Jedan od komentara na današnje odluke CiK-a bio je ‘dobro je da se ovo završilo pa da se život nastavi’. Doduše, ima žalba. A kome da se građani, osim jedni drugima žale, na cijene i rapidno umanjene mogućnosti? Po pitanju rasta cijena, jedina dobra vijest danas je ona u vezi električne energije.
Privrednici danas mogu odahnuti. Rast cijene struje u idućoj godini ne može biti veći od 20 posto. Poručuju, ovim se omogućava nastavak očuvanja radnih mjesta, nivo proizvodnje i konkurentnost na stranim tržištima.
“Mi smo već donijeli odluku da ne bi EP slala neke ponude sa povećanjem kako tržište nameće, a to bi bilo povećanje 200, 300 ili 500 posto, u odnosu na trenutnu cijenu. Dakle mi smo sad limitirali i privrednici znaju koliku će cijenu imati, odnosno mogu je sami sebi izračunati”, saopštio je danas resorni ministar Nermin Džindić.
Računati ne moraju domaćinstva, koje rast, kako tvrdi ministar, za sada ne očekuje.
Mirni smo što se tiče struje, no šta je sa ostalim energentima. Topli oktobarski dani većinu su uljuljkali pa i ne razmišljaju o onome što predstoji, no prognoze stručnjaka nisu nimalo optimistične.
Pelet, drvo, ugalj, plin – cijene svega otišle su u nebo. I tek će poskupljivati.
“Na neki način ili ograničite marže ili na neki način ih dovedete u takvo stanje da ne date da ide cijena preko 1000 ili 900 KM, ali i kad uzmete prošlu sezonu – to je tri puta više. Vi imate u uglju gotovo 100 %, u drvetu imate 100 %, u gasu imate 110 %, sve je po sto posto”, napomenuo je stručnjak za energetiku Almir Bečarević.
Shodno tome, predviđanja su mu potpuno crna.
“Mi idemo stepenicu po stepenicu, u onaj segment gdje će u zimskom periodu, ovdje gledam penzionere i one sa najmanjim primanjima davati kompletne plate minimalno jednu da bi platili grijanje. Jer to je tako”, dodao je Bečarević.
I građani svjesni toga. Bore se svako na svoj način, kako mogu i umiju. U vlast razočarani.
“Puno je skupo ogrjev izašao, nenormalno. A narod se zabrinuo naveliko, pnezioneri pogotovo. Hajde omladina se nekako snašla za ovu godinu, a penzioneri još nisu svi”, naglašavaju nam.
Neki nisu nikako.
“Nemam se čime grijati, minimalna plaća, nit možeš kredit, nemam čime, došlo nam je da idemo krasti. Krasti moramo”, podcrtao nam je sagovornik.
Opširnije u prilogu Ajle Šabanović.
N1
