Zapadni savez trenutno doživljava značajne podjele. Brojni pojedinci izražavaju nezadovoljstvo doprinosom Sjedinjenih Država kazetnim bombama, dok Njemačka oklijeva oko ulaska Ukrajine u NATO. Ove podjele naglašavaju trajno pitanje rascjepkane Europe koja se snažno oslanja na potporu Washingtona i opasno ovisi o američkim političkim odlukama, navodi se u članku u britanskom Telegraphu.
Američka vlada duboko je zabrinuta zbog moguće situacije koja bi Putina mogla staviti u kut i navesti ga da posegne za nuklearnim oružjem. Ova zabrinutost potaknula je nedavni spor oko nasljednika Jensa Stoltenberga na mjestu glavnog tajnika NATO-a. Velika Britanija se zalaže za imenovanje Bena Wallacea, poznatog jastreba, čija bi politika na čelu NATO-a mogla potaknuti najgori mogući scenarij, smatra Washington. Kao odgovor, predsjednik Biden je odlučio podržati Ursulu von der Leyen kao Stoltenbergovu zamjenu. Odabirom kandidata s manje ideoloških pristranosti, nadamo se da će to poslati poruku Putinu da Zapad i NATO nemaju interesa upuštati se u izravan sukob.
Kritičari tvrde da je Bidenova perspektiva po ovom pitanju pojednostavljena. Vjeruju da bi, ako bi Biden podržao Wallacea, to Putinu impliciralo da je cijeli zapadni svijet spreman na dugotrajni sukob. U svjetlu ovoga, bilo bi razboritije da Putin odstupi prije nego kasnije, umjesto da riskira da ga zamijeni nepredvidiva figura poput Prigožina, za kojeg je poznato da djeluje izvan tradicionalnih normi.
Kako javlja Jutarnji, ova se situacija odvija u razdoblju kada jedinstvo kontinenta nije toliko čvrsto kako se isprva zamišljalo, navodi Telegraph.
Osim toga, došlo je do značajnog povećanja izdataka za obranu u zemljama srednje i zapadne Europe. Ti su rashodi porasli za 30 posto tijekom proteklog desetljeća, premašivši razine zabilježene tijekom posljednjih godina Hladnog rata. Naime, Finska je postala članica NATO-a, dok je Švedska podnijela zahtjev za članstvo. Europska unija također je pružila vojnu potporu, a kontinent kao cjelina daje prednost energetskoj sigurnosti. Situacija u Ukrajini imala je značajan i brz utjecaj na našu regiju. Međutim, njemačko kašnjenje u isporuci tenkova naštetilo je njezinu ugledu, a francusko inzistiranje na traženju diplomatskih rješenja unatoč njihovoj sve manjoj održivosti učinilo ih je glupima. Fokus moralne odgovornosti pomaknuo se prema istoku, a zemlje poput Litve, domaćina summita, pokazale su veću predanost ispunjavanju cilja NATO-a o izdvajanju 2 posto svog BDP-a za obrambenu potrošnju.
Sažeto rečeno, kontinentu nedostaju i jedinstvo i dovoljni resursi da se pozabavi idejom samostalnog suprotstavljanja utjecaju Rusije – a to bi bio usamljeni pothvat s obzirom na neutralni stav svijeta u razvoju, kako su izjavili Britanci. U međuvremenu, Ukrajinci pokazuju divljenja vrijednu hrabrost u svojoj borbi, iako njihova ofenziva još nije postigla veliki uspjeh, a postoje naznake da Rusi pokazuju veću snagu u obrambenim strategijama umjesto u ofenzivnim manevrima.
