Koristeći društvene mreže, točnije Facebook, Miloš Dubljević uspio je locirati svoju biološku majku.
Priča o Milošu Dubljeviću (33) i njegovoj majci Zdenki Mijailović, koji žive u Nici, zaokupila je pažnju javnosti. Njihov prvi susret dogodio se u ožujku, više od trideset godina nakon što su razdvojeni, a omogućio ga je Facebook. Međutim, njihov odnos nije tako savršen kao što se čini. Prema Zdenkinoj izjavi za Kurir, njihov odnos je od ponovnog susreta fantastičan. S druge strane, Miloš ženu koja ga je odgojila smatra jedinom majkom i ne može oprostiti Zdenki.
Godine 1992. zaplet je započeo nemilim događajem odvođenja Mijailovićeva sina i davanja na usvajanje. Od tada ga više nije imala priliku vidjeti. Kada je njezin sin Miloš imao dvije godine, Zdenka je odlučila otići u Njemačku kako bi svojoj obitelji stvorila bolje uvjete za život u svjetlu rata u Jugoslaviji. Međutim, taj plan nije zaživio jer su uvedene vize, a nije bilo dostupnih načina prijevoza poput autobusa ili aviona. Zbog toga je Miloš morao ostati s ocem koji ga je nažalost ostavio bez nadzora. Miloš se u jednom trenutku čak popeo na rub prozora, a samo intervencijom susjeda koji ga je vidio i spasio nije pao. Jedan od susjeda prijavio je ovaj događaj. Zdenka je u srijedu imala promociju knjige “Osuđena”, svoje knjige koja govori o njezinom putu pronalaska sina nakon trideset godina razdvojenosti.
Prema njezinim riječima, uzbuna je podignuta i za policiju i za Centar za socijalni rad. Ispričala je da joj je socijalna radnica uzela dijete i bez najave ga dala na posvajanje. Ni sada nije obaviještena o identitetu posvojitelja. Glavna prepreka u njegovom lociranju bila je činjenica da je dobio novo prezime, čega ona nije bila svjesna.
Kao glavnu motivaciju iza pisanja svoje knjige Zdenka navodi želju za ponovnim susretom sa sinom. Ona kaže da ju je Miloš na kraju pronašao preko Facebooka i da je njihov prvi susret nakon godina razdvojenosti bio šok za oboje. Međutim, njihov je odnos krenuo pozitivno i on ju je uvjeravao da joj je oprostio i sve zaboravio. Zdenka priča kako je u travnju posjetio nju i njezinu obitelj u Nici te kako su ga raširenih ruku dočekala još njezina četiri sina. Dogovorili su se da izbjegavaju razgovore o bolnim temama i daju Milošu vremena da se prilagodi i krene dalje. Zdenka sa zadovoljstvom konstatuje da Miloš razumije da ona nije kriva i da je doživljava kao majku. Dijele puno smijeha i šala, a dok će vrijeme pokazati kako će njihova veza napredovati, ona je optimistična glede njihove budućnosti.
Miloš tvrdi da njegov odnos s biološkom majkom nije idealan i želi da mu ona neko vrijeme da prostora. Osvrće se na događaje od prije trideset godina, kada je s trinaest godina otkrio da je posvojen. Otkriće ga je ražalostilo, ali roditelje koji su ga odgojili smatra svojim pravim roditeljima. Miloš smatra da rođena majka nije ona koja rađa, već ona koja podiže dijete. Ne može oprostiti Zdenki što ga u roku od trideset godina nije uspjela pronaći. Iako priznaje da je ona dobro, sebe ne vidi kao dio njezine obitelji. Kao odrasla osoba, on ima svoja životna iskustva koja ona ne može dokučiti. Miloš na kraju dodaje:
Miloš je u izjavi za Kurir naveo da, iako on i druga strana u situaciji komuniciraju i razmjenjuju poruke, smatra da njihovom odnosu nedostaje istinska majčinska veza. Miloš tvrdi da ne osuđuje drugu stranu i jednostavno želi miran život. Sumnja da bi postupci druge strane mogli biti motivirani željom za promocijom knjige. Svoju izjavu Miloš završava izjavom da je to opseg njegovih javnih komentara o tome.
