Član Predsjedništva BiH i lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik boravi u Sankt Peterburgu gdje učestvuje na Međunarodnom ekonomskom forumu.
Dodik se jučer susreo sa šefom ruske diplomatije Sergejom Lavrovom, dok bi se susresti sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom, u ovom trenutku jednom od najizoliranijih ličnosti u svijetu.
Piše: Faruk Vele
Šta je dovelo do političkih poteza koje povlači Dodik, odnosno kakve su posljedice takvog kursa?
Politolog i ekspert za međunarodne odnose, prof. dr. Zlatko Hadžidedić veli da nije teško razumjeti potrebu Milorada Dodika da demonstrira da se ne nalazi u međunarodnoj izolaciji, da je neko od stranih državnika spreman da se sastane s njim. Štaviše, da je u pitanju predsjednik jedne velike sile.
„Nešto teže je razumjeti potrebu Vladimira Putina da se sastane sa Dodikom, koji nema saglasnost Predsjedništva BiH, a samim tim ni legitimitet, za jedan ovakav susret. Putin se nalazi u izolaciji kada je u pitanju Zapad, ali sasvim sigurno ta izolacija ne može biti razlog da snižava vlastiti ugled i ugled svoje zemlje time što se sastaje sa pseudo-državnikom kakvog predstavlja Dodik, koji uz to tvrdi da zapravo ne predstavlja državu Bosnu i Hercegovinu nego samo jedan njen administrativni dio“, kaže Hadžidedić.
Međutim, iako su, prema riječima Hadžidedić, a Putinu otvorena mnoga vrata značajnih zemalja izvan Evrope, izgleda da je njemu stalo da demonstrira da ima lični uticaj u jednom dijelu Evrope, kakav je Balkan, „koji se tradicionalno nalazi u zapadnoj sferi uticaja“.
„Te da je u takvom geopolitičkom kontekstu sposoban destabilizirati prilike uz pomoć lokalnih destabilizatora kakav je Dodik“, naveo je.
Ipak, smatra sagovornik portala Radiosarajevo.ba, znatno je zagonetnije zbog čega Dodik nailazi na otvorena vrata u Turskoj. Posebno nakon što je Dodik baš iz Turske obnovio ideju trilaterale gdje bi o BiH razgovarali predstavnici Hrvatske, Srbije, BiH, uz posredovanje Ankare, što je ranije zagovarao, Zoran Milanović, hrvatski predsjednik.
„Nije nepoznato da Turska ima veoma izražene ekonomske interese u Srbiji, te da je u kontekstu podrške Srbiji možda spremna i na susret sa ovakvim pseudo-državnikom kakav je Dodik. Također, u kontekstu svoje re-orijentacije u pravcu Moskve i udaljavanja od svoje tradicionalne pozicije u NATO-u, Turska može u podršci Dodiku faktički sarađivati i sa Moskvom. Ipak, nije jasno zbog čega je Turska spremna da time otvoreno dovede u pitanje suverenitet Bosne i Hercegovine, i to ne samo tretirajući kao legitimnog predstavnika Bosne i Hercegovine jednog političara koji najotvorenije radi na rušenje suvereniteta ove zemlje, nego i prihvatajući ideju da se Turska – zajedno sa Srbijom i Hrvatskom – može legitimno miješati u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine“, analizira profesor Hadžidedić.
Prema njegovim riječima, ova ideja polazi od pretpostavke „da građani Bosne i Hercegovine ne posjeduju suverenitet“.
„Da su malodobni i maloumni, te da im treba starateljstvo zemalja koje tvrde da predstavljaju patrone njihovih vjerskih zajednica – patron katolicima bi trebalo da bude Hrvatska, patron pravoslavcima bi trebalo da bude Srbija, dok bi starateljstvo nad muslimanima preuzela Turska. Na ovaj način, ništa manje od Srbije i Hrvatske, Turska prihvata negiranje suvereniteta Bosne i Hercegovine. Kada bi vlasti u Bosni i Hercegovini polazile od suvereniteta vlastite zemlje i pokušale da vode vlastitu vanjsku politiku, bilo bi sasvim logično da na ovakav potez Turske, kao i ranije na slične poteze Hrvatske i Srbije, reagiraju reduciranjem diplomatskih odnosa na nivo otpravnika poslova, ili čak i potpunim prekidom diplomatskih odnosa sa ovim zemljama“, istakao je Hadžidedić.
Međutim, dodaje on, treba se bojati da vlasti u Bosni i Hercegovini ne samo da ne poštuju suverenitet ove zemlje, nego i da veoma rado prihvataju narušavanje njenog suvereniteta izvana, prihvatajući i promovirajući starateljstvo pomenute tri zemlje nad Bosnom i Hercegovinom.
„U tom smislu, valja se prisjetiti da je Bakir Izetbegović redovito nastojao poslati poruku da je miješanje Turske unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine više nego dobrodošlo, i da Turska treba da predstavlja legitimnog staratelja u odnosu na bosanskohercegovačke muslimane, baš kao što su Čović i Dodik redovito nastojali da naglase da starateljstvo nad bosanskohercegovačkim katolicima i pravoslavcima treba da legitimno preuzmu Hrvatska i Srbija. Svi oni po ovom pitanju dijele istovjetnu poziciju, i time najotvorenije dovode u pitanje suverenitet Bosne i Hercegovine. Sve to samo još jednom govori da ova trojica moraju što prije da odu s vlasti, ili će u protivnom do kraja uništiti ovu zemlju i njen suverenitet. Ukratko, njihov opstanak na vlasti neminovno će značiti nestanak Bosne i Hercegovine“, zaključio je prof. Hadžidedić.
Radiosarajevo
