Bosna i Hercegovina trenutno proživljava najgoru krizu od rata 1992-1995. Bidenova administracija ove je sedmice poslala svog najviše rangiranog izaslanika, Dereka Cholleta, u regiju kako bi istražio puteve koji vode naprijed. Njegovo putovanje nije rezultiralo nikakvim pomacima.
Piše: Marko Attila Hoare* za Atlantic Council
Milorad Dodik, srpski član tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine i de facto čelnik većinskog srpskog entiteta u zemlji, Republike Srpske (RS), najavio je efektivnu secesiju RS-a, prijeteći da će je povući iz centralne bosanske vlade, naoružan snagama, sudstvom, poreznim i carinskim službama i drugim državnim tijelima, kao i da će uspostaviti samostalnu vojsku bosanskih Srba. Ovi potezi, kršeći Daytonski sporazum iz 1995. koji je okončao rat u Bosni, uspostavili bi RS kao odmetnutu državu sličnu moldavskom Pridnjestrovlju i efektivno podijelili zemlju.
Dodik je bio jasan u svojoj želji da vidi kraj Bosne i Hercegovine otkako je postao premijer RS-a 2006. No, danas se njegove prijetnje čine realnijima nego ikad, pogotovo jer uživa podršku Rusije — potonja je ranije ovog mjeseca prijetila i da blokira obnovu mandata EUFOR-a, mirovne misije EU-a u Bosni i Hercegovini.
Rusija je pomogla u obuci policijskih snaga RS-a, koje su sada naoružane vojnim oružjem, što joj potencijalno omogućuje da djeluje kao vojska za taj entitet. Ovakvi potezi dio su šireg napada Srbije i Rusije na međunarodni poredak u istočnoj i jugoistočnoj Europi, koji uključuje i prijetnje Kosovu, destabilizaciju Crne Gore, pozive na ujedinjenje Srba širom Balkana putem “Srpskog sveta” i eskalirajuća ruska prisutnost na granici Ukrajine.
Nadalje, Dodik želi vidjeti zatvaranje Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (OHR), tijela zaduženog za provedbu Daytonskog sporazuma i koje je tradicionalno obuzdavalo srpski i hrvatski separatizam u zemlji – iako se ured, pod vodstvom aktualnog Christiana Schmidta (koji se smatra blagim prema Rusiji), nikad nije činio neučinkovitijim. U međuvremenu, sve glasniji desničarski populisti u Europi, uključujući slovenskog premijera Janeza Janšu i mađarskog premijera Viktora Orbana, suosjećaju sa separatizmom RS-a. Obližnja Hrvatska također je podržala Hrvatsku demokratsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, koja podržava Dodikov cilj razgradnje zemlje.
Zato je vjerojatnije da će se međunarodna ravnoteža nagnuti u korist onih koji traže raspad Bosne i Hercegovine više nego u bilo kojem trenutku od završetka rata. To znači da nikakvi široki multilateralni napori da se kriza riješi na temelju konsenzusa vjerojatno neće uspjeti. U svakom slučaju, Dodik redovno prijeti rušenjem Daytonskog sporazuma kako bi izvukao ustupke od međunarodne zajednice. Zapadni čelnici ga redovito smiruju, površno sprječavajući trenutne krize tako što dugoročno podstiču secesionistički nagon RS-a.
Naravno, međunarodne pristaše Bosne i Hercegovine u iskušenju su pozvati na jačanje postojećih međunarodnih struktura – OHR-a i EUFOR-a – kako bi poduprli raspadnuti Daytonski sistem. Ali zaboravljaju da su ti sporazumi neprovedivi jer pokušavaju pomiriti postojanje višenacionalne Bosne i Hercegovine s prisutnošću srpskog sektaškog entiteta koji je uspostavljen na temelju genocidnog pokušaja uništenja višenacionalne Bosne i Hercegovine.
Ova kontradikcija će uvijek poticati separatizam RS. Čak ni Dodik nije aberacija, već neizbježan proizvod sistema; počeo je kao umjeren, ali je evoluirao u radikalnog separatistu. I bez jake međunarodne administracije – kao što je preko moćnog i proaktivnog OHR-a koji je postojao pod visokim predstavnikom Paddyjem Ashdownom sredinom 2000-ih, koji je poduzeo žestoke mjere među elitama u zemlji i bio podržan snažnom prisutnošću međunarodnih trupa – RS će se u budućnosti neizbježno vratiti separatizmu.
Podupiranje trenutnog poretka koji se raspada ostavlja Bosnu i Hercegovinu, na neodređeno vrijeme, da bude bure baruta koje čeka da eksplodira čim se međunarodna ravnoteža snaga dovoljno poremeti. S obzirom na trenutnu međunarodnu klimu, to bi se moglo dogoditi prije nego kasnije.
Vrijeme je da prihvatimo da Daytonski sistem – koji je bio mjera za kraj rata i nikada nije trebao biti trajan – nije uspio donijeti stabilan mir u Bosnu i Hercegovinu. Dodikovi potezi, uključujući i njegovo odbacivanje presuda međunarodnih sudova kojima se masakr u Srebrenici proglašava genocidom, predstavljaju odbacivanje Daytona. S obzirom na to da ga srpska strana tako odlučno odbacuje, ni Bosna i Hercegovina ni bilo koja druga članica međunarodne zajednice nisu dužni pridržavati se uslova sporazuma.
Zato je vrijeme da Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i druge spremne članice NATO-a uruče poruku vodstvu RS-a da će, ako ne odustanu od svoje separatističke politike, razoružaju se i prihvate trenutnu obnovu funkcionalne bosanske države, saveznici raditi s ostalim članovima bosanskog Predsjedništva na uvođenju potpuno novog ustavnog poretka u kojem bi RS bila raspuštena. Ne samo da bi to poslalo snažan signal Dodikovim pristašama da ih njihov vođa vodi da se bace s litice, već bi Rusiji pokazalo i obnovljenu odlučnost da se suoči sa širim sigurnosnim prijetnjama u regiji.
Bosanskohercegovačko pitanje ugrožava stabilnost Europe već skoro tri desetljeća. Vrijeme je da se to konačno riješi.
*autor je ugledni britanski historičar i analitičar te vanredni profesor na SSST Univerzitetu u Sarajevu
SB
