“Reakcija Željka Komšića je apsolutno u pravu jer Fileov model, koji uvodi nejednaku vrijednost glasa, nije ništa drugo nego malo modificirana forma onoga što nudi i šta na sto stavlja kao ultimatum Dragan Čović”, ističe Kukić.
Izborni zakon je, dakle, opet glavna tema. Posjeta međunarodnih zvaničnika je nanovo oživjela, da ne kažemo – nametnula. Kao i 14 prioriteta Evropske komsije. No, kada su zvanice otišle pitanje je – što su nam ostavile. Rješenja nisu. Alternativu također. Obećanja donekle. Sada je opet sve na nama.
Kad gosti odu, domaćinima ponovo u amanet ostavljeni svi problemi. Dva su ona ključna, o kojima godinama traju rasprave – Izborni zakon i potencijalni put BiH ka Evropskoj uniji. Oba bez rješenja, jer da bi se do njega došlo, sve strane moraju usaglasiti stavove. Za sada se čini nemogućim da domaći lideri pronađu kompromis. Iako se nadalo da ga Matthew Palmer donosi u torbi, očito je ona bila prazna.
“On nema rješenja koja čine neku vrstu konstante američke državne politike nego da ide od administracije do administracije i da bi ta njegova, tako da kažem, ploveća pozicija mogla biti jedno od problema u rješavanju bosanskohercegovačkih Gordijevih čvorova”, kaže pravni analitičar Slavo Kukić.
A oni su sve zapetljaniji. Iako SNSD-u Izborni zakon nije sporan, koalicioni partneri teže ka vlastitim idejama, nudeći rješenja koja, prema svemu sudeći, nisu opcije nego obavezni zahtjevi. Tako ih vide u Demokratskoj fronti. Barem one koje se odnose na Fileov model. Dok HDZ BiH ne odustaje, DF to, čuli smo već, odbacuje kao opciju.
“Reakcija Željka Komšića je apsolutno u pravu jer Fileov model, koji uvodi nejednaku vrijednost glasa, nije ništa drugo nego malo modificirana forma onoga što nudi i šta na sto stavlja kao ultimatum Dragan Čović”, ističe Kukić.
Sa druge strane, iako Izbornim zakonom ne bi bio oštećen, kako je to više puta rekao Milorad Dodik, 14 prioriteta Evropske komisije za njega su sporni. Tvrdi da ih BiH ne može ispuniti – zbog toga ih je i dobila. No, navikli smo da blokira državne institucije, pa zašto ne bi i evropski put BiH? Sankcije ima, ali ne mari. Onih u najavi se, kako priča, ne boji.
“Oni nisu dati da se ne bi ispunili, pametni ljudi nađu rješenje za sve, ali ako vi u startu ne želite da te prioritete riješite, onda je to stvar do vas – i to se i pokazalo. A kada je u pitanju Milorad Dodik, građani to više ne mogu trpjeti, tolerisati… Zbog toga danas i imamo velike proteste u Banjoj Luci”, podsjeća Zijad Bećirović, direktor IFIMES-a.
Godinama u krug, ali ne i na evropski put. Prema internom dokumentu država članica, Evropska unija više ne može garantovati buduće članstvo za zemlje Zapadnog Balkana. Iako se govori da će biti proširenja, o tome još nema jasnog stava.
“Nema agende samog proširenja tako da je to sve neizvjesno, a neizvjesnost stvara određene frustracije, nezadovoljstvo. Zbog toga opada i zainteresiranost građana regiona za samo članstvo u Uniji”, dodaje Bećirović.
Kukić tvrdi da se obrati mogu očekivati u slučaju da predsjednik SAD-a Joseph Biden zauzme oštriji kurs prema BiH i njezinim političarima, koji su, kaže, kočnica napredovanja BiH na evropskom putu. Ukoliko se Biden, ipak, ne odluči za agresivniji politiku, dodaje Kukić, preostaje nam da plivamo u domaćem blatu, a to će svakako potrajati.
Nema ni Evropske unije, a ni Izbornog zakona, to smo vidjeli prethodnih dana. Za sada, čeka se povratna informacija od američke administracije. Šta su to Matthew Palmer i Ursula von der Leyen zaključili o našim liderima? 20 godina nije im bilo dovoljno za dogovor kojim bi svi bili zadovoljni. Sada ga moraju naći. Samo ovaj put, kako kaže Palmer, njime niko neće biti sto posto zadovoljan.
(federalna.ba)
