Da su kandidature Željka Komšića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine koga su građani Federacije BiH, u skladu sa Izbornim zakonom BiH i Ustavom BiH, izabrali tri puta kao Hrvata (neposredno sa teritorije FBiH) neustavne Centralna izborna komisija BiH ne bi ih prihvatila i ocijenila bi ih nelegitimnim, kao što je to bio slučaj kada se pokojni Svetozar Pudarić kandidirao kao Srbin iz FBiH, odnosno Ilijaz Pilav kao Bošnjak iz RS-a.
Srbima iz FBiH i Bošnjacima i Hrvatima iz RS-a, još uvijek, iako je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio odluke, nije omogućeno da se kandidiraju za članove Predsjedništva BiH.
“Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske – precizirano je u Ustavu BiH, u kojem od 1995. pa do danas ne postoji legitimno predstavljanje, kao što uostalom ne postoji ni u jednom ustavu u svijetu.
Međutim, prema hadezeovskom tumačenju Ustava BiH, Komšić nije legitimni predstavnik Hrvata. A da bi potkrijepili tu svoju neutemeljenu tvrdnju zloupotrebljavaju odluku Ustavnog suda BiH u predmetu “Božo Ljubić” i obmanjuju ne samo bosanskohercegovačku, već i javnost u susjednoj Hrvatskoj, te i u Evropskoj uniji.
Ustavni sud BiH je 1. decembra 2016. godine donio odluku u smislu legitimiteta predstavnika i to isključivo za Dom naroda Parlamenta FBiH.
Božo Ljubić je podnio apelaciju i zatražio ocjenu ustavnosti odredbi članova 10.10, 10.12, 10.15. i 10.16. Potpoglavlja B Izbornog zakona BiH i i odredbi člana 20.16.A Poglavlja 20 – Prelazne i završne odredbe Izbornog zakona. Ovi članovi Izbornog zakona BiH odnose se isključivo na izbor delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH i raspodjelu mandata za svaki konstitutivni narod u svakom kantonu.
Presuda “Ljubić” odavno je provedena i uopće nije aktuelna, ali to nije prepreka za predsjednika HDZBiH Dragana Čovića i ekipu oko njega, da je izvlače kao džokera i stavljaju čak i ispred presuda Evropskog suda za ljudska prava.
U odluci Ustavnog suda BiH od 6. jula 2017. stoji da “Ustavni sud ukida odgovarajuće propise iz Izbornog zakona, jer ih Parlament BiH u predviđenom roku od 6 mjeseci nije uskladio sa Ustavom”, što je i učinjeno, a time je izvršena i izmjena Izbornog zakona BiH.
Posebno se upravo u kontekstu zloupotrebe termina “legitimno predstavljanje” što kontinuirano čini Čović i HDZ nameće pitanje, zašto je Borjana Krišto 2019. godine povukla svoj zahtjev za ocjenu ustavnosti članova Ustava Federacije BiH, koji na veoma precizan način definira izbor delegata u Dom naroda FBiH?
Za Krišto je bila sporna ustavna formulacija prema kojoj se iz svakog kantona u Dom naroda FBiH bira najmanje po jedan pripadnik svakog konstitutivnog naroda, ukoliko je takav izabran u zakonodavno tijelo tog kantona. Svojom je apelacijom namjeravala potkrijepiti HDZ-ovu interpretaciju ranije odluke Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić”.
Ona je apelaciju podnijela još u januaru 2018. godine, a Ustavni sud BiH je u međuvremenu tražio mišljenje i od tadašnjeg visokog predstavnika Valentina Inzka. Inzko je u svojstvu prijatelja suda (amicus curiae) Ustavnom sudu BiH dostavio svoje mišljenje. U odgovoru je, između ostalog, naveo da odredbe Ustava FBiH ne bi trebalo proglašavati neustavnim te da postojeći sistem izbora delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH osigurava jednakost svih naroda u entitetu
Ako se stvari poredaju Čovićevom logikom, on bi da se počev od Predsjedništva BiH pa nadalje ( zakonodavna, izvršna, sudska vlast) biraju isključivo, po njegovoj definiciji, “legitimni Hrvati”. A takvi bi trebali da sjede i u CIK-u BiH, Ustavnom sudu BiH, Tužilaštvu BiH, Sudu BiH…
Nakon Općih izbora 2010. godine, vlast u Federaciji BiH formirana je bez HDZBiH i HDZ 1990. Vlast su tada formirali SDPBiH, SDA, Naroda stranka Radom za boljitak (NSRzB) i Hrvatska stranka prava HSPBiH. Dotadašnja predsjednica FBiH Borjana Krišto i federalni dopremijer Vjekoslav Bevanda, podnijeli su Ustavnom sudu FBiH apelaciju za ocjene ustavnosti odluka o izboru rukovodstva Doma naroda Parlamenta FBiH i predsjednika i potpredsjednika FBiH. I tada su pokušavali dokazati da je nova vlast u kojoj nema ljudi iz njihove stranke nelegitimna, no zahtjeve su ipak povukli. Svoje mandate, u znak protesta, predali su OHR-u.
(Faktor)
