“Muslimanka sam i udala sam se za srbina, za mene te vjerske razlike ne postoje, tačnije to su velike gluposti. Moji roditelji nikada nisu prihvatili to, godinama sa mnom čak nisu ni razgovarali.
Danas imamao komunikaciju, ali moj muž je i dalje za njih ONAJ DRUGE VJERE. Moj muž ih bez obzira na sve poštuje i nikada ništa loše nije rekao za njih. Za mene on je najbolji muž na svijetu. Lijep, zgodan, pažljiv, obrazovan, poslovan…
Trenutno je profesor na jednom fakultetu. Ljetos zove me majka da me pita može li moj muž pomoći da neka kćerka od rodice dobije posao u kompaniji čijeg direktora on lično poznaje i s kojim je dobar prijatelj.
Mama mi je, ali je taj potez odvratan. Kada sam ga pitala on je rekao da može i da će mu biti zadovoljstvo da pomogne svojoj punici, ali ja sam mami nakon par dana rekla da ne može pomoći. Kada ga ni nakon 10 godina braka, braka u kojem me na sve načine čini sretnom, ne mogu zvati ZETE onda neka ne traže pomoć od ONOG DRUGE VJERE, kako ga zovu.
