Sudjelovanje Republike Hrvatske i njezinih vojnika u misiji Althea Snaga Europske unije (EUFOR) u Bosni i Hercegovini (p)ostalo je vruće pitanje na relaciji Sarajevo – Zagreb – Bruxelles piše Slobodna Dalmacija u svojoj analizi.
Zaiskrilo je još u septembru na vrhuncu predizborne kampanje u BiH kada je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović u Splitu izjavio da će inzistirati na tome da RH može poslati svoje oružane snage u tu misiju ako bude htjela, a nastavak dobilo najnovijim pismom što ga je šef naše diplomacije Goran Grlić Radman uputio glavnom tajniku NATO-a Jensu Stoltenbergu.
Iako pečatirano još prije više od dva tjedna, točnije 14. oktobra, za njega je šira javnost doznala tek prije dva dana objavom u medijima susjednih država. A u njemu se ministar poziva na načela Saveza, ali i upozorava njegovo čelništvo na moguće posljedice ako se Hrvatskoj uskrati nešto što joj pripada kao ravnopravnoj članici.
TO JE NAŠE PRAVO!
– Ostaje principijelan stav Hrvatske da sudjelovanje u takvoj misiji mora biti otvoreno za sve saveznice, jer je to naše inherentno pravo, što je navedeno u preambuli Sjevernoatlantskog sporazuma kroz odlučnost da ujedinimo napore za kolektivnu obranu te za očuvanje mira i sigurnosti. Tijekom diskusije s Alijansom omogućili smo relevantne činjenice i objašnjenja, zauzimajući konstruktivan i staložen pristup – piše među ostalim ministar Radman tajniku Stoltenbergu, napominjući kako ‘ne postoje pravne, kao i to da ne bi trebale postojati bilo kakve političke prepreke ili zabrinutosti za sudjelovanje Hrvatske u bilo kojoj misiji ili operaciji NATO-a‘.
– Takva diferencijacija mogla bi biti politički veoma štetna za savezničko jedinstvo i solidarnost, postavljajući štetan presedan za buduće napore našeg saveza. S obzirom na trenutačno pogoršanu sigurnosnu situaciju u Europi, koja je uzrokovana ruskom agresijom na Ukrajinu, te imajući u vidu destabilizirajuće djelovanje trećih strana na Zapadnom Balkanu općenito, a posebno u Bosni i Hercegovini, slanje poruke o razjedinjenosti saveznika bilo bi posebno opasno – poručio je Grlić Radman.
Kada je pak u pitanju odnos RH prema BiH, glavnog NATO-ova tajnika je podsjetio da je Hrvatska 90-ih godina bila ključna za osiguranje podrške, vojne i humanitarne pomoći te u konačnici za osiguranje i implementaciju mira u Bosni i Hercegovini, odnosno da je po pozivu bosanskohercegovačkih vlasti na osnovi Splitskog sporazuma iz 1995., pomoć Hrvatske bila ključna za oslobađanje velikih dijelova Bosne i Hercegovine, stvarajući pretpostavke za zaključivanje Općeg okvirnog sporazuma za mir u Daytonu. Sastavni dio Grlić Radmanova pisma bila je i pravna analiza cijelog slučaja, piše SD.
– Mora se osigurati pravedna, poštena i razborita pravila o sudjelovanju svih saveznica u svim operacijama i misijama koje vodi NATO, uključujući i potencijalnu novu misiju NATO-a u Bosni i Hercegovini. Budući da Vlada Republike Hrvatske cijeni vaše vodstvo i posvećenost uspjehu našeg saveza, vjerujem da možemo računati na vašu podršku po ovom pitanju u korist savezničkog jedinstva, kao i stabilnosti i sigurnosti Bosne i Hercegovine – poručio je ne kraju Grlić Radman Stoltenbergu.
KOMŠIĆ JE, NARAVNO, SPREMAN!
Ovo pismo u javnost je, po svemu sudeći, iscurilo već dobro uhodanim kanalima između nekih sarajevskih medija i (para)obavještajnih struktura pod kontrolom najjače bošnjačke stranke, SDA. Njezini prvaci, ali i drugi bošnjački član Predsjedništva BiH (Komšić je član Predsjedništva BiH u ime hrvatskog naroda u BiH), Željko Komšić, kao da su već imali unaprijed spremne reakcije. Po svom sadržaju i tonu niti najmanje se ne razlikuju od onih što su ih dali u rujnu kao odgovor na Milanovićevu spomenutu splitsku izjavu. Najveći ‘branitelj države‘ opet je Komšić, dok odlazeći-poraženi duo Džaferović – Izetbegović sve gleda iz prikrajka, naslađuje se i nada belaju koji bi mogao promijeniti tijek nekih stvari. U najkraćem, hrvatskog vojnika na teritoriju BiH oni ne mogu vidjeti niti ‘naštampanog‘ piše Slobodna Dalmacija.
– Institucije države Bosne i Hercegovine neće biti za to čak ni u slučaju da NATO savez pristane na ultimatume hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana.
Ne postoji nikakva argumentacija koja takav angažman može opravdati, a očita namjera vlasti Republike Hrvatske je destabilizacija Bosne i Hercegovine, namjera koja je evidentno posljedica popuštanja međunarodne zajednice pred agresivnom politikom Hrvatske – komentirao je Komšić, koji očito međunarodnoj zajednici ne može oprostiti odluke koje su barem djelomično spriječile (post) izborni inženjering njega i SDA.
– Grlić Radman iznosi neistine kada govori o nekadašnjem angažmanu Vojske Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini, jer namjerno previđa dvije itekako važne okolnosti. Prvu, da je Republika Hrvatska bila sudionik međunarodnog sukoba, što je utvrđeno presudama Haaškog tribunala, i drugu okolnost da je kasniji angažman Vojske Republike Hrvatske, temeljem Splitskog sporazuma bio ostvaren tek nakon odobrenja institucija države Bosne i Hercegovine, a ne po zahtjevu međunarodnih vojnih snaga, pa ni samog NATO-a – kazao je Komšić.
Ovog puta izostala je reakcija vječne ministrice vanjskih poslova BiH, SDA-ovke Bisere Turković, navodi SD.
Ona je svoj stav o nepoželjnoj Hrvatskoj vojsci u BiH u rujnu argumentirala Milanovićevim navodnim negiranjem genocida u Srebrenici, izrečenim potkraj ljeta na jednom regionalnom skupu u Brdu kod Kranja.
Nakon što je s Pantovčaka poručeno da se radi o notornoj laži i podvali, ministrica je ustuknula, ali ne i do kraja se ispričala, već samo rekla kako je ‘dobro da do takve izjave nije došlo‘.
Isto tako ni Zoran Milanović se još nije oglasio oko cijelog slučaja, ali ne treba sumnjati da neće iskoristiti prvu iduću priliku.
ZAŠTO JE HRVATSKOJ TO BITNO?
A zašto je Hrvatskoj toliko važno naći se u misiji Althea? Radi se o najdužoj vojnoj operaciji EU-a, ujedno jedinoj kopnenoj te također jedinoj koja ima izvršni mandat za korištenje sile. EUFOR je 2004. godine u BiH zamijenio mirovne snage NATO-a. Zadaća mu je kroz ovih 18 godina bila obuka zajedničkih Oružanih snaga BiH, kao i pomoć međunarodnoj zajednici i njezinim institucijama na terenu u održavanju mira i sigurnosti.
U novembru, međutim, istječe mandat misiji i Vijeće sigurnosti UN-a je to koje bi trebalo donijeti odluku o produženju, ali sve je pod znakom pitanja zbog rata u Ukrajini, te kako će reagirati Putin i Rusija. Postoje tumačenja, ako se Moskva suprotstavi, da se NATO ponovno vrati u BiH, jer za to već od ranije ima mandat.
Rusija je već neko vrijeme puna kritika na račun EUFOR-a, ali još manje želi vidjeti da sadašnjih 1100 njegovih vojnika zamijene oni NATO-a, iako se u biti radi o istim članicama. Navodno je i Milorad Dodik za svog posljednjeg posjeta Kremlju nagovarao Putina da između dva ‘zla‘ izabere manje, odnosno ostavi snage EU-a još barem godinu dana.
