Nakon što je prisustvovao svadbi sina Vojislava Šešelja, na kojoj je svirala pjesma posvećena Pavlu Đurišiću, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić naišao je na žestoke kritike javnosti i pitanje treba li se ograditi od svog kuma zbog različitih političkih stavova.
U ovom konkretnom slučaju, predsjednik Vučić je izjavio:
Prije pet mjeseci upućen mi je poziv obitelji Šešelj za crkveno vjenčanje i krštenje njihove djece, na koje, nažalost, nisam mogao doći. No, obitelj je planirala svečani ručak u restoranu Radmilovac, mjestu koje nisam posjetio dugo vremena. Obitelj Šešelj sve je sjajno organizirala, a na popisu gostiju bilo je oko 200 ljudi. Svi stari kumovi sjedili su zajedno za stolom u kutu, ne iz nepoštovanja, već radi udobnosti mog tima osiguranja. Za stolom su sjedili stari kumovi Lešić, Vujić, novi kum Milovan Bojić, moj otac, moj sin i ja. Uživao sam oko sat vremena za stolom, dao sam dar, čestitao i prema meni su se odnosili s poštovanjem.
Prema Vučićevim riječima, on se tom prilikom suzdržao od bilo čega i popio je samo dvije porcije soka.
Prema njima, on je konzumirao prekomjernu količinu alkohola, dok sam ja popio samo dvije cole bez kalorija. Zapravo, nikada nisam bila pijana i nemam namjeru to ikada biti. Domaćin je izgledao nelagodno zbog činjenice da nisam konzumirao nikakvu hranu.
Pričajući o vjenčanju, osvrnuo se na naslovnice i spomenuo da je bio u društvu “ratnog zločinca”.
Kad je Vojislav tražio te pjesme, ja pola njih nisam znao. U to vrijeme nisam bio svjestan koje su to pjesme. Publika je najoduševljenije odgovorila na Baju Malog Knindžu kada su izveli jednu od njegovih pjesama. Raspitivao sam se kod Vojislava o prirodi njegovih tekstova. Odgovorio je da ih ne poznaje.
Prema izjavi predsjednika, naišao je na naslov u kojem se spominje prisutnost pjesme o zlikovcu vojvodi Đurišiću dok je bio s Vučićem.
“Vučić je iskazao svoj unutarnji sukob, pitajući se treba li se odreći kuma koji mu je krstio i sina i kćer. Ova izjava je izrečena u vezi sa Šešeljem, a Vučić je još dodao:
Domaćini su bili zaista divni. Prošlo je toliko vremena otkako sam zadnji put vidio Jadranku i njezinu sestru Ninu – čini se skoro stoljeće! Što se tiče Vladimira i Mihajla, nisam siguran da li bih ih mogao prepoznati kada bih prošao pored njih na ulici.
