Kako bi mogao funkcionisati novi saziv Predsjedništva Bosne i Hercegovine? Ima li razloga za optimizam? Je li ugrožen Dejtonski mirovni sporazum uoči još jedne godišnjice njegovog parafiranja?
Za Dnevnik D FTV-a o tome je govorio Miro Lazović, prvi predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine i predsjednik Foruma parlamentaraca 1990.
Kaže da se prisjeća vremena od 1. do 25. novembra 1995. godine.
“Proveli smo tih 20ak dana u vojnoj bazi u Daytonu i bio je zaista jedan težak period postizanja sporazuma koji bi na kraju značio prekid rata i očuvanje države BiH na način da ona može sačuvati svoju funkcionalnost i državne institucije. I zaista je to bio težak period postizanja tog sporazuma. Mi smo iz Daytona došli sa jednim nedovršenim sporazumom koji se ne može smatrati konačnim Dejtonskim mirovnim sporazumom. Imao je osnovnu funkciju da zaustavi rat, a poslije toga, kada se postigne mir, trebalo je pristupiti dogradnji tog Dejtonskog mirovnog sporazuma na način da država postane funkcionalnija, da državne institucije postanu stabilnije i da se, na neki način, integriše bh. društvo i država. Međutim, ovih 27 godina Dejtonski mirovni sporazum imao je svoje uzlazne putanje, ali ima i silazne.
Loša strana Dejtonskog mirovnog sporazuma je Aneks 4. To je Ustav BiH koji je ambivalentan i dao je dovoljno prostora neprijateljima BiH da nastave realizirati ratne ciljeve političkim sredstvima, ali je dao i dovoljno prostora političkim snagama koje bi željele reintegrirati bh. državu i društvo i mislim da je svih ovih 27 godina upravo ta politička borba oko političkog okršaja između etničkih politika koje bi željele da na bazi Dejtonskog mirovnog sporazuma dalje učvrste svoje etničke politike i etničke podjele unutar BiH i onih politika i političkih partija koje bi željele da prave jedno demokratsko, stabilno društvo.”
Pojašnjava da vidi prijetnje BiH koje su ugrađene u Dejton na način da su afirmirane etničke politike.
“Ostali su ratni ciljevi i dalje prisutni na političkoj sceni na način da se one pokušavaju ostvariti političkim sredstvima. Nekada su to radili Tuđman i MIlošević, u ratu Karadžić i Boban, a danas to u određenoj mjeri Dodik radi otvoreno, a gospodin Čović prikriveno pokušava realizirati projekt Mate Bobana, odnosno Herceg Bosne. To su neke sjene koje i dalje lebde nad BiH. Ako pogledamo odnose u regionu i ono što dolazi iz Beograda, a za mene je krucijalni problem Beograd i politike koje dolaze iz Beograda i koje se reflektuju u BiH. Te politike koje dolaze iz Beograda kroz srpski svijet, nekada se to zvalo velika Srbija, faktički opterećuju odnose i u BiH, u Crnoj Gori i na Kosovu. Jugoslavija se još nije raspala jer ta generalna ideja koja je devedesetih proizvela raspad Jugoslavije, danas su ti ciljevi prisutni. Dok se politike u Beogradu ne dozovu pameti, dok ne prestanu se miješati u druge, stvari se neće rješavati ni u BiH.”
Lazović navodi da HDZ smatra da su na prostoru Federacije marginalizirani. “Iako je Federacija ’94. godine stvorena kao federacija kantona u kojoj bi i Bošnjaci i Hrvati, kao i svi ostali građani trebali praviti jednu stabilnu zajednicu unutar BiH. Međutim, politika HDZ-a osjeća da ne može afirmirati sve svoje ciljeve, a sa druge strane Izborni zakon koji je građanski zakon i koji je u Ustavu FBiH, oni smatraju da takvim zakonom oni ne mogu dobiti svog legitimnog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Smatram da se treba pristupiti izmjenama Izbornog zakona ali ne na način kako oni to zagovaraju nego u jednom dogovoru naći rješenja koja bi mogla biti zajednički interes svih relevantnih političkih subjekata. Dakle gospodin Čović, odnosno HNS je uspio homogenizirati hrvatski politički faktor kroz organizaciju HNS-a na način da predstavi da su njihovi interesi ugroženi zato što ne mogu imati legitimnog predstavnika u Predsjedništvu BiH. To nije istina.”
Na lošim temeljima koji su ugrađeni u Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma ne može se napraviti stabilna konstrukcija
Na pitanje kada će doći vrijeme za promjenu Ustava BiH, odgovara: “Na tim lošim temeljima koji su ugrađeni u Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma ne može se napraviti stabilna konstrukcija koja će biti efikasna i koja će biti demokratska. BiH svo ovo vrijeme podrhtava pod teretom tih loših ustavnih rješenja. Ona će se moći učvrstiti kada prevladaju političke snage koje žele zaista graditi jedno stabilno društvo, stabilnu državu ili kada međunarodni faktor koji je još bitan i bez čijeg utjecaja nećemo moći ići naprijed, ne izvrši utjecaj na političke aktere da se prihvataju principi i standardi koji su ugrađeni u evropsku pravnu stečevinu. Neshvatljivo je da se 11 godina ne implementira presuda Suda za ljudska prava gdje bi svi građani BiH imali svoje i pasivno i aktivno glasačko pravo na način da se brišu etnički prefiksi, etničke politike, a da se afirmira građanin kao stub jedne države. Lideri etničkih politika su svjesni ukoliko dođe do implementacije presude Suda u Strazburu da njihova moć i etničke politike ostaju po strani, da se marginaliziraju, a da na scenu stupaju građanske politike.”
Lazović kaže da je tokom pregovora bio svjestan da je potreban jedan period sazrijevanja unutar BiH i njene javnosti, ali prije svega političkih lidera da bi uspjeli napraviti jedno zrelo društvo.
“Međutim, na toj formuli dva entiteta, tri naroda, sa afirmacijom etničkih politika ugrađenih u Ustav i dobre politike i dobri političari postaju loši. Primjer je Milorad Dodik koji je ’99. godine govori ono što i ja govorim. Ali je shvatio da svoju moć može izgraditi na etničkim politikama i okrenuo se njima. Bojim se da nećemo moći napraviti neki veliki iskorak dok se to ne ispravi. A moći će se ispraviti ono trenutka kada budemo morali prihvatati na putu BiH ka EU evropske principe. Sadašnja BiH je mlada, krhka država razapeta između Dejtonskih okova i Brisela. Tjeraju nas da idemo brže ka Briselu, da prihvatamo te evropske principe i standarde, a faktički ne možemo zbog Ustava koji je sačinjen u Dejtonu, a koji je neophodno mijenjati.”
Ističe da Dodik često u svojim izjavama problematizira BiH, priziva referendume, samostalnost, govori o tome da BiH ne može opstati.
“Mislim da su te izjave neozbiljne izjave i da su one u funkciji neke dnevne politike za koju misli da može imati neku korist. BiH je puno jača od svojih vanjskih i unutrašnjih protivnika i BiH će nadvladati i takve izjave i takve političare.”
Željka Cvijanović je drugi karakter u odnosu na Milorada Dodika
O opoziciji u RS-u kaže da nisu na drugačijem tragu kada je riječ o državotvornosti.
“Suviše je dug period 30 godina u kojem su odgojene i mlade generacije na ovim podjelama, na obrazovnom sistemu koji faktički dijeli ovo društvo na manipulacijama i predstavljanju istina onako kako oni misle, a koje nisu izraz historijskih činjenica. Mlade generacije su faktički postale identične kao i politika Milorada Dodika. Čitava politička borba u RS-u se svodi na to da zamijene Milorada Dodika, da oni dođu na vlast, ali ne i da promijene njegovu retoriku i politiku. Možda bi opozicija u retoričkom smislu bila malo prihvatljivija, ali generalno mislim da ne pokazuju da su spremni da BiH grade kao jednu stabilnu, funkcionalnu, evropsku državu, već prije svega svoju politiku usmjeravaju na to da Republika Srpska bude nekakva država u državi.”
Lazović priželjkuje da saradnja novog saziva Predsjedništva BiH bude puno bolja i korektnija.
“Mislim da je gospođa Cvijanović ipak drugi karakter u odnosu na Milorada Dodika. Ako ništa biće uljudnija, korektnija. Kada sam pratio govore svo troje članova Predsjedništva primijetio sam da u govoru Željke Cvijanović, Željka Komšića i Denisa Bećirovića postoje određeni različiti pristupi ukupnoj političkoj situaciji unutar BiH. Mislim da je Denis Bećirović ispravno postupio jer smatram da BiH u ovoj situaciji mora tražiti jedan balans između građanskog pristupa i ravnopravnosti naroda. To je neka naša realnost u ovom trenutku.”
O dosadašnjim pregovorima i dogovorima kaže: “Interesantno je da su moguće sve vrste koalicija, sve stranke su na neki način akteri koji mogu biti dio vlasti. Ono što se sada nameće na političkoj sceni je to da je Osmorka uspjela napraviti nekakav iskorak na način da je otvorila razgovore sa HDZ-om kad je u pitanju konstituisanje vlasti na nivou Federacije. Za nivo države još su neke dileme otvorene. Interesantno je da SDA, kao stranka koja je dobila najveći broj glasova, ne pokazuje određene, barem javne aktivnosti. Moja opcija je da etničke politike moraju polako silaziti sa političke scene. Ne smijemo ostati zarobljenici etničkih politika koje od nas stvaraju etničke kaveze, a u tim kavezima ljudska prava i građanske slobode su potpuno marginalizirane i potisnute. Smatram da bi bilo dobro da se pokuša napraviti iskorak da Osmorka pokuša napraviti vlast. Da vidimo kako će to izgledati. SDA-u je možda i potrebno da napravi jedan period opozicije u kojem će se transformisati i da se suoči sa činjenicom da nijedna od stranaka neće s njom.”
Pozicija SDP-a unutar Trojke bi trebala biti liderska
Pojašnjava da je HDZ u Željki Komšiću, odnosno u DF-u, našao problem koji je nepremostiv za njih.
“Što se tiče Izbornog zakona, prihvatam opciju da se o tome mora razgovarati i sigurno da svako od političkih aktera ima svoj pristup Izbornom zakonu. To pitanje treba otvoriti. Mislim da bi pitanje izbora člana Predsjedništva BiH u ovom trenutku bilo najbolje riješiti na način da se to prenese na indirektan izbor u Parlamentu BiH.”
Lazović smatra da će u Osmorci glavu riječ voditi određene stranke koje imaju najveći broj poslanika u parlamentima.
“Sigurno da interesi svih tih stranaka na neki način moraju biti zadovoljeni. U svakom slučaju ona nosi određenu opasnost da zbog svoje heterogenosti, ideološke različitosti dođe do određenih problema u funkcionisanju vlasti ali ono što oni prezentuju je da im je važna programska opredijeljenost.”
O poziciji SDP-a unutar Trojke kaže: “Pozicija bi trebala biti liderska. Da li će biti liderska, ostaje da se vidi. Tu postoje i drugi lideri političkih stranaka koji svojom harizmom, vječitošću se nameću. Mislim prije svega na Dinu Konakovića koji pokazuje zaista jednu spremnost i sposobnost da ciljeve prezentira na način koji godi običnom čovjeku. Smatram da SDP mora sačuvati svoj dignitet kao najjača politička stranka.”
Društvo je zrelo za promjene, građani traže promjene
Pojašnjava da postoje neki pritisci da SDP pravi vlast sa nekim drugim strankama.
“Ja mislim da je SDP suviše daleko, duboko zagazio u jedan proces koji je prezentiran kroz Kanton Sarajevo i da on sada ne može niti treba izlaziti iz ovoga, nego da se treba nametnuti kao lider pokreta na način da svoje principe predstavi u institucijama vlasti.”
Ističe da odavno zagovara potrebu da bi, kada je u pitanju država BiH, prodržavne stranke trebale napraviti određene principe i postaviti crvenu liniju koju će braniti na način da se brani država BiH. “Bez obzira da li su te strane pozicija ili opozicija, kada je ugrožena država BiH, moraju se držati zajedno.”
“Međunarodna zajednica bi sigurno željela određene promjene. I to se i vidi. Da li je njihov atak usmjeren na SDA, ne znam. Društvo je zrelo za promjene, građani traže promjene”, zaključio je Lazović.
SB
