Ali nije tajna da se Evropa nadala, ako zagusti, da se može osloniti na svog glavnog saveznika s druge strane Atlantika., pa čak i da to mora poprilično skupo platiti.
Energija je skupa, to u Evropi već svi osjećaju, ali u situaciji duboke krize Evropa je spremna plaćati i velike cijene samo da se domogne dovoljno nafte i plina, međutim, pitanje je otkud?
Što ako jednostavno ne bude energenata na tržištu? Jasno, neke zemlje (primjerice Egipat) pokušat će maksimalno smanjiti vlastitu potrošnju kako bi mogle što je više moguće izvoziti na evropsko tržište znajući da je ovo trenutak kad se na svakom kubiku plina i svakom barelu nafte može jako dobro zaraditi, piše Advance.hr.
Ali nije tajna da se Evropa nadala, ako zagusti, da se može osloniti na svog glavnog saveznika s druge strane Atlantika., pa čak i da to mora poprilično skupo platiti. Međutim, čini se da bi taj oslonac mogao izostati. Naime, iz američke industrije škriljevca poručili su kako Evropa ne može računati na njih, ni po pitanju plina ni po pitanju nafte.
Zašto? Činjenica je da američka industrija vađenja energenata iz škriljevca (kontroverzna praksa, naročito ekološki, ali je SAD-u osigurala vrlo snažnu energetsku poziciju zadnjih godina) danas “leži” na velikim zalihama nafte i plina.
Imaju energenata svakako dovoljno da se ublaži teška situacija u Evropi, zašto onda nema pomoći? Kako piše list The Financial Times, citirajući direktore američkih energetskih kompanija, SAD jednostavno neće moći tako brzo – tvrde – dostaviti energente Evropi, odnosno prije no što zimska kriza stupi na snagu.
Wil VanLoh, šef grupe za energetiku Quantum Energy Partners, rekao je: “Naša proizvodnja jest kolika jest. Nije da SAD može tek tako početi pumpati puno više. Nema paketa spašavanja za Evropu. Ni što se tiče nafte ni što se tiče plina”.
Scott Sheffield, direktor energetske kompanije Pioneer Natural Resources, ima sličan stav. Upitan hoće li SAD povećati proizvodnju rekao je: “Ne, ne vidim takav scenarij. Ne postavljamo nove platforme za bušenje, ni mi ni druge kompanije.
Situacija po Evropu je loša, ali uskoro će postati još i lošija. Naime, EU je već ranije donijela odluku o potpunoj obustavi kupnje ruske nafte, a ta odluka tek treba stupiti na snagu. 5. decembra kreće zabrana kupnje ruske nafte putem mora, a od 5. februara 2023. i svih naftnih proizvoda iz Rusije. Prema nekim procjenama izvoz ruske nafte past će za oko 20 posto kada EU embargo stupi na snagu. To će svakako nanijeti ekonomski udarac Rusiji, iako možda i ne tako velik ukoliko će cijene biti visoke da i ovo što se izveze će donositi profit koji bi mogao biti i veći od punog izvoza u “normalna vremena”.
Zanimljivo je pak da dolazi do ovog “gluhog telefona” između američke vlasti i energetskih kompanija što zapravo i nije čudno, kako ćemo uskoro pojasniti.
Naime, Bidenova administracija već mjesecima radi na tome da smanji cijene nafte i benzina. To im je naročito važno sada pred izbore za Kongres koji će se održati u novembru ove godine. Bijela kuća je u više navrata pozvala proizvođače iz škriljevca da povećaju proizvodnju, a ministrica energetike Jennifer Granholm opisala je ovo kao “ratnu situaciju”, sugerirajući da bi se kompanije morale hitno prilagoditi nesvakidašnjim uslovima.
Ministrica finansija, Janet Yellen, je pak poručila kako SAD radi s G7 saveznicima na tome da neke zemlje budu izuzete od embarga prema ruskoj nafti kako bi se izbjegao “šok ponude”.
O čemu se radi? Šok ponude je neočekivani događaj koji iznenada mijenja ponudu proizvoda ili robe, što rezultira nepredviđenom promjenom cijene. Šokovi u snabdjevanju mogu biti negativni, što rezultira smanjenim snabdjevanjem, ili pozitivni, što dovodi do povećanja ponude; međutim, najčešće su negativni. Pod pretpostavkom da je ukupna potražnja nepromijenjena, negativan (ili nepovoljan) šok ponude uzrokuje skok cijene proizvoda, dok pozitivni šok ponude smanjuje cijenu.
Šokovi u opskrbi mogu biti uzrokovani bilo kojim neočekivanim događajem koji ograničava proizvodnju ili prekida lanac snabdjevanja, uključujući prirodne katastrofe i geopolitičke događaje kao što su ratovi ili terorizam. Sirova nafta se općenito smatra najosjetljivijom na negativne šokove ponude jer većina svjetske ponude dolazi iz često nestabilne regije Bliskog istoka.
Ali zašto američke energetske kompanije “ne slušaju” Bidenovu administraciju i povećaju proizvodnju? Zato jer znaju da bi to srušilo cijenu energenata pa tako i njihove zarade. Lakše im je reći jednostavno da ne mogu stići na vrijeme proizvesti dovoljno da bi se pomoglo Evropi koja se suočava s najtežom zimom.
SB
