Ambicija Rusije da skroji novu arhitekturu međunarodne sigurnosti širi se na regije gdje Sjedinjene Američke Države i saveznici u Europi imaju vodeću ulogu, navodi se u opširnoj analizi koju je objavilo Europsko vijeće za vanjske odnose. Tekst detaljno pojašnjava napore Rusije da potkopa ulogu zapadnih sila te pravi paralelu između takvih pokušaja u Ukrajini i na Balkanu, konkretno u Bosni i Hercegovini. Rješenje leži u održavanju vojne prisutnosti Zapada u BiH, kroz EUFOR, ali i NATO, naglašava se u analizi.
Eskalacija rata u Ukrajini bila bi katastrofa koja bi zadesila ukrajinski narod, ali bi se posljedice rata proširile daleko izvan Ukrajine i mogle bi prepraviti pravila europske sigurnosti, pojašnjava autorica teksta Majda Ruge, ističući kako bi to oslabilo globalne sigurnosne institucije koje su ionako krhke.
“Uprkos zabrinjavajućoj sklonosti da napadne susjednu zemlju, Rusija i dalje ostaje centralni dio sistema UN-a, a posebno u Vijeću sigurnosti. Sveobuhvatni rat u Europi ostavio bi UN u velikoj mjeri paraliziranim – kao što je to bilo tokom većeg dijela hladnog rata. Ipak, ta paraliza ne znači kraj očuvanja mira. Kriza će neizbježno stvoriti imperativ zapadnim državama da rade oko Rusije na pitanjima u kojima je koristila svoje članstvo u Vijeću sigurnosti kako bi osujetila napore za izgradnju mira i stabilizacijom”, dodaje se u analizi objavljenoj pod nazivom ‘Planovi Kremlja u Bosni i Ukrajini’.
Situacija u Bosni i Hercegovini je dobar primjer za to, ističe autorica, povlačeći paralelu između situacije s Ukrajinom i trenutnih dešavanja u zapadnobalkanskoj zemlji.
Podsjeća kako Vijeće sigurnosti UN-a planira preispitati situaciju u BiH u novembru ove godine, kada će se zemlje članice izjašnjavati o godišnjem produženju misije EUFOR Althea, zadužene za održavanje mira i sigurnosti u BiH:
“Rusija drži veto na odluku o raspoređivanju 600 vojnika EUFOR-a stacioniranih u BiH – male i neugrožavajuće misije koja se većinom sastoji od mađarskih, austrijskih i turskih vojnika, a u kojoj manjka osoblja i opreme za zaštitu granica zemlje. Budući da je Rusija svjesna slabosti EUFOR-a, nije zainteresirana za okončanje misije. Umjesto toga, koristi pravo veta na mandat EUFOR-a kako bi dobila ustupke koji slabe američke i europske političke inicijative u BiH. Ove inicijative osmišljene su kako bi poduprle ustavne reforme zemlje i dale joj neophodno djelovanje u vanjskoj politici za napredak prema članstvu u NATO-u i EU”.
Dalje navodi da su namjere Rusije da iskoristi Vijeće sigurnosti za postizanje svojih vidljive iz komentara ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova na konferenciji za novinare u Moskvi s njemačkom kolegicom 18. januara 2022.
Iako je rasprava bila fokusirana na Ukrajinu, podsjeća autorica, Lavrov je eksplicitno spomenuo Bosnu i Hercegovinu.
“Naglasio je da je u interesu Rusije da međunarodni akteri postignu konsenzus u svim svojim odlukama o budućnosti zemlje, a implicitno je mislio na odluku Berlina da zaobiđe odobrenje Vijeća sigurnosti i zanemari rusko protivljenje nedavnom imenovanju njemačkog diplomata Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika u BiH, institucionalnog čuvara Dejtonskog mirovnog sporazuma”, naglašava se u tekstu i dodaje:
“Moskva želi potpuno zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR) i žustro se protivila ovom imenovanju. Strahuje da će ojačana verzija ove institucije ponovno zauzeti svoju ulogu u zaštiti suvereniteta BiH i podržavanju ustavnih reformi koje su zemlji potrebne i za pristupanje EU i NATO-u”.
Upravo je iz tog razloga Rusija zaprijetila da će staviti veto na obnovu mandata misije EUFOR Althea na sastanku Vijeća sigurnosti u novembru prošle godine, smatra Ruge, i dodaje da je Moskva tako uspjela eliminirati sve reference na OHR i spriječiti da se Schmidt lično pojavi kako bi predstavio svoj redovni izvještaj UN-u. On je u izvještaju upozorio na “najtežu egzistencijalnu prijetnju s kojom se BiH suočila od završetka rata u 1995. godine”.
“Ponašanje Rusije prema BiH govori o njezinim ambicijama i taktikama, kao i o želji da smanji utjecaj Zapada i potkopa zapadne političke projekte izvan bivšeg sovjetskog prostora. Rusija radi na postizanju ovih ciljeva na nekoliko arena. A ruska ambicija da izradi novu međunarodnu sigurnosnu arhitekturu – onu koja marginalizira Sjedinjene Države i NATO – proteže se na regije u kojima su SAD i njihovi europski saveznici tradicionalno preuzeli vodeću ulogu u sigurnosti. U svim tim regijama zapadne su države uložile mnogo vremena, novca i političkog kapitala u izgradnji mira i demokratske reforme. U BiH kao i u Ukrajini, cilj Rusije je držati zemlju podalje od NATO-a, a NATO snage izvan zemlje, te politički i vojno oslabiti SAD. Pristup Kremlja ovome je jednostavan: zatvoriti zapadnu izvršnu prisutnost u obliku OHR-a, unutar kojeg SAD još uvijek imenuje glavnog zamjenika visokog predstavnika; spriječiti ustavnu reformu koja se može dogoditi samo uz američku podršku; i osigurati da centralna vlada bude nesposobna da postigne vanjskopolitičko djelovanje koje joj je potrebno za donošenje odluka o članstvu u NATO-u i EU”, ističe se u tekstu.
Autorica također naglašava kako Moskva slijedi svoj program u različitim poljima prema “meniju” – birajući “kada će prekršiti pravila, a kada koristiti međunarodno pravo kako bi potkopali utjecaj Zapada”.
“Koristi prijetnju grubom silom protiv Ukrajine kako bi izvukla ustupke od Zapada, nadajući se da će povratiti ono što smatra svojom pravom sferom utjecaja. Ako bi Moskva uspjela u svom nastojanju, to bi predstavljalo otvoreno kršenje međunarodnog prava o suverenitetu i teritorijalnom integritetu država. U BiH, Kremlj pokušava iskoristiti takav zakon za uklanjanje OHR-a, zahtijeva konsenzus u međunarodnim institucijama, koristi svoju moć u Vijeću sigurnosti UN kako bi smanjila utjecaj Zapada i podržava secesionističke aktere koji aktivno potkopavaju suverenitet BiH”, upozorava Ruge.
Naglašava kako Zapad ne bi trebao dopustiti Rusiji da postavlja uslove angažmana međunarodnih institucija sa zemljom koja se nalazi na granici Europske unije i koja je toliko važna za europsku sigurnost.
“Ruska upotreba veta na EUFOR prošle godine dovela je do ustupaka koji su uglavnom bili simbolični i nisu utjecali na rad OHR-a (koji je već opterećen mnogim problemima). Ali tu neće stati. Sljedeće godine Rusija će vjerovatno ići korak dalje – u najmanju ruku, zahtijevajući datum za zatvaranje OHR-a ili možda političke ustupke njegovim opunomoćenicima, koji trenutno slijede destabilizirajuću agendu na tlu koju Moskva podržava”, dodaje se u tekstu.
Govoreći o potencijalnim daljim koracima zapadnih sila, autorica naglašava kako Njemačka i njezini saveznici u Vijeću sigurnosti UN “moraju planirati kako održati vojnu prisutnost EU u BiH, čiji mandat ne bi trebao ovisiti o dobroj volji Rusije”.
“Kako bi učinkovito odgovorio na ruske ucjene, NATO bi trebao pokazati svoju spremnost zamijeniti EUFOR u slučaju da Rusija blokira raspoređivanje snaga. Tako bi NATO dobio mandat direktno iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i trebao bi tražiti političku predanost svojih ključnih država članica za održavanje mira i stabilnosti u BiH”.
Autorica zaključuje:
“Da budemo jasni: Rusija ne želi da NATO zamijeni EUFOR. Ali Zapad će biti u jačoj pregovaračkoj poziciji ako se NATO kredibilno obaveže da će to učiniti osim ako Moskva ne popusti.
U međuvremenu, postavit će se veće pitanje ako ruske snage pokrenu veliku ofanzivu na Ukrajinu: koliko će još zapadne demokracije dopustiti Rusiji da postavlja uslove europske sigurnosti iskorištavanjem sistema međunarodnih normi i pravila koje redovino krši?”.
N1
