Najbržu i najveću izbjegličku katastrofu od Drugog svjetskog rata, Europa je, kao nikad prije, spremno dočekala. Od početka rata Ukrajinu je napustilo više od 4,5 milijuna ljudi. Prema procjenama UN-a najviše je Ukrajinaca, 2,6 milijuna, u Poljskoj. Više od 12 i pol tisuća ukrajinskih izbjeglica sigurnost je potražilo u Hrvatskoj. O godinama integracije koja slijedi i svim mostovima društva i izbjeglica u emisiji Izvan okvira Mašenka Vukadinović razgovarala je sa sociologinjom s Instituta za migracije i narodnosti Snježanom Gregurović i demografom Stjepanom Štercom.
Jedan od razloga zašto je Europa tako brzo reagirala na izbjegličku krizu je i taj što riječ o ratu koji se događa na europskom tlu, kazala je Gregurović. “EU je prvi put aktivirala međunarodnu direktivu o privremenoj zaštiti raseljenih sooba. Neki se pitaju zašto se to nije dogodilo 2016. godine kada je bio drugačiji odgovor EU-a na krizu. Osim geografske blizine, postoje i povijesne i kulturne bliskosti te strah da se sukob ne prelije na druge europske zemlje,” pojasnila je sociologinja.
“Demografska i emigracijska problematika postat će ključna”
Šterc je istaknuo da su izbjeglice stradalnička populacija. “Europa je pravilno postupila što je prihvatila te ljude. Direktiva je preporuka. Devedesetih godina kada smo imali 90.000 prognanika i izbjeglica u Hrvatskoj Europa nije ozbiljnije reagirala. Prognanike smo zvali one koji su prisilno raseljeni, izbjeglice oni koji su zbrinuti izvan Hrvatske”, rekao je, istaknuvši kako je važno slušati struku te da su u Europi stvari posložene. “Demografska i emigracijska problematika postat će ključna u Hrvatskoj”, dodao je.
Oko 6 i pol milijuna ljudi raseljeno je unutar Ukrajine, to je preko četvrtine ukupne populacije, to je prisilna migracija, stradalnička populacija. To su nevjerojatne životne tragedije”, naveeo je Stjepan Šterc.
Procjenu koliko će još ljudi izbjeći iz Ukrajine nije moguće napraviti, govori Snježana Gregurović. “Možemo razmišljati što s raseljenim Ukrajincima, naročito onima u Hrvatskoj – da im se osigura smještaj, osnovna sredstva za život i posao. Međunarodna zaštita na snazi je maksimalno tri godine. Daje se na godinu dana pa produljuje po šest mjeseci. Zadnjih godina imamo i porast stranih radnika u Hrvatskoj. Suvremene migracije ne trebamo gledati na način da su one trajne, kao što je bilo slučaj sedamdesetih. Migracije su više fleksibilne”, rekla je sociologinja.
Šterc ističe kako nitko ne želi živjeti na prostoru koji okupira tuđa vojska.
Ako polazimo od individualne situacije, za migracije su važne privatne situacije, poput školovanja ili posla”, nadovezala se Gregurović.
Migracije mogu biti ekonomske i neekonomske, dok su prisilne posebna kategorija, dodala je sociologinja.
Šterc je naveo kako smatra da je dio priče brze reakcije Europe i to da su izbjeglice s jugoistoka Europe idealna supstitucija za radnu snagu koja nedostaje europskim zemljama.
Gregurović je istaknula kako EU ima demografski problem te da više ljudi umire nego što ih se rađa. “Mislim da će najviše profitirati granične zemlje, Poljska i Mađarska. U Poljskoj su Ukrajinci kao strani radnici najbrojnija skupina i to ne samo zadnjih deset godina. Siva ekonomija u Poljskoj iznosila je 2,5 milijuna stranih radnika, a kada je Poljska ušla u EU to se samo nastavilo”, dodala je.
Ovakve krizne situcije najgori su oblik supstitucije radne snage, naveo je Štrec. “Nije migracija jedini model dohvata radne snage. S obzirom na odnos broja ljudi koji ulaze u radnu dob i izlaze iz radne dobi, razlike u Njemačkoj su milijun i 200 tisuća ljudi, a na razini Europe pet milijuna. U Njemačkoj je između je potreba za radnom snagom 800-900 tisuća ljudi…
Dugoročno to neće riješiti problem radne snage. Kad radite demografske parametre, i gledajući iskustvo iz 2015., njima su idealni migranti kao supstitucija za radnu snagu”, rekao je i naveo da se mora raditi o selektivnoj migraciji, a društvo ih treba zbrinuti.
“Empatija je gorivo koje se brzo troši. Država treba biti funkcionalna”
“Država mora reagirati, uvijek je odgovornost država na funkcionalnom uključivanju novih stanovnika u način života i u proizvodnom smislu”, kaže Šterc.
“Ljudi su 2015. i 2016. pokazali otvorenost i empatičnost, ali empatija je gorivo koje se brzo troši. Mi smo to vidjeli i u Hrvatskoj na primjeru potresa, ljudi ulože svoje vrijeme, pomognu ali nakon nekog vremena to sve stane”, nadovezala se Gregurović.
Izbjeglice iz trećih zemalja 2015. su odlazile silom neprilika, ali odgovor Europe bio je drugačiji. Sociologinja je istaknula da je odgovor bio drugačiji u pravnom smislu.
“EU je najprivlačnija zbog socijalne politika i skrbi”
“EU u odnosu na druge razvijene zemlje gubi utrku u privlačenju visokoobrazovanih, u privlačenju radne snage. Najprivlačnija je osobama koje traže mađunarodnu zaštitu. Ljudi ovdje dolaze zato što su tu jake socijalne države, imaju zaštitu ljudskih prava, a životni standard bit će im veći. Samo 17 posto državljana trećih zemalja u EU dolazi zbog posla”, rekla je Gregurović.
Štrerc se slaže da je Europa najzanimljivija migrantima i kaže da postoji razlika u strukturi migracija 2015. godine i danas. Danas vidimo žene i djecu. “Vidjeli smo tada planski obrazac, pa i zbog kontrole prostora. Ne zaboravimo da je u nekim sabirnim centrima u Turskoj bilo i pet milijuna ljudi. S druge strane imate situaciju da se Europa nakon toga ipak malo osvijestila kada je vidjela da te migracije ugrožavaju njihova drušva”, rekao je i naveo primjer Danske koja ih nastoji rasporediti po čitavoj državi, da se ne stvaraju geta.
Sociologinja Gregurović smatra da se Europa tada nije snašla. “Ovo sad je nešto potpuno drugačije. Integracija u zemlje EU-a to puno više košta. Zemlje koje imaju razvijene multikulturalističke politike kad su se napravile cost benefit analize vidjelo se da integracijski učinci nisu u skladu s politikama, integracijski učinci nisu bili zadovoljavajući – imali su nižu stopu zapošljavanja, djeca nisu završavala srednju školu, a stopa kriminaliteta bila je veća”, pojasnila je.
Država treba odraditi institucionalni dio”, navela je Gregurović i dodala da je sociokulturni dio nemoguće propisati.
“Europa na godinu izgubi 27.000 ljudi više umre nego se rađa”
Hrvatska je prvi put ozbiljnije pristupila problemu i donijela korektne odluke prema stradalničkoj populaciji, smatra demograf. “Ne možeš riješavati problem radne snage kroz migracije. To mora biti komplemetarni model, selektivna migracija i tu je Europa zakazala. Živimo u društvu u kojem godišnje 27.000 ljudi više umre nego što se rađa. Male populacije kao što je Hrvatska, ako se nastavi taj model dohvata radne snage kroz imigracijsku varijante, doći će do supstitucije ili zamjene stanovništva. Koja će država to prihvatiti kao model?”, pita se Šterc.
Gregurović navodi da će učenje jezika vjerojatno biti manji problem za izbjeglice iz Ukrajine. “Što se tiče tržišta rada i zapošljavanja, problem je prijevod diploma. Imamo visokoobrazovane migrante, primjerice iz Turske, koji ne mogu dobiti posao”, rekla je i kao primjer navela manjak liječnika, ali ne mmožemo zaposliti visokoobrazovane migrante jer sa sobom nisu ponijeli diplome.
Šterc kaže kako se taj problem javlja zbog hrvatskog sustava: “Politizacija svih procesa kod nas je nevjerojatna, umjesto da se sluša znanost.”
Nama nedostaje oko 100.000 ljudi da bismo se mogli gospodarski razvijati… Imamo 13 i pol tisuća Ukrajinaca i to neće riješiti problem. Zemlje kojima nedostaje radna snaga i koja ne vodi klasičnu populacijsku politiku osiguravanja radne snage mora pokazati da je to stanovništvo, stradalničko stanovništvo, nova vrijednost te zemlje i prema njemu treba tako postupati”, rekao je Šterc.
Tragedija je gledati kako migranti gube živote i doživljavaju odvraćanja”
“Smrt malene Madine tragičan je slučaj koji je isplivao. Migranti stradavaju stalno. Ono što se povremeno provlači je da je Hrvatska od EU-a za osiguravanja granice dobila oko 20 milijuna eura. Postavlja se pitanja je li se to moglo upotrijebiti za nešto drugo, u korist migranata koji doživljavaju odvraćanja… Dvije trećine ljudi koji nelegalno prelkaze granice koriste usluge krijumčara ljudi. Europa još nije našla način kako tome stati na kraj. Svi oni koji žele doći u Europu, ne mogu doći na način da dobiju međunarodnu zaštitu.
Šterc kaže kako je riječ o nevjerojatnim tragedijama. “Ono što smo gledali na obalama Lampeduse, utapanja djevojčica, da ta Europa može prihvatiti činjenicu da njoj krijumčari usmjeravaju populaciju, umjesto da napravi projekciju koliko ljudi joj treba. Tko nam vodi demografsku politiku u Europi? I migracijsku? Političari koji ne doživlajvaju te tragedije”, istaknuo je demograd.
Sociologinja kaže da se tu vidi licemjerje Europe, koja postaje “tvrđava i u nju se ne može ući”.
N1
