U članku američkog magazina navodi se da je vjerovatnost upotrebe nuklearnog oružja u ukrajinskom ratu niska, ali nije jednaka nuli.
Pet mjeseci neostvarenih nuklearnih prijetnji navelo je analitičare na zaključak da ruskim izjavama nedostaje vjerodostojnosti.
Američki magazin National Interest objavio je analizu koja se bavi razvojem događaja u rusko-ukrajinskom ratu i putevima koji bi, ako rat krene njima, mogli dovesti do upotrebe nuklearnog oružja.
U članku američkog magazina navodi se da je vjerovatnost upotrebe nuklearnog oružja u ukrajinskom ratu niska, ali nije jednaka nuli. Stoga analitičari koji brzo odbacuju mogućnost nuklearne eskalacije, pa čak i većina onih koji strahuju od prerastanja sukoba u nuklearni rat, previše pojednostavljuju mnoge puteve rata koji bi mogli dovesti do namjerne ili nenamjerne upotrebe nuklearnog oružja.
Autori članka Giles David Arceneaux, vanredni profesor političkih nauka na Univerzitetu Colorado, i Rachel Tecott, docentica na Odjelu za strateška i operativna istraživanja na američkoj Mornaričkoj akademiji (U.S. Naval War College), kažu da bi jasnije definiranje tih puteva pomoglo donositeljima odluka da bolje razumiju koje političke opcije mogu sigurnije unaprijediti ciljeve Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i njihovih saveznika, te kojim politikama bi trebalo pristupiti s većom dozom opreza i suzdržanosti.
Opcija korištenja nuklearnog oružja
U članku se podsjeća na to da je ruski predsjednik Vladimir Putin upozorio, na dan kada je pokrenuta ruska “invazija” na Ukrajinu, da će svako protivljenje ruskim naporima dovesti do posljedica “kakve niste vidjeli u cijeloj svojoj historiji”. Nekoliko dana kasnije, Putin je stavio ruske nuklearne snage u stanje visoke pripravnosti.
Nuklearne prijetnje iz Rusije nastavile su pristizati tokom cijelog sukoba, a ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nedavno je upozorio zapadne čelnike da su rizici od nuklearnog rata sada “znatni”.
Unatoč ovim javnim nuklearnim prijetnjama, američki i evropski čelnici bili su skeptični oko mogućnosti korištenja nuklearnog oružja u ratu, napominju autori. Ubrzo nakon što je Rusija odlučila staviti svoje nuklearne snage u stanje visoke pripravnosti, američki predsjednik Joe Biden dobio je pitanje o tome trebaju li se građani Amerike bojati nuklearnog rata u Evropi. Biden je na to jednostavno odgovorio “ne”.
Čini se da je pet mjeseci neostvarenih nuklearnih prijetnji na kraju navelo analitičare na zaključak da ruskim izjavama “nedostaje vjerodostojnosti”.
Osim toga, ogromni razorni učinci nuklearnog oružja i očiti tabu protiv njegove upotrebe navode mnoge posmatrače da tvrde kako Rusija neće upotrijebiti nuklearno oružje u Ukrajini, jer će to rezultirati vanrednim odgovorom i svijet će je zbog toga prezirati, prema članku u časopisu.
Stoga autori tvrde da posmatrači općenito, uključujući i one koji su zabrinuti zbog mogućnosti da Rusija upotrijebi nuklearno oružje, smatraju da je takav ishod malo vjerovatan. Međutim, ovo stajalište se oslanja na važnu pretpostavku: odluka o korištenju nuklearnog oružja bit će politički proračunata i ciljano režirana od predsjednika Putina.
Ova pretpostavka zanemaruje jedan od izazova koji prijeti stabilnosti krize, a to je mogućnost nenamjerne nuklearne eskalacije bez jasnog političkog cilja.
U članku se naglašava da zabrinutost zbog mogućnosti nenamjerne nuklearne eskalacije zaslužuje više pažnje kada se raspravlja o američkoj politici prema Ukrajini, jer je vjerovatnost nenamjerne eskalacije veća od vjerovatnosti namjerne eskalacije pod određenim okolnostima. Na primjer, da Rusija počne mobilizirati svoje nuklearne snage kako bi pokazala svoju odlučnost da riješi bitku.
Nenamjerna nuklearna eskalacija
Autori sugeriraju da će Putin najvjerovatnije razmotriti korištenje nuklearnog oružja ako se suoči s razornim strateškim porazom ili egzistencijalnom prijetnjom svom režimu. Postoje dvije vrste egzistencijalne prijetnje koje spadaju u ovaj okvir: prvo, da bude ugrožena fizička sigurnost Rusije, a to može uključivati prijetnju teritorijalnim dobicima koje je Rusija postigla od 2014. godine; i drugo, prijetnje opstanku Putinovog političkog sistema.
Skeptici u pogledu mogućnosti nuklearne eskalacije tvrde da nuklearno oružje neće ući u bitku sve dok SAD i NATO izbjegavaju crvene linije koje je postavila Rusija, uključujući izravni napad na ruske snage i raspoređivanje NATO snaga na ukrajinskoj teritoriji.
Opasnosti povezane s prelaskom ovih crvenih linija objašnjavaju zašto je američka administracija odbacila prijedloge za nametanje zone zabrane leta iznad Ukrajine, što bi zahtijevalo da zapadne sile direktno ciljaju rusku vojsku kako bi se ta politika provela, kažu autori.
Međutim, izbjegavanje direktnog sukoba s ruskim snagama nije dovoljno da se garantira izbjegavanje ulaska u nuklearni sukob, jer do upotrebe nuklearnog oružja ne dolazi jednostavnim pritiskom na prekidač za uključivanje i isključivanje. Važno je shvatiti da proces pripreme nuklearnog oružja za potencijalnu upotrebu uključuje rizik njegove nenamjerne upotrebe. Prema tome, približavanje crvenim linijama koje je postavila Rusija – čak i ako se one ne pređu – povećava mogućnost upotrebe nuklearnog oružja u ovom ratu.
Autori tvrde da glavna zabrinutost od nenamjerne nuklearne eskalacije tokom vojnih kriza počiva u državnom nuklearnom komandnom i kontrolnom sistemu, budući da su komandni i kontrolni sistemi operativna sredstva putem kojih država upravlja, raspoređuje i lansira nuklearno oružje. Jednostavnije rečeno, procedure komande i kontrole određuju koliko je centraliziran politički nadzor zemlje nad nuklearnim snagama.
Ti sistemi određuju način na koji država djeluje u mirnodopskim i kriznim vremenima te direktno utječu na mogućnost upotrebe nuklearnog oružja.
Ako Putin osjeti da je fizička sigurnost Rusije ugrožena ili da je njegov politički sistem u opasnosti, vjerovatno će povećati spremnost svog nuklearnog arsenala za upotrebu. U praktičnom smislu, vojni komandanti nižeg ranga imali bi mogućnost korištenja nuklearnog oružja, budući da bi vojni operateri imali pristup potpuno pripremljenom nuklearnom oružju spremnom za upotrebu, vjerojatno bez tehničkih kontrola koje bi spriječile njegovo korištenje.
Opasno delegiranje
Autori kažu da je omogućivanje vojnim komandantima na nižim razinama da koriste nuklearno oružje povezano s dva glavna rizika. Prvi je mogućnost slučajne – nenamjerne – upotrebe nuklearnog oružja zbog pogrešnog rukovanja ili lošeg dizajna, koja postaje vjerovatnija kako vojni operateri preuzimaju kontrolu nad potpuno spremnim nuklearnim oružjem. U nedostatku prepreka koje se koriste u mirnodopskim uvjetima, kao što je odvajanje nuklearnih bojevih glava od balističkih projektila, manje je ograničenja koja ih sprječavaju da ga koriste.
Vladimir Putin
Historija je puna primjera nuklearnih nesreća, a u ratu u Ukrajini može doći do slučajne detonacije nuklearnog oružja. Vanjski akteri u sukobu vjerovatno neće razumjeti da se to dogodilo slučajno i mogli bi odobriti nuklearnu odmazdu, piše AJB.
Druga opasnost povezana je sa stavljanjem nuklearnog oružja nadohvat ruke vojnim komandantima, jer delegiranje mogućnosti upotrebe nuklearnog oružja povećava vjerovatnost neovlaštene upotrebe, što se događa kada oni koji su zaduženi za nuklearno oružje koriste to nuklearno oružje bez odobrenja političkog vodstva.
Autori objašnjavaju da se neovlaštena upotreba nuklearnog oružja može dogoditi ako komandant nižeg ranga odluči zaobići lanac komande i upotrijebiti nuklearno oružje bez prethodnog političkog dopuštenja ili da komandant na terenu odluči da upotrijebi nuklearno oružje kako bi spriječio poraz ako ga njegov protivnik pobijedi konvancionalnim naoružanjem.
Članak skreće pažnju na veliki pritisak s kojim se nose komandanti odgovorni za rusko taktičko nuklearno oružje, koji će vjerovatno biti smješteni na bojno polje i suočiti se s velikim pritiscima da upotrijebe to oružje ili izgube šansu za pobjedu.
Autori zaključuju da kreatori politike trebaju djelovati s krajnjim oprezom dok razvijaju svoju ratnu strategiju u Ukrajini imajući u vidu mogućnost nenamjerne nuklearne eskalacije. Mogućnost upotrebe nuklearnog oružja zaista može biti mala, ali s obzirom na ogromne troškove povezane s njegovom upotrebom, mudro je zadržati fokus na smanjenju nuklearnih rizika koliko god je to moguće.
SB
