke direktive i finansije dolaze im iz Srbije. Znate, to je isto kao kada su govorili da Srbija nije ratovala u Sloveniji, nije ratovala u Hrvatskoj, nije ratovala u Bosni i Hercegovini. Samo na Kosovu nisu mogli da kažu da nisu ratovali. Naravno da je sve vrijeme to bila srpska vojska i ja sam ubijeđen da ovakav narativ neće izdržati. Ali mi dajemo malo više vremena KFOR-u. To su tražili od nas. Mi imamo snagu. Imamo moć da uklonimo onih jedanaest barikada koje su postavljene prije dvije sedmice. Ali KFOR insistira da im damo još malo vremena.
Istraga: Pojedine diplomate su tražile da se barikade uklone do Božića. Evo, Božić je prošao.
Kurti: Mi smo tražili i prije Božića od KFOR-a. I veoma nam je žao što KFOR odugovlači sa ovim. Ne znam zašto odugovlači i zašto to radi. Ne znam ni kakve su razgovore imali tamo. Ali znam da ovo ne može predugo da traje. Mi ćemo imati uskoro jedan sastanak sa KFOR.-om da bismo razjasnili sve. I ako KFOR nije u stanju da ukloni barikade ili, zbog meni nepoznatih razloga, to neće da učini, onda ćemo to morati uraditi mi. Jer barikade blokiraju ponajviše Srbe na sjeveru. One su kršenje i tlačenje našeg ustavnog poretka i reda i zakona. Ali prvenstveno, to je protiv slobode kretanja. KFOR se ovih 23 godine hvalio da se zalaže za mir, za sigurnost, a prvobitno za slobodu kretanja. E, sad treba da se dokaže na djelu. Mislim da je došlo vrijeme da se dokažu. Ako neće da se dokažu, onda ćemo, nažalost, mi morati da se pozabavimo tim barikadama. Ne bih želio da dođemo do te tačke, ali morat ćemo, a u međuvremenu, dajemo malo više prostora KFOR-u koji je tražio naše strpljenje za neke dodatne napore o kojima ja ne znam ništa.
Istraga: Koliko vremena dajte KFOR-u?
Kurti: Ovo ne može trajati nedjeljama. Ne samo da ne može trajati mjesecima, nego ne može trajati i nedjeljama. Ovo može trajati danima. I sad već stižemo u novu godinu i mislim da te barikade ne valjaju. One su veoma štetne, pogrešne i istovremeno one vraćaju nam gorka iskustva i pamćenje od prije trideset godina.
Istraga: Hoćete li postavljati rok?
Kurti: Najprije nam treba jedan sastanak sa KFOR-om koji će se održati odmah nakon Božića i tada ćemo mi donijeti odluku šta ćemo i kako ćemo.
Istraga: Mogu li se barikade ukloniti bez incidenata
Kurti: Sa naše strane može. Ali druga strana nam je nepoznata. Ljudi su u uniformama. Ti ne znaš kako će reagovati svako od njih kad se približava naša policija. Jedno znam. Oni direktive dobijaju iz Beograda. I kako se ljudi mijenjaju tamo, očigledno je da ne dolazi ono autonomno i autentično od samih građana. To su paravojne formacije koje imaju svoju strukturu i naredbe. E, sad, znači da li će biti incidenata ili ne, ovisi od naredbi iz Beograda. To dolazi od srpske vlade i srpskog predsjednika. To dolazi od ove četvorke – Vučić, Brnabić, Vulin i Dačić. Ova je četvorka iz Beograda koja je glavna i naredbodavna instanca za ono što se dešava po barikadama.
Istraga: Sada imate pritiske i od međunarodnih zvaničnika sa Zapada oko zajednice srpskih općina. Šta ćete uraditi u vezi sa tim?
Kurti: Kosovo je dvostruko uspješna priča. Kosovo je uspješna priča NATO intervencije koja je stopirala genocid srpskog režima. Kosovo je uspješna priča toga što privredni razvoj i kvalitativna demokratija idu zajedno. Prošle godine imali smo 10,7 posto ekonomski rast. Ove godine 4 posto. I to bez inflacije. I napravili smo mnogo socijalnih projekata za sve. I za Srbe, i za Albance, i za Bošnjake, Turke, Rome, Gorance …Mi nemamo samo jednu manjinu. Mi imamo većinsko albansko stanovništvo koje je 92 posto. Srbi u Srbiji nisu ni 80 posto. Albanci na Kosovu su 92 posto. Imamo Srba oko 5 posto. Ali imamo i ovih drugih manjina. Sada, nije moguće graditi demokratsko društvo ako je neko isključivo sve vrijeme privilegovan. Jer privilegija za nekoga znači diskriminaciju za nekog drugog. Pa u tom smislu, to što Beograd traži jeste protiv jednakosti, protiv ravnopravnosti. I oni bi željeli da imaju ovu zajednicu općina kao oružje protiv neovisnosti Kosova, a ne kao nešto što je dobrobit za Srbe na Kosovu. Ja sam nekoliko puta rekao i u Briselu da ja imam utisak da Srbija ne želi zajednicu općina. Jer kad bi ona stvarno željela zajednicu općina, ona ne bi rekla svake sedmice – nikad nećemo priznati Kosovo. Tražeći zajednicu općina bez priznavanja Republike Kosovo to je kao da tražiš nešto sadržinski, ali bez forme. Nije moguće. Ne možeš da imaš pitu bez tepsije. Beograd je u stalnom pokušaju da izumi vremeplov. Ne postoji vremeplov. Taj voz je otišao. Ne možemo se vratiti ni u ’99. ni u 2007. Ovo insistiranje na političkim dešavanjima putem vremeplova, oni drže kao taoca Srbiju, ali i našu cijelu regiju.
Istraga: Zbog čega ste Vi protiv Open Balkana, a albanski premijer – za?
Kurti: Mislim da je evropski Balkan dosta otvoren, dok Otvoreni Balkan je nedovoljno evropski. Mislim da nama treba demokratski i evropski Balkan. Dok Open Balkan želi da Balkan bude otvoren prema Ruskoj Federaciji. Baš kao što je i Srbija otvorena prema Ruskoj Federaciji. Taj projekat je počeo u Novom Sadu u oktobru 2019. godine. To je mjesec kada je naš pokret postigao najveći uspjeh u našoj kratkom istorijskom djelovanju. Kada smo mi pobijedili, to je prva pobjeda naša. A prva pobjeda je veoma važna. Beograd je šiznuo. I tada je počela panika u Beogradu i Vučić je odmah pozvao Ramu (Edi Rama, premijer Albanije) i Zaeva (bivši premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev) i kaže im dođite u Novi Sad. A to je također mjesec kada je bilo jasno da neće početi pregovori za članstvo u EU Albanije i Sjeverne Makedonije. Znači, imate ta dva događaja. I tada Vučić kaže – ovi iz EU nas neće, hajde da mi uradimo nešto zajedno. A to je momenat i kada mi pobjeđujemo. Poslije toga su napravili 4-5 sporazuma. Niko ne zna kakvi su to sporazumi. Mislim da većina njih nije toliko ozbiljna. Open Balkan nije inicijativa da se vrjednuje realno. Dobio je dosta medijske pažnje. Ali ja ni po ličnom ukusu nisam takav političar koji vjeruje u samodovoljnost Balkana. Ja želim evropski Balkan. Ali i kao političko orijentiranje, ja ne vjerujem da Balkan može nešto bez EU. Zato se protivim tom projektu.
Istraga: Zašto stavljate Open Balkan u kontekst Ruske Federacije, a istovremeno kažete da američke diplomate (Escobar) podržavaju te projekte?
Kurti: Ja mislim da postoji nekoliko američkih diplomata koji da daju šansu da ovi na Balkanu sarađuju. Ja mislim da sarađivanje kao takvo nije dobro. Ponekad može da bude kontraproduktivna. Zato mi moramo pažljivo da gledamo na to. Ne samo da sarađujemo, nego kakva saradnja i koja dobrobit. Srbija i Rusija su tijesno povezane države. Ova vlast u Beogradu zapravo priprema srpski narod da postanu ruska gubernija. Jer očigledno je da oni ne žele da postanu članica EU. Jer kada ulaziš u EU, moraš da se otarasiš Rusije. Treba da se sučeljavaš, da se obračunavaš sa svojom prošlošću. Treba vladavina prava, treba sloboda medija. A Srbija ne želi nijedno od ovoga. Ali kao gubernija Rusije, oni ne bi mijenjali ništa od ovog što imaju. Centar za ovu regiju Sputnjika je u Beogradu. U Nišu imaju takozvani Ruski humanitarni centar. Oni bi željeli ironično da kažu – ako je NATO intervencija na Kosovu bila humanitarna, takav jeste i ovaj ruski centar tamo. I kada je Ruska Federacija izbačena iz Vijeća Evrope, gdje mi sad težimo učlanjenju, nijedan od sedam srpskih poslanika u Vijeću Evrope nije otišao da glasa za njih. I kulturne i istorijske veze su veoma široke i ja mislim da Beogradu danas nemaju dovoljno snage da grade autentičnu politiku. To što bi oni htjeli da dobiju oružje iz Rusije, investicije iz Kine, novac iz EU i američku toleranciju, to je samozavaravanje koje oni rade sebi. Nikome drugo. To neće dugo trajati. To je kao da se želiš riješiti žeđi morskom vodom. Možda može trajati malo, ali završetak je tragičan. Ja ne volim da se to dešava srpskom narodu, ali sa ovom vlašću koja se uspostavila tamo ja ne vidim dobru budućnost za taj narod koji je naš susjed. U srpskoj najnovijoj istoriji ne možeš da razumiješ politiku bez tri ubistva. Ubistvo Ivana Stambolića, ubistvo Zorana Đinđića i ubistvo Olivera Ivanovića. U ovom smislu, ubistvo Olivera Ivanovića je mnogo sličnije sa ubistvom Ivana Stambolića. Jer prije više od trideset godina Milošević je pobijedio i potom ubio svog rivala. Znači, nakon pobjede. Baš isto se desilo i u Sjevernoj Mitrovici. Najprije stranka koja je dobila izbore i koja je bila pod kontrolom Beograda je pobijedila Olivera Ivanovića. Potom ga neko iz te struje ubije.
Istraga
