Nikoga Milanović nije slušao kada je nedavno, gostujući u SAD-u, otkazao sastanak s glavnim sekretarom UN-a, nikoga nije slušao kada je digao telefon i na put sa sobom pozvao bivšu predsjednicu, vlastitu suparnicu Kolindu Grabar-Kitarović, kojoj je taj poziv stigao kao naručen
“Njega savjetuje Duh Sveti, on je lider kakvog hrvatska politika nije imala”, tim riječima po Hercegovini se odnedavno komentira iznenadna retorika bivšeg šefa SDP-a, aktualnog predsjednika Zorana Milanovića koji u posljednjih nekoliko mjeseci ostavlja dojam predstavnika hrvatske konzervativne političke scene, a ne predsjednika svih građana, jer dobar dio onih s lijeve fronte, iz čije je političke kace stigao na Pantovčak, od njega se svim sredstvima nastoji ograditi, piše portal Dnevno.hr
Nevješto se nedavno od Milanovićeve retorike ogradio njegov donedavni kolega Peđa Grbin, nezadovoljstvo njegovom politikom dijele i poneki savjetnici predsjednika Republike koji svjedoče kako je s Milanovićem sve teže sarađivati jer on tjera po svome i nikoga ne sluša. Nikoga Milanović nije slušao kada je nedavno, gostujući u SAD-u, otkazao sastanak s glavnim sekretarom UN-a, nikoga nije slušao kada je digao telefon i na put sa sobom pozvao bivšu predsjednicu, vlastitu suparnicu Kolindu Grabar-Kitarović, kojoj je taj poziv stigao kao naručen. Spakovala je kofere i s Milanovićem krenula na put preko bare, kako bi, prema tvrdnjama upućenih, ondje lobirala za svoj novi posao.
Naime, Grabar-Kitarović ‘pikira’ na neku od fotelja u Ujedinjenim narodima, a dok razvija strategiju kako doći do neke od pozicija, nerijetko kontaktira s Milanovićem. Upućeni će reći da je danas bolja s njime nego s premijerom Andrejem Plenkovićem, u čiji se HDZ još nije ni pokušala vratiti.
Štaviše, vodstvu vladajuće stranke bivša predsjednica Hrvatske zamjera tretman koji je imala u kampanji, a koji su navodno pratila silna podmetanja, dok Milanoviću ne zamjera ništa. Njihove prepirke iz kampanje za predsjedničke izbore pripisala je upravo kampanji te je odlučila okrenuti stranicu i krenuti dalje.
Proces katarze
No i bivša predsjednica zatečena je Milanovićevom transformacijom, baš kao što su njome iznenađeni svi oni koji godinama prate njegovo političko djelovanje. Istini za volju, Zoran Milanović nikada nije bio klasični ljevičar, u jednoj od svojih pradavnih kolumni aktualni Mostov zastupnik Nino Raspudić dobro je detektirao da je Milanović po svemu sudeći promašio stranku te da je, umjesto angažmana u Partiji, trebao promisliti o članstvu u HDZ-u. Nije Milanović razmišljao na taj način niti je u premijerskom mandatu ičim dao naslutiti da bi u doglednoj budućnosti mogao osvojiti simpatije desnog biračkog tijela.
U svojoj je Vladi prisno sarađivao s na desnici omraženom Vesnom Pusić, zalagao se za humani pristup migrantima i migrantskoj krizi, u njegovoj su vladi branitelji u Savskoj podigli šator rušeći njegovog ministra Predraga Matića, u njegovoj vladi i njegovu SDP-u stasala je klika koja se i danas bori za prava kojekakvih seksualnih i nacionalnih manjina… U takvom ozračju i na takvoj politici Milanović je došao na Pantovčak, okruživši se savjetnicima raznih profila, što je već u startu dalo naslutiti da on ulazi u svojevrsni proces katarze koji je, doduše, s vremena na vrijeme prekidao zamjerajući se braniteljskoj populaciji porukama poput one iz Jasenovca kada je rekao da treba baciti spomen- ploču s natpisom “Za dom spremni”.
Nije Milanović ni danas zagovornik tog pozdrava, ali se braniteljima uspio uvući pod kožu svojim nedvosmislenim i čvrstim stavom prema Srbiji, svako malo Milanović samouvjereno i državnički pecne svojeg srpskog kolegu Vučića dižući na noge hrvatske desničare koji sa zadovoljstvom po društvenim mrežama uzvikuju “Imamo predsjednika”. Otišlo je to tako daleko da je čak i osebujni Rojs Milanovića usporedio s Tuđmanom, a za generala su to velike riječi. Velike su to riječi i za Milanovića koji se ovih dana nazvao predsjednikom Hrvata u Bosni i Hercegovini, dižući još jedanput na noge bošnjačku političku elitu koja u njemu prepoznaje svojeg najljućeg protivnika, što Željko Komšić više i ne pokušava skriti.
Najintrigantnija teorija
Nevjerovatan je tok te predsjednikove političke preobrazbe, jer dok s jedne strane napada Komšića i bošnjačku politiku, s druge strane koketira s Mesićem sastajući se s Bakirom Izetbegovićem po njegovom zagovoru.
Da, Stjepe Mesić jedan je od važnijih Milanovićevih savjetnika, s njim je također često u kontaktu, baš kao što nerijetko kontaktira sa svojom suputnicom Grabar-Kitarović s kojom se družio u SAD-u kako bi i na taj način stabilizirao svoj položaj na desnici, koja se sa slomom Domovinskog pokreta ponovno osula na niz manjih opcija, čiji je potencijal slabašan.
Svjestan toga da Plenković na desnici nema konkurenciju, Milanović mu je, izgleda, odlučio konkurirati baš s te strane, dok na ljevici stasa platforma Možemo koju po kuloarima također povezuju sa Zoranom Milanovićem.
Stoji li Milanović iza platforme koja stasa u ozbiljnu prijetnju SDP-u, teško je reći jer su teorije koje se oko predsjednika pletu raznolike pa jedna od njih kaže kako je on blizak s Raspudićem koji ga savjetuje o Hrvatima u BiH.
U moru raznih teorija najintrigantnija je zasigurno ona koja posljednjih dana kruži desnim političkim krugovima. Naime, prema toj teoriji za Milanovićevo političko, ali i duhovno preobraćenje zaslužan je jedan sinjski svećenik, njegov prijatelj iz mladosti s kojim ga se u posljednje vrijeme nerijetko može vidjeti. Taj misteriozni svećenik odnedavno je postao jedan od ključnih Milanovićevih saveznika, a s njim predsjednik prolazi kroz svojevrsnu katarzu, ali i kroz duhovno preobraćenje, što je u najmanju ruku neobično jer se Milanović deklarirao kao ateist i agnostik.
Okidač za preobrat
Iako sinjski svećenik možda doista duhovno utječe na Milanovića, treba podsjetiti kako je on preobraćenje doživio nedugo nakon što je u medijskom prostoru odjeknula afera Janaf te nakon što se doznalo da je on jedan od posjetitelja kontroverznog kluba u Slovenskoj ulici. Ubrzo potom on je zastupnice Daliju Orešković i Marijanu Puljak nazvao narikačama, a onda je uslijedio obračun kakav se na hrvatskoj političkoj sceni ne pamti, ali i obračun kojim je Milanović izravnim napadima počeo osvajati simpatije desnog biračkog tijela.
Tako je, primjerice, izvrijeđao udrugu Babe, ali i Sanju Sarnavku, urednika Indexa nazvao je ateističkim agitatorom, i kao da sve to nije bilo dovoljno, Žarka Puhovskog nazvao je drukerom koji je pridonio tome da bezazleni mladići budu zatvoreni.
Ukratko, Milanović je naglas izgovorio ono što dobar dio desničara razmatra po kuloarima pa je tako, primjerice, poznati odvjetnik i kolumnist Zvonimir Hodak u jednom trenutku detektirao da je Milanović iskren i za klasu bolji od Mesića i Josipovića. Hodaku se na HKV-u pridružio književnik Hrvoje Hitrec koji je progovorio o “Zokijevu suverenističkom naboju”.
Milanovićev izravni suverenistčki naboj pokazatelj je toga da desnica s Plenkovićem na čelu HDZ-a definitivno gubi svoje uporište, a s druge strane, nagla simpatija desničara prema predsjedniku pokazuje kako se na desnici lako zaboravlja na sve ono što je Milanović bio do transformacije, zato vjerojatno i jesu u krizi u kojoj se danas nalaze. M
ilanović se, po običaju i u skladu sa svojim nadaleko poznatim karakterom, obračunava s neistomišljenicima, sjetite se kako je to svojedobno činio s, primjerice, Slavkom Linićem ili Aleksandrom Kolarić, no s Milanovićem se zasigurno događa nešto nadasve neobično, nešto što se više ne može pripisati njegovu karakteru.
Političko dijete
Izravnošću osvaja simpatije birača, stabilizira vlastiti rejting i održava se na vrhu ljestvice najpopularnijih političara, dok među njegovim donedavnim simpatizerima u SDP-u vlada strepnja od svake njegove nove izjave i novog istupa, s kojim izgleda tone i rejting najveće oporbene stranke. I dok se SDP bori s rejtingom, za Milanovića bi danas, prema anketama, glasao svaki drugi birač HDZ-a i većina Mostovih birača.
Upravo oni daju potporu predsjedniku Republike, a da priča bude do kraja apsurdna, Milanovića i dalje podržava 70 posto SDP-ovih birača, ali i samo 56 posto simpatizera Tomaševićeve platforme Možemo. Milanović prerasta u političko dijete Franje Tuđmana, ispod glasa priznaju u Plenkovićevoj stranci tvrdeći kako aktualni šef HDZ-a pokraj njega izgleda kao najveći liberal i ljevičar na hrvatskoj političkoj sceni.
SB
